test

ANALIZA VUKOVIĆA ZA STANDARD: CG nema snagu da učini Srbiju pro-zapadnom, ali Srbija ima snagu da učini CG razočaranom u euro-atlansku agendu

I. Đoković

27/10/2023

12:01

Cjelokupan proces formiranja Vlade je bio karakterisan fingiranjem i improvizacijom neke pseudo pro-zapadne agende, dok su faktički iz procesa bile isključene mnoge pro-zapadne partije a istovremeno u taj isti proces gurnu otvoreno anti-zapadne snage, kaže u razgovoru za portal Standard profesor upravljanja konfliktima i globalne politike sa američkog univerziteta Johns Hopkins u Washingtonu Siniša Vuković, koji je mišljenja da je opozicija do posljednjeg momenta očekivala neki signal od tog istog PES-a da su spremni na saradnju, i time su zapravo legitimisali PES kao istinski centralističku i potencijalno pro-zapadnu partiju u očima zapadnih partnera.

Standard: Kako komentarišete formiranje Vlade sa bivšim DF-om sad koalicijom ZBCG?

Vuković: S obzirom na način na koji su vođeni pregovori, ovakav ishod ne da ne iznenađuje već je bio apsolutno očekivan. Bilo je komično gledati taj igrokaz sastanaka čelnika raznih partija koji se sastaju bez ijednog papira na stolu, i čuti da se na sastancima samo pričalo o raspodjeli resora a ne o ciljevima i programima. U međuvremenu je javnost bila zamajavana nekakvim deklaracijama i raznim ciljevima u tačkama koje su obilovali opštim mjestima i vidno izbjegavali bilo kakvo pominjanje odgovornosti i monitoringa sprovođenja istih. Da bi na kraju saznali da ni jedna partija koja je potpisala sporazum sa PES-om zapravo ni ne zna sta ja program Evropa Sad 2, koji je bio navodna okosnica pregovora svo ovo vrijeme. Cjelokupan proces je bio karakterisan fingiranjem i improvizacijom neke pseudo pro-zapadne agende, dok su faktički iz procesa bile isključene mnoge pro-zapadne partije a istovremeno u taj isti proces gurnu otvoreno anti-zapadne snage. Dakle, i pored čini se beskrajnog niza poruka i jasnih upozorenja sa zapada da se što prije odustane od takvog eksperimentisanja sa anti-zapadnim elementima, mandatar je očigledno više pažnje posvetio porukama koje su stizale iz Beograda koji je otvoreno insistirao i aktivno učestvovao u oblikovanju sporazuma kojim je ZBCG postala okosnica nove vlasti. Ovo je zapravo konsolidacija one pobjede koja je ostvarena 2020. godine. i to na način na koji sam ukazao i u svojoj analizi za ECFR odmah nakon tih izbora da će tadašnji sporazum kojim je navodno DF bio izolovan, zapravo osnažiti taj isti DF i omogućiti da u bliskoj budućnosti izbaci manje snage koje su deklarativno bile suverenističke i pro-zapadne iz budućih koalicionih aranžmana. To se sad jasno pokazalo na primjeru URE, čija je upotrebna vrijednost za ciljeve Beograda istekla, i sad se može i bez njih jer su se stvorile konkretnije alternative poput PES – dakle još jedna deklarativno pro-evropska partija koja ne gubi vrijeme da svojim djelovanjem što više osnaži i legitimišu pro-ruske, anti-zapadne i kleronacionalističke snage bivšeg DF koji su pod sumnjom da su sudjelovali u pokušaju terorističkog napada organizovanog od strane Rusije u Crnoj Gori. S obzirom da se nekada URA, kao i Demokrate, a sada i PES ne protive saradnji sa takvim snagama, uprkos bezbjednosnim i političkim rizicima koje će to neminovno proizvesti, onda je očigledno došlo vrijeme jasno reći da su sve te deklarativne teze o pro-evropskoj agendi pomenutih partija, zapravo opasna populistička frazeologija kojim se manipulisalo sa javnošću u Crnoj Gori, kojom se Crna Gora u potpunosti eliminisala sa evropskog puta koji joj je bio otvoren. Ono što brine je neučinkovitost i neubjedljivost opozicije da se takve pojave istinski ogole. Naprotiv, ta ista opozicija je do posljednjeg momenta očekivala neki signal od tog istog PES-a da su spremni na saradnju, i time su zapravo legitimisali PES kao istinski centralističku i potencijalno pro-zapadnu partiju u očima zapadnih partnera. Sad je PES, crpeći taj legitimitet koji im je indirektno udijeljen od strane opozicije, opet na liniji onog istog obećanja koji se vezivao za URU nakon 2020. (onu istu URU sa kojom je opozicija srljala u koalicione aranžmane nakon svega sto je urađeno od izbora 2020. godine, i taj eksperiment Crna Gora skupo platila), a to je da ni oni “neće dati” da se nešto državi dogodi. Znamo kako je to prošlo, i u kom stanju je Crna Gora 2023., nakon samo tri godine od tog URInog obećanja. Imajući sve to u vidu, 44. Vlada je zapravo Vlada kontinuiteta kako Krivokapićeve tako i Abazovićeve Vlade, što je za očekivati jer su nosioci vlasti isti samo URE nema – opet kažem, očekivano.

Standard: Suverenističke građanske partije pozvale su na bojkot popisa. Kakvo je vaše viđenje njihove reakcije?

Vuković: Postaje jasno da je ovo bila iznuđena i u mnogome zakašnjela reakcija. Jasno je da do posljednje momenta, po ko zna koji put opozicija nije imala strategiju, viziju niti plan kako se postaviti prema popisu. Odavno se znalo da je popis kompromitovan zbog malignog uticaja Srbije, koja se po ovo pitanju direktno, nedvosmisleno i veoma agresivno umiješala u unutrašnja pitanja Crne Gore. Opozicija se morala mnogo jasnije odrediti prema tim uticajima, alarmirati međunarodnu zajednicu, mobilisati javnost u Crnoj Gori kako ne bi bilo nikakve dileme da fingirana odlaganja I neiskrena rješenja neće ni na koji način biti uzeta u obzir, imajući u vidu kompleksnost i osjetljivost trenutne situacije. I ono što je nečuveno je da se formalno pro-zapadne snage koje će ući u novu Vladu, zapravo ogluše o rezoluciju evropskog parlamenta, i ponude mjesec dana kao okvir u kojem će se svi nedostaci procesa koji se planira skoro deceniju ispraviti. To sve govori o nivou iskrenosti namjera budućih vlasti da zaista odgovore zadatku pokretanja pro-evropske agende u Crnoj Gori, koja je na ledu od 2020. godine.

Standard: Da li ovo formiranje vlade sa bivšim DF-om može donijeti
probleme Crnoj Gori na putu u EU i kako će se to odraziti na odnose sa EU i
pogotovo SAD?

Vuković: Problema će sigurno biti, kao što ih je bilo i do sada. Veoma je važno reći da je DF bio aktivan sudionik vlasti od 2020. godine, kako po “dubini”, tako i upravljanjem ključnim državnim resursima. DFova politika je bila vidljiva i nedvosmislena u mnogim sferama javnih politika, kako kada je u pitanju obrazovanje i kultura, tako i javna uprava i kadriranje, odnos sa civilnim sektorom, vjerskim zajednicama, i medijskim poslenicima. Sve te politike su u mnogome doprinijele da Crna Gora doživi regresiju na svom putu ka EU. To su politike koje su se oglušivale o mišljenja Venecijanske komisije, koje su ignorisale rezulucije Evropskog parlamenta, koje su se donosile zakone i potpisivale ugovore koji su bili neprihvatljivi za Evropsku komisiju. Međutim, ono što je mnoge češće zabrinjavalo je nivo uticaja tadašnjeg DF kada se radi o pitanjima bezbjednosti, pa ne treba zaboraviti da je jedan od lidera DFa bio predsjedavajući skupštinskog odbora za bezbjednost, a da je nosilac DFove liste sa lokalnih izbora u Kotoru postao šef ANBa, i da je u tom periodu došlo do možda najvećeg obavještajnog skandala u skorijoj istoriji Crne Gore kada su navodnom nesmotrenošću nekih nižih činovnika procurjeli tajni podaci. Zapad, koliko god bio zauzet drugim temama koje su odnedavno eskalirale, itekako dobro poznaje nivo uticaja koji je DF imao do sada. Isto tako treba uvijek imati na umu da je Crna Gora suverena država, i kao takva njeni donosioci odluka imaju suvereno pravo da odluče ko će vršiti vlast i koje će se politike sprovoditi. Poruke sa zapada su bile nedvosmislene. PES je dionio odluku da ih izignoriše. Samim tim, odgovornost je na tom istom PESu za sve što će se desiti u bliskoj budućnosti. To je suština demokratije.

Standard: Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović ne libi se da javno
prozove EU zvaničnike ali se ustručava da makar i pomene predsjednika Srbije
Aleksandra Vučića. Kako vidite njegovo djelovanje i zašto Milatović uporno ćuti
na napade iz Beograda?

Vuković: Ovo je još jedan u nizu eklatantnih primjera anti-zapadne agende koja se ukorijenila u javnom diskursu u Crnoj Gori, među partijama koje su okosnica buduće vlasti. Predsjednik Milatović je već u više navrata iznio svoje viđenje vanjsko političkih prioriteta Crne Gore, u kojima je stavio znak jednakosti između evropskih integracija i regionalne saradnje. To je alarmantna promjena zapadnog kursa, jer znamo da je paralelna regionalna saradnja sama po sebi zapravo okosnica euro-skeptičnih snaga u regionu. Tako da i ovo izjednačavanje je na istom fonu. Stavlja se u istu ravan sistem vrijednosti i institucionalni okvir kojem Crna Gora teži i sa kojim već ostvaruje saradnju na polju bezbijednosti, sa Srbijom čiji sistem vrijednost je zabrinjavajući, koja nije vojna saveznica Crne Gore, i koja se flagrantno miješa u unutrašnja pitanja u težnji za regionalnom dominacijom. Odnos Crne Gore i Srbije, čak i onaj koji je zamislio predsjednik Milatović je izraženo asimetričan, i radi se o odnosu u kojem je Crna Gora uvijek u podređenom položaju sa jasnim disciplinarnim namjerama koje dolaze iz Beograda. Ovom porukom je predsjednik Milatović možda i najavio da će taj proces regionalnih integracija i nadjačati proces evropskih integracija, i da u skorijoj budućnosti možemo očekivati ozbiljniji zamah na polju paralelnih regionalnih inicijativa koje kompromituju samostalni put Crne Gore ka EU. Ovim bi Crna Gora postala dio paketa, i uvezla bi sve regionalne probleme u svoj evropski proces. Obesmislila bi sve do sad ostvareno, i otvoreno se podredila ciljevima regionalne dominacije koje se projetktuju iz Beograda, kojem se iskreno i otvoreno ne žuri ka EU. Paradoksalno je da predsjednik koji nerijetko koristi terminologiju evropskih intergacija toliko žarko želi da se integriše sa euro-sekptičnom Srbijom. Nažalost Crna Gora nema taj transformativni kapacitet da učini Srbiju više pro-zapadnom, ali Srbija ima snagu da učini Crnu Goru razočaranom u svoju euro-atlansku agendu. I na kraju, veoma je važno demistifikovati propagandnu frazeologiju kojom se trenutna namjera za regionalnom ekonomskom saradnjom izjednačava sa ekonomskom saradnjom koja je preteča današnje Evropske unije. Ono što se otvoreno ignoriše u tim spinovima je činjenica da je ta tadašnja ekonomska saradnja itekako bila praćena dubinskom i suštinskom institucionalnom transformacijom koja je bila karakterisana nezapamćenim procesom suočavanja sa prošloću kroz proces denacifikacije i pratećim elementima tranzicione pravde. Regionalna ekonomska saradnja na Zapadnom Balkanu ne posjeduje nikakav mehanizam kojim bi se obuhvatila dalja demokratizacija društava, primorale države da ostvare neophodne stepene vladavine prava i principa liberalnih demokratija, niti zajednički suočile sa prošloću, već naprotiv ovo je jedan banalan neo-liberalni pristup deregularizacije tržišta kojim se snaži onaj koji ima najveću ekonomiju, u ovom slučaju Srbija, na račun manjih sistema poput Crne Gore. U svakom slučaju Crna Gora, na čijem je čelu predsjednik Milatović, gubi kroz sve te vrste transakcionih regionalnih integracija, i on to mora što prije uzeti u obzir.

Izvor (naslovna fotografija):

Glas Amerike

Ostavite komentar

Komentari (1)

dragan p nk

27 Oct. at 17:08

braćo crnogorci i sestre crnogorke-otrijeznite se i ne dozvolite da vas ovakve priče zavaravaju i vode ka samouništenju.jasno je kao dan da evropska unija i sjedinjene američke države imaju odgovor na ruski uticaj na prostoru bivše sfrj.stvaraju malu veliku srbiju sa srbijom-crnom gorom-republikom srpskom i zajednicom srpskih opština sa kosova.takođe stvaraju malu veliku albaniju sa albanijom-kosovom,osim zso-crnom gorom gdje žive etnički albanci i sjevernom makedonijom gdje dominiraju albanci.nije najveći problem na zapadnom balkanu kosovo kako se to želi prikazati već bih-crna gora i s.makedonija.žele se uništiti tri naroda i nacije-crnogorska,bošnjačka i makedonska.glavni izvođači radova su vučić i rama.u crnoj gori najviše je pomogao ovoj ideji lažni patriotizam vrha dps-a i sdp-a.jedino rešenje je opštecrnogorski zbor gdje će se dogovoriti dalje crnogorsko djelovanje političko i ne samo političko.moramo se sakupiti,sabrati i dogovoriti šta dalje sa časnim bošnjacima i časnim makedoncima ili nas neće biti.dolazi ursula u crnu goru ne da pomogne crnogorcima već da podrži vladu srpso-albansku.dok ovo pišem miran sam jer znam da su sa crnogorcima sveti petar i sveti vasilije.opštecrnogorski zbor hitno i podrška za batrićevića,,,,,