test

Crkva se obraća ministru zbog izdavanja u zakup manastirske zemlje

Standard

17/02/2020

08:13

Dnevne novine, počev od 10. februara, objavljuju veliki broj dokumenata koji svjedoče o tome kako su se u vrijeme Knjaževine i Kraljevine Crne Gore donosile odluke koje su se ticale crkvenih pitanja. Dokumenta jasno pokazuju da nijedna odluka nije mogla biti donijeta, ni realizovana, bez prethodne saglasnosti tadašnje vlade, odnosno Ministarstva prosvjete i crkvenih poslova.

Arendiranje (zakup) manastirske zemlje

Konsistorija cetinjska obraća se 26. juna, 1908. godine, Ministarstvu prosvjete i crkvenih poslova pismom u kojem predlažu šta treba uraditi sa zemljištem koje je trebalo dati pod arendu (pod zakup) imajući u vidu da ističe rok za arendiranje manastirske zemlje, a da je zbog nerodne godine pala cijena, posebno livadama.

“Ovog ljeta ističe rok da se arendiraju zemlje manastirske, ali pošto je ova godina vrlo nerodna u sijenu, a manastiri posjeduju velike livade koje bi se imale arendirati, te usljed nerodice grdno bi pala cijena zemljama, a osobito livadama. Arendiranje u ovakvim okolnostima prouzrokovalo bi nekolike hiljade štete manastirima godišnje, a pošto se arendiranje uslovljava za 12 godina to prihodi manastirski bili bi smanjeni za koju desetinu hiljada kruna”, piše M. Mitrofan Ministarstvu prosvjete i crkvenih poslova.

Da bi se ova “neprilika izbjegla”, kako se navodi, Konsistorija je mišljenja da se arendiranje manastirskih zemalja odloži za iduće ljeto 1909. godine, a da “arendatori za iduću godinu plate arendu po dosadašnjoj cijeni”.

Ako bi se kojem od aredantora krivalo i ako ne bi uzeli zemlju, onda bi manastirski nastojatelj mogao da te parcele izda pod zakup za samo jednu godinu.

“Ta bi se ta zemlja iduće godine mogla opet arendirati sa ostalima za 12 godina”, navodi se u pismu Konsistorije cetinjske.

Obraćanje Konsistorije nikšićke povodom zahtjeva porodice Jovović

Konsistorija nikšićka se obraća Kraljevskom Ministarstvu prosvjete i crkvenijeh poslova u kojem obavještavaju o zahtjevu porodice Jovović da im se ustupi dio parcele sa polovinom kućice ili da im Manastir Ostrog isplati novac za to zemljište.

Episkop Kiril u pismu piše da je “pokojni Đoko Stevanov Jovović 1894. godine kupio od države zemlju u Nikšiću, u staroj varoši, na kojoj je bila i kućica, te da je za to dao 286 fiorina”. Kasnije je dio te parcele i pola kućice prodao sestriću, koji je to opet prodao “nekom Dimirtriju” koji je pred smrt taj dio zemljišta sa polovinom kućice zavještao Manastiru Ostrog.

Ministarstvo se obavještava da je sin Đoka Jovovića (Vaso) podnio molbu 1912. godine Konsistoriji i traži da ili da mu se ustupi to zemljište sa polovinom kućice ili da mu Manastir isplati njegov dio.

Iako, prema mišljenju Konsistorije nikšićke, interesi manastira Ostrog ne bi bili oštećeni ustupanjem zemljišta i kućice, ipak su bili dužni, da shodno članu 109 Konsistorijskog Ustava, ne mogu sami donijeti rješenje bez odobrenja i Kraljevskog Ministarstva prosvjete i crkvenih poslova.

Izvor: Dnevne novine
Izvor (naslovna fotografija):

Iako, prema mišljenju Konsistorije nikšićke, interesi manastira Ostrog ne bi bili oštećeni ustupanjem zemljišta i kućice, ipak su bili dužni, da shodno članu 109 Konsistorijskog Ustava, ne mogu sami donijeti rješenje bez odobrenja i Kraljevskog Ministarstva prosvjete i crkvenih poslova.

Ostavite komentar

Komentari (0)