On u intervjuu za Pobjedu, između ostalog, kaže i da u vođenju epidemije u Crnoj Gori nije napravljen neki propust koji je pogoršao situaciju, ali i da su masovni skupovi bitno doprinijeli širenju infekcije.

Nikolić kaže da nije imao dilemu da li da se vakciniše, te da je to najbolje sredstvo u borbi protiv infekcije korona virusom.

” Kako naći put i opredijeliti se za vakcinu ili protiv nje? Sjetimo se Marka Miljanova i njegove paradigme koja po svoj univerzalnosti prevazilazi okvire Crne Gore. Čojstva nema bez junaštva, niti junaštva bez čojstva. Oni čine cjelinu. Tako je i sa vakcinom. Ona štiti nas od bolesti, ali u isto vrijeme i druge od nas, koji bez vakcine možemo lakše da prenosimo bolest drugima”, poručio je Nikolić.

Epidemiološka situacija u našoj zemlji se komplikuje. Ipak, čini se da država nema jasnu strategiju niti plan kako da se spriječi širenje virusa. Smatrate li da treba uspostaviti jasniji i precizniji sistem koordinacije i organizacije?

Epidemiološka situacija u Crnoj Gori je slična od početka epidemije do danas, sudeći po statistikama koje objavljuje IJZ. Epidemijska kriva je imala svoje uspone i padove što je karakteristika svake epidemije.

Strategija i plan borbe protiv širenja virusa je zasnovan na epidemiološkoj i medicinskoj nauci i parametrima koji stižu u komunikaciji sa relevantnim medicinskim nacionalnim i internacionalnim ustanovama. Pandemija još uvijek traje i mislim da se građani Crne Gore i svi relevantni faktori koji kreiraju i vode zdravstvenu politiku snalaze u nimalo lakim okolnostima.

Zašto se niko iz CANU-a nije oglasio tokom cijele epidemije korona virusa?

Reakcije iz CANU tokom pandemije korona virusa nijesu izostale. Objavlen je tekst Odbora za medicinu koji sam ja, kao predsjednik Odbora, potpisao a u kojem pozivamo građane da se vakcinišu. U toku je izrada multidisciplinarnog naučnog projekta o medicinskim aspektima kovid-19 infekcije u Crnoj Gori.

U CANU je početkom ove godine bilo diskusije na nekoliko sjednica Odjeljenja prirodnih nauka, da se organizuje naučni skup na temu uticaja kovid infekcije na crnogorsko društvo. U dogovoru sa predsjedništvom CANU od toga se odustalo. Tada su važile stroge mjere ograničenja kretanja i kontakata. Zaključeno je da bi organizovanje takvog skupa imalo ograničen uspjeh, bez pune komunikacije učesnika i javnosti što su epidemiološke mjere u tom trenutku ograničavale.

Da li ste kada je u pitanju pandemija probali da nađete balans između očuvanja zdravlja i očuvanja ekonomije?

Očuvanje zdravlja u pandemiji traži restrikcije, što ne odgovara funkcionisanju drugih važnih segmenata društva. Traženje balansa između dva suprotna zahtjeva je kompromis na koji mnogi imaju zamjerke. To se i u Crnoj Gori dešava u svakoj odluci tijela koje predlažu mjere u prevenciji i vođenju kovid infekcije. Ljekari i medicinsko osoblje gledaju svoj cilj, prevenciju i liječenje oboljelih, a ostale potrebe društva stavljaju se u drugi plan posebno ako epidemija traje tako dugo kao što ova traje. Zato u nacionalnom tijelu koje odlučuje o mjerama koje se primjenjuju treba da nađu svoje mjesto predstavnici institucija na čiji rad utiče pandemija i da pokušaju da zajedno nađu rješenja za vrlo komplikovane situacije.

Koje je Vaše mišljenje kao ljekara kakve bi mjere trebalo preduzimati i da li su ove dovoljne kada je u pitanju suzbijanje korona virusa?

Iskustva drugih u vođenju pandemije, koja pratimo u pojedinim državama i međunarodnim organizacijama, nam ukazuju da niko nije uspio da se potpuno izbori sa kovid infekcijom, uprkos vrlo različitim modelima koji su primjenjivani. Po mom mišljenju, u vođenju epidemije u Crnoj Gori nije napravljen neki propust koji je pogoršao situaciju. Naravno da su masovni skupovi bitno doprinijeli širenju infekcije. Nacionalna tijela koja su rukovodila epidemijom su se najčešće oglašavala povodom masovnih kršenja epidemioloških mjera, ali ona nemaju zakonske i organizacione mogućnosti da vrše punu kontrolu. Puna odgovornost ostaje na grupama, koje su masovno kršile epidemiološke preporuke.

Da li smatrate da je trebalo uvesti obaveznu vakcinaciju za zdravstvene radnike kao i ostale koji rade sa rizičnim kategorijama?

Mnoga nerazumijevanja postoje u ovoj oblasti. Pravo pacijenta je jedno od ključnih ljudskih prava. Crna Gora ima jedan od najsavremenijih i sveobuhvatnijih zakona o pravima pacijenata u Evropi. Prvi temeljni princip etike je da pacijent nezavisno i bez uticaja odlučuje o svom liječenju. Odluka o vakcinaciji je, prema tom principu, u isključivoj pojedinačnoj ingerenciji svakog ljudskog bića u Crnoj Gori i svijetu. To pravo se ne može ograničiti, jer ga u tom slučaju oduzimate, što nemate pravo. Iznijeću svoj stav. Ja sam među prvima u Crnoj Gori kompletno vakcinisan. Za tu odluku nijesam imao dilemu. Smatram da vakcina značajno doprinosi borbi protiv širenja kovid infekcije. Sa tog aspekta polazim u odbranu onih koji ne žele da se vakcinišu jer na to imaju pravo. Takvu odluku pojedinca treba poštovati bez ograničenja. Postavljanje opštih društvenih zahtjeva prema vakcinaciji stanovništva je etički neprihvatljivo.

U čemu vidite greške i kolebanja ove i prethodne vlasti kada su u pitanju epidemiološke mjere?

Ne mislim da su učinjene neke velike greške u vođenju borbe protiv infekcije od početka kovid infekcije do ovih dana. U početku smo svi vjerovali da će infekcija potrajati par mjeseci kao i sve pandemije. Iz tog stava su izvedene mjere sa početka pandemije u Crnoj Gori, zatvaranje i stroga kontrola sprovođenja mjera. Kasnije je postalo jasno da se nećemo tako lako osloboditi virusa. Posljedice oštrih mjera zatvaranja po privredu i društvo su postale evidentne. Dolazi vakcina pa su mjere postale liberalnije, prilagođene vakcini i dugotrajnoj borbi protiv infekcije.

Kako komentarišete to što se nalazimo na začelju Evrope kada je u pitanju imunizacija? Na koji način motivisati građane koji imaju dilemu da se vakcinišu?

Za profesionalce to nije iznenađenje. Po broju vakcinisanih osoba, Crna Gora je u prosjeku svog okruženja. Vakcina jeste osnovno sredstvo koje imamo u borbi protiv kovid infekcije. Napori koje ulažu svi u Crnoj Gori da broj vakcinisanih osoba bude veći su za mene zadivljujući. Iskrena je akcija medicinskih institucija i rukovodilaca, državnih organa, nevladinih organizacija, odlučna kampanja medija i društvenih radnika u promociji vakcinacije. Skoro da nema zvaničnih nastupa koji bi omalovažavali značaj vakcine u borbi protiv kovid infekcije. Zato mislim da nema razloga za defetizam koji se iz izjava zvaničnika povodom broja vakcinisanih u Crnoj Gori ponekad naslućuje. Borba protiv kovid infekcije će još trajati, njene posljedice ćemo dugo trpjeti, svijet neće biti isti prije i poslije kovida. Za tu borbu nam treba puno energije, čuvajmo je i radimo na njenoj obnovi i stvaranju.

Epidemije variole vere i kovida-19 ne treba upoređivati

Možete li povući paralelu između odnosa države prema epidemiji 1972. i danas? Da li se tu radi o drugačijem političkom sistemu ili tu postoje drugi propusti i da li cijeli taj proces koče ljudska prava?

Često se u javnosti pravi paralela sa 1972. godinom i epidemijom variole vere u Jugoslaviji. Bez obzira na sve društvene različitosti i polovinu vijeka između ovih epidemija, treba poznavati osnovne medicinske razlike ovih bolesti koje diktiraju način borbe. Zaraznost virusa variole je blizu 100 odsto, vakcina protiv variole je efikasna oko 100%, imunitet od vakcine je skoro doživotni, smrtnost od variole je 30 odsto, virus variole ne mutira. Kovid infekcija, vaoren vakcinom, smrtnost kovid infekcije, brze mutacije virusa – svi poznajemo. Po ovim glavnim epidemiološkim osobinama ove se bolesti znatno razlikuju što diktira i različitu taktiku borbe protiv njih. Variola i kovid su dva entiteta koja nemaju mnogo veze među sobom da bi mogle da se upoređuju, a posebno u procesu uspješnosti vođenja epidemija.