Ekonomski analitičar Mirza Mulešković u izjavi za Standard iskazao je nezadovoljstvo zbog ovakvog načina komunikacije resornog ministarstva, jer ovako važne stvari moraju biti proizvod prijedloga socijalnih partnera i ministarstva.

Ovo prema njegovim riječima bi trebalo da bude zajednički zajednički dogovor poslodavaca sindikata i Vlade, a kao što vidimo u posljednje vrijeme socijalni dijalog ne funkcioniše baš najbolje i moram priznati da se na ovaj način socijalni dijalog urušava jer se isključivo plasira nešto što će biti usvojeno bez ikakve komunikacije sa zainteresovanim stranama i onima na koje će ova odluka direktno da utiče.

” Kada pričamo o tom smanjenju radnog vremena na sedam sati sat druga stvar koja je jasna je da nijesmo uradili ekonomsku analizu, zapravo nijesmo radili nikakvu analizu”, kaže Mulešković i dodaje da će to ostaviti posljedice na privatni sektor.

” Kakve će to posljedice ostaviti na privatni sektor, kakve će to posljedice ostaviti na javni sektor i koliko će to zapravo da poveća troškove privredi, jer činjenica je da ukoliko smanjite mogućnost radnog vremena da se bez povećanja produktivnosti samog preduzeća troškovi u početku povećavaju minimum 15%, što znači da će ukoliko se desi ovo smanjenje radnog vremena, a sistem ostane isti i ne dođe do značajnog povećanja produktivnosti crnogorske ekonomije, za šta nemamo nikakve nagovještaje po pitanju politika donesenih od strane Vlade, jasno je da će da će ovo izazvati povećanje troškova, a sa druge strane jasno kako će se ti troškovi finansirati to jest povećavanjem cijena proizvoda i usluga”, pojašnjava Mulešković.

Prema njegovim riječima ono što je veoma bitno naglasiti da ovako odluke stvaraju jedan netransparentan poslovni ambijent, stvaraju neizvjestnost i dovode privrednike u situaciju da li da posluju u Crnoj Gori ili ne, jer donošenje odluka preko noći bez konsultacija i ikakvih analiza ugrožava se sami poslovni ambijent.

“Ako bi pričali dalje moramo da vidimo kako će u Crnoj Gori da funkcionišu stvari koji u Crnoj Gori funkcionišu 24 sata što znači da će se u tom dijelu povećati obaveza zapošljavanja dodatnog kadra što će da povećava cijene, i ostavlja pitanje na koji način ćemo da na primjer nadoknadimo tih sat vremena trgovinskim lancima”, kaže Mulešković i dodaje da ako uzmemo trgovinske lance na primjer jer će oni morati da smanje svoje radno vrijeme voje tvoje radno vrijeme ostavlja ogromno polje za pitanja na koja je trentuno nemoguće odgovoriti.

Kako kaže Mulešković najbitnije da odgovorimo na pitanje da ukoliko se planira smanjenje radnog vremena na sedam sati povećanje minimalne zarade za 700 EURA, na koji način se planira da se povećava produktivnost naših preduzeća jer sa takvim povećanjem troškova, a smanjivanjem mogućnosti rada će se dogoditi da će morati da se povećaju sve cijene ili će preduzeće morati da se zatvara.

“Jasno je to da je ovo potencijalna situacija koja se vrlo lako može destiti.Ono što je bitno naglasiti je da ukoliko ostane ovakva odluka na snazi, a sjetimo šta se desilo sa prvom poreskom reforma kad je došao do smanjenja doprinosa za zdravstvo i povećanja potrošnje, ukoliko se desi da se na taj način poveća zarada, a smanji radno vrijeme to automatski poveća potrošnju ali povećava troškove privrede pa možemo očekivati zaradu od 700 eura, a cijene kao u Švajcarskoj. Ovakav model model upravljanja javnim finansijama dovodi upravo do velike inflacije”, zaključuje Mulešković.