“Za statistike nisam sigurna, vjerovatno bi to ljekari najbolje znali, ali se nadam da u posljednjih 10 godina kako su aktivne kampanje u borbi sa kancerom, da su se, kako žene, tako i muškarci ipak zabrinuli za preventivu svog zdravlja i da idu na preglede. Ono što je za moje godine preporučljivo, svakako da uradim. Roditelji su mi ljekari, i oni to čine. Osjećam se sjajno nakon dobrih rezultata“, počinje razgovor za Standard Božović.

Zna one koji se i dalje bore protiv ove opake bolesti i one koji su se izborili. A nažalost, i one koji nisu. Mišljenja je da ne postoje stigme, već da i dalje postoji lijenost i ono “ma dobro sam, što bih se pregledao”.

“Takođe, kada je kancer u pitanju, ovdje obično kažu ‘bolestan/a je od onog, ili od najgoreg’ kao da će izgovorena riječ te bolesti nešto pogoršati. To je pogrešno. Treba da budemo svjesni i naziva, i simptoma i posljedica, i da nas to još više ‘natjera’ na preventivu“, ističe naša sagovornica.

Donekle su problem i zdravstvene mogućnosti i kapaciteti, s obzirom na to da većina oboljelih ide u inostranstvo. A onda, povrh svega, javlja se i problem finansija…Šta treba promijeniti, kako olakšati oboljelima?

“Tužno je što na listi ‘pozitivnih ljekova’ u našoj državi, nisu svi ljekovi. Ovih dana se ponovo podsjećamo koliko smo prepušteni volji građana da nam spasu djecu, živote, prikupljanjem sredstava. Moji lični stavovi prema tom problemu bili bi rigorozni, jer je u mom životu najvažnije zdravlje, obrazovanje, dakle bolnice, škole, priroda i njeno očuvanje. Sve drugo bih ukinula, dok se ovo gore pomenuto ne dovede u neki sklad gdje se nikada niti jedan roditelj neće sjekirati ‘kako da prikupi novac za lijek svog djeteta’. To je strašno, poražavajuće, da lijek negdje postoji, da imamo šansu, ali nemamo novac. Grozno. A rješenje, ne znam šta je. Da se ja pitam, sve bih usmjerila djeci. Ljuti me ovaj problem, i to što mu mnogi okreću glavu, jer su pohlepni“, iskreno će Božović.

Kampanja, navodi ona, ima dovoljno, ali bi mogle i češće da se emituju. Prosto, to zavisi od emitera, ali i od nas publike koji se okrećemo površnim sadržajima u svim medijima, uključujući i društvene mreže. Uzajamno je, i to treba da promijenimo.

Poznata je kao veliki humanitarac i naglašava da uvijek “da onoliko koliko tada ima”, što bi i drugima preporučila, jer mnogi misle, možda se i stide da uplate koliko imaju, a ne shvataju da njima i njihovim porodicama naše malo znači puno.

A kada nema, proda ono što je nepromišljeno kupila, u tom momentu joj bude krivo, ali kada uspije, donira to što je skupila.

“Sistem SMS poruka je takođe dobar, jer tako bez odlaska u banku lako možemo doprinijeti sa manjom sumom novca. Možemo biti humani i kada ne doniramo novac, već pomognemo da se on prikupi, na bilo koji način. Humani smo i onda kada niko ne zna da smo humani, i kada ćutimo, ali i kada smo glasni (s ciljem da što prije sakupimo sredstva jer je hitno). Postoji mnogo načina da pomažemo ugroženim bićima: da li su to stariji ljudi, ljudi sa invaliditetom, djeca, bolesni, životinje, ili uljepšavanje okoline… ali nemati taj osjećaj u sebi, to je jako tužno. Zato vaspitavajte djecu da je pomagati nužno“, poručuje ona.

A koliko je zapravo humano ovo društvo koje je podijeljeno u svakom smislu te riječi, a svoju djecu liječi porukama?

“Poremećen sistem vrijednosti. Kada pomislim koliko novca godinama ide na političke kampanje, bačene flajere, hemijske i upaljače, koliko novca se troši na nekorisne stvari, neodrživost, ne bude mi dobro. Jer to se mora, a djeca se ne moraju. Ne želim nikada niko da sazna kako je biti u koži roditelja koji zavise od SMS poruka, da bi im izmučeno čedo bilo bolje. I kako ostaju u toj koži, i dokle uopšte dopire njihov glas. Obično od tuge i nemoći ne mogu ni da govore, ali tu smo svi mi ostali, društveno odgovorno građani da ako ih čujemo, pronađemo način da im mi spasimo dijete, da im budemo glas i snaga koja im ponestaje. A nadam se da će doći dan da možemo da se oslonimo na institucije i nauku, koja će nam sa osmjehom kazati ‘ne brinite, postoji lijek, i mi ćemo ga obezbijediti'”, kaže Božović i ujedno zaključuje:

“OKRENITE SE OKO SEBE, ima onih koji nemaju glas da traže pomoć“. M.R.