“Sa jedne strane treba zadovoljit formu, dobiti pažnju od evropskih i američkih saveznika, a sa druge strane ne treba se zamjeriti nikom u “srpskom svetu”, odnosno Beogradu i RS. Politika trulih kompromisa nije dobra i na kraju ostavlja ukus nedorečenosti”, rekao je Bursać.

On smatra da od kraja avgusta 2020. godine Crna Gora postaje jedna od karika u srpskom svetu, te da sve ono što se dešava od Herceg Novog do Pljevalja, što se tiče incidenata i ideološke potke koju ima CG, govori u prilogu da je ona karika u truglu Beograd-Banja Luka-Podgorica.

“Naravno da će se ići dalje. Naredna stvar je obezbjeđivanje saradnje sa NATO paktom i negdje jeste cilj pokazati da Crna Gora “može sama”. Negdje to Andrija Mandić, što svjesno, što nesvjesno, najavio i uz rezultate popisa, na žalost, može se očekivati u početku blaga korekcija Ustava, a onda i promjena gdje bi Crna Gora iz građanske države fomalno prešla u nešto što bi bilo nekakva nacionalna zajednica i nekakva imitacija Dejtonskog sporazuma. Zapravo bi se konačno razbilo građansko ustrojstvo Crne Gore. To je cilj nacionalističkih elita u Beogradu i uz logističku pomoć Banja Luke. Zapravo ovo je sve jedan proces dobrog temelja CG u srpskom svetu. Taj proces traje minimum četiri godine, a pripreme mnogo duže”, kaže Bursać.

Na pitanje kako građanska Crna Gora može i da li može pobijediti, Bursać ocjenjuje da je to moguće samo ako su sve građanske, atifašističke snage zajedno.

“Sada to ne vidim. Imate hiljudu frakcija u tom bloku, pa čak i u opoziciji, a u okviru slobodnih mislioca svako ima svoju internu frakciju. Toliko razjedinjenosti na tako malom prostoru sa tako malo grupa je rijetko viđeno u modernoj istoriji. Sa takvim politikama i tolikom razjedinošću zapravo ne možete očekivati ništa ozbiljno, a posebno ako znate da su mnoge do tih politika zapravo projektovane da isključivo budu na vlasti zbog sitnih interesa. Sada zapravo vidimo šta jeste istinska opozicija, a šta su konvertiti, ljudi kojii su tu bili da bi konzumirali vlast”, precizira Bursać.

Sa druge strane, kaže on, imamo poprilično neartikulisan nevladin sektor koji “malo hoće ovo, a malo hoće ono.

“Jedina organizovana jedinica koja funkcioniše po principu gotovo policijske ili vojne formacije ideološki koncept srpskog sveta uokviren Srpskom crkvom. Oni tačno znaju šta i kada nešto hoće i tačno znaju korak po korak kako će to izvesti. Kao što rekoh, na suprotnoj strani imate potpuno razjedinjenu građansku opoziciju koja djeluje potpuno anahrono i incidentno. Dakle, bez akcije sa reakcijama, a i te reakcije su mlake. Bojim se, na žalost, da će ovo ići sa lošeg na gore po pitanju građanskih principa i građanske Crne Gore i da će se zapravo situacija samo zaoštravati, te da će na kraju doći situacija da će građani Crne Gore, koji su ustavno vlasnici CG, biti manjina u svojoj vlastitoj državi”, zaključio je Bursać.