“Šta se trenutno dešava na teritoriji Azerbejdžana? Zašto kažem na teritoriji Azerbejdžana, zato što neki misle da je to neki rat između Nagorno-Karabaha i Azerbejdžana, ali ljudi moraju da znaju da je to rat na teritoriji Azerbejdžana. Mi ratujemo sa oružanim snagama Jermenije”, kazao je u razgovoru za Standard Mirzazade.

Kako objašnjava, Jermenija pretenduje na azerbejdžanske teritorije, ali ne samo na njene, već pretenduje i na teritorije drugih susjednih zemalja.

“Zato što imaju neku ideju da naprave veliku Jermeniju koja je postojala hiljadama godina unazad, a možda i nije. Ali to je u 21. vijeku s naše tačke gledišta bolesna ideja”, dodao je on.

Ističe da se ta ideja zasniva na stvaranju velike Jermenije, od Kaspijskog mora do Crnog mora.

“To znači da sve države koje se graniče sa Kaspijskim i Crnim morem, dio Gruzije, djelimično Turska i Iran, djelimično Rusija pripadali bi toj velikoj Jermeniji. Ovaj rat i sve što se dešava u Azerbejdžanu dešava se zbog ove bolesne ideje. Malo prije raspada SSSR-a Jermeni su otvoreno počeli da pretenduju na Nagorno-Karabah. Mi nismo mogli to da prihvatimo, pa i u sastavu SSSR-a Nagorno Karabah je bio u sastavu Azerbejdžana, istorijski i administrativno je pripadao Azerbejdžanu i dan danas mu pripada”, objašnjava Mirzazade.

RAT JE POČEO TERITORIJALNIM PRETENZIJAMA JERMENIJE

“Oni su počeli sa tim pretenzijama prema našoj teritoriji i zbog toga je počeo rat. Ali je devedesetih godina bilo rata i na Balkanu, raspad SSSR-a, nije postojao internet, nije se znalo šta se dešava, ljudi nisu bili informisani šta se tačno dešava, kako i gdje, zašto. Oni su koristili naoružanje bivšeg SSSR-a protiv Azerbejdžana, a tada je 1991. godine Azerbejdžan obnovio nezavisnost pa nije imao svoju vojsku, ni snagu, nismo bili spremni na bilo kakav rat, ali Jermenija sa podrškom svojih istorijskih i tradicionalnih saveznika okupirala je taj dio teritorije. Samo okupirana teritorija koja je i dan danas pod okupacijom Jermenije je više nego teritorija cijele Crne Gore. Znači negdje oko 17 hiljada kvadratnih kilometara je okupirane teritorije Azerbejdžana. Ljudi ne znaju da je Jermenija osim Nagorno-Karabaha, okupirala još sedam regija koje nemaju nikakvu vezu sa Nagorno Karabahom. Tako da se ne radi samo o ratu za Nagorno-Karabah. Znači, okupirali su pet regija Nagorno-Karabaha i još sedam koje nemaju nikakve veze sa njim”, objašnjava Sejran Mirzazade.

Desetine hiljada ljudi izgubilo je živote a milioni su napustili domove tokom rata koji je zvanično okončan 1994. godine. Međutim, spor do danas nije riješen, niti je sukob ikada u potpunost zaustavljen.

Kada su u pitanju trenutna dešavanja na ovoj teritoriji napominje da je 1994. godine potpisan Sporazum o prekidu vatre između Jermenije i Azerbejdžana.

“Od tog dana do danas, bez obzira što je naša teritorija bila pod okupacijom, mi smo uvijek bili za mirno rješavanje problema, bili smo za pregovore, mi smo uvijek podržavali mirno rješenje ovog konflikta i nismo bili za rat. Rat je nagora opcija da bi se rješavali teritorijalni problemi, posebno između susjednih država. I mi smo pregovarali sa prethodnim vlastima u Jermeniji, imali smo dosta sastanaka između predsjednika Azerbejdžana i predsjednika Jermenije, ministara vanjskih poslova itd. Imali smo jedan proces pregovora od 1994. u okviru OSCE Minsk grupe, kojom predsedavaju Rusija, SAD i Francuska. Nastavili smo da pregovaramo o Nagorno-Karabahu i mirnom rješavanju zajedno sa našim partnerima iz Minsk grupe, ali nažalost posljednje dvije godine zbog destruktivne politike nove vlasti u Jermeniji, posebno predsjednika Vlade Nikola Pašinijana, pregovori su zaustavljeni s jermenske strane”, kazao je Mirzazade.

Predsjednik Jermenije Nikol Pašinijan rekao je “da je Nagorno-Karabah Jermenija i tačka”.

“Od prvog dana uspostavljanja te nove vlasti oni su kazali da nemamo šta više da pričamo, da Nagorno-Karabah pripada Jermeniji i tačka. Kazali su da nemaju o čemu da pričaju sa Azerbejdžanom i podigli su tenzije do maksimuma, svakim danom sve više i sa novom vlašću u Jermeniji koja je došla prije dvije godine, zbog njihove destruktivne politike smo izgubili sve šanse i prostor za pregovore”, kazao je direktor Kulturno-ekonomskog centra Azerbejdžana u Podgorici Sejran Mirzazade.

Dalje, objašnjava on, u Nagorno-Karabahu su prije nekoliko mjeseci, održani nelegalni predsjednički izbori, jer nijedna država nije priznala Nagorno-Karabah koji je samoproglašena republika. Tamo su ipak održani predsjednički izbori i napravljena inauguracija u istorijskom gradu Azerbejdžana Šuša (Şuşa)

Prva dama Azerbejdžana ambasadorka dobre volje UNESCO-a, a supruga predsjednika Vlade Jermenije pravi žensku ratnu jedinicu

“Imamo još jedan primjer toga kakva se politika vodi sa obje strane. Prva dama Azerbejdžana je ambsadorka dobre volje UNESCO-a, dok je supruga predsjednika Vlade Jermenije u Nagorno-Karabahu napravila žensku vojnu jedinicu gdje se fotografišu sa kalašnjikovima kako ciljaju na Azerbejdžan, sa porukom da moraju biti spremne da zaštite Nagorno-Karabah i uzmu još teritorije za Jermeniju. Vidite kolika je razlika u politici, sa jedne strane imate prvu damu ambasadorku dobre volje UNECSO-a, a sa druge imate onu koja naoružava žene i pravi žensku jedinicu koju sprema za rat i osvajanje novih teritorija. Oni su podigli tenziju do te mjere da nismo vidjeli prostor za pregovore i mi nismo imali opciju.  Mi smo trpili ovu situaciju i tražili od međunarodnih partnera da pritisnu Jermeniju, da opet sjednemo za sto pregovora, ali nažalost jermenska strana je jednostvano rekla NE”, ispričao je Mirzazade za Standard.

Vlada Jermenije je, kako navodi, prije nekoliko mjeseci napravila novu strategiju gdje piše da oni pretenduju na neke nove zemlje kako bi proširili teritoriju Jermenije. Takođe, ističe Mirzazade, ministar odbrane Jermenije je otvoreno kazao da je vojska Jermenije spremna da preuzme neke nove teritorije.

“Jermenija kaže da oni po međunarodnom pravu imaju pravo na smoopredjeljenje u Nagorno-Karabahu, ali to nema smisla zato što jermenski narod ima svoju državu i oni su već samoopredijeljeni jer imaju svoju državu koja se zove Republika Jermenija. Ali, oni hoće da na teritoriji Azerbejdžana naprave još jednu državu Jermena, na teritoriji Gruzije drugu državu Jermena, pa gdje god žive Jermeni da tamo mora da postoji jermenska država. To ne postoji nigdje u svijetu”, ističe on.

GRANATIRANJE CIVILNOG STANOVNIŠTVA

Kako je ispričao Mirzazade, jermenske oružane snage su prekjuče bombardovale jednu kuću prilikom čega je poginulo pet članova jedne porodice, a juče su ubili dva učenika, sedmog i devetog razreda.

“Oni sa tih strateških pozicija svaki dan granatiraju i bombarduju civilno stanovništvo. Kada su prije dva dana počeli da opet granatiraju naše civilno stanovništvo onda je naš predsjednik, da bi obezbijedio sigurnost civilnog stanovništa kod graničnog fronta dao zeleno svjetlo i započelo se sa kontraofanzivom. Tako da sad sprovodimo kontraofanzivne mjere protiv oružanih strana Jermenije”, dodao je.

Kaže da je ovo najozbiljnija situacija u proteklih 27 godina.

“Sve dobro razumijemo, ali sa druge strane ne možemo da trpimo ovakvu situaciju. Da naše civilno stanovništvo bude pod pritiskom, a oni granatiraju civilno stanovništvo da bi oni napustili tu teritoriju, kako bi njima bilo lakše da okupiraju nove djelove zemlje. Oni nama nisu ostavili izbora osim da započnemo kontraofanzivne mjere da bi zaštitili građane”, kazao je Mirzazade.

Trenutno je i u Azerbejdžanu i u Jermeniji objavljeno ratno stanje. U Jermeniji je potpuna mobilizacija, gdje su zabranili muškarcima od 18 do 55 godina da napuštaju državu, dok je u Azerbejdžanu djelimična mobilizacija.

“Još jedna interesantna činjenica; posljednji put u julu mjesecu, kada je Jermenija pokušavala da napadne granične zone, napala je zonu Tovuz, koja nema nikakve veze sa Nagorno-Karabahom. Međutim, tim područjem prolaze naši gasovodi, naftovodi i željezničke pruge od Azerbejdžana do Gruzije, od Gruzije do Turske. I Trans-jadranski gasovod (TAP), za koji postoji velika vjerovatnoća da će i Crna Gora biti dio tog projekta, koji spaja Azerbejdžan, Gruziju, Tursku, Grčku, Albaniju i onda preko Jadranskog mora jug Italije. Tako da su oni imali namjeru da uzmu pod kontrolu i taj gasovod, a to je arterija Azerbejdžana koji povezuju nas sa Evropom i to je voema bitno za energetsku bezbjednost Evrope. Oni su namjeravali da uzmu pod kontrolu taj dio, ali nisu uspjeli u julu mjesecu, pa sad pokušavaju na neki drugi način da bi učvrstili svoju poziciju u Nagorno-Karabah i u njegovoj blizini”, ispričao je Mirzazade.

Međunarodna zajednica da odvoji agresora i državu koja je pod okupacijom

“Mi smo uvijek bili za međunarodna prava, pa 1993. godine Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija donosi četiri rezolucije u kojima piše da Jermenija mora “odmah i bezuslovno” da povuče svoju vojsku sa okupiranih teritorija i ta rezolucija postoji već 27 godina, ali, nažalost, ni dan danas Međunarodna zajednica i UN ne mogu ništa da urade da obezbijede realizaciju tih rezolucija i zbog toga smo u ovoj situaciji”, kazao je on.

Ističe da oni moraju da odvoje agresora i državu koja je pod okupacijom, ali da je njihova pozicija uvijek neutralna.

“Oni su zabirnuti zbog situacije, pozivaju obje strane da sjednu za sto pregovora da razgovaraju. „Mi smo za mirna rješavanja, sjedite za sto pregovora“ i samo to, neutralna pozicija. I UN i Evropa i NATO samo to govore. A koliko možemo razgovarati? Mi smo 25 godina razgovarali i nismo došli do rješenja, a proteklih dvije godine nema nikakvih pregovora , Jermenija je zaustavila sve pregovore, tako da šta da pričamo?”, istakao je Mirzazade.

Kako dodaje, Azerbejdžan je trpio svu tu situaciju, očekujući reakciju Međunarodne zajednice, ali da je nažalost Jermenija nastavila sa svojim ambicijama i podigla tenzije.

“Postoji i još jedna teorija da su podigli tenzije u ovom momentu zbog pandemije. Ekonomsko i socijalno stanje u Jermeniji je veoma loše i ugrožavajuće, velika je kriza. Da bi na neki način skrenuli sa teme socijalne i ekonomske krize na drugo pitanje, u interesu im je da bude tenzija, zato što kada su tenzije ljudi zaboravljaju ekonomske probleme, svi misle o ratu i žele da se zaštite”, kaže Mirzazade.

RAT ZA OTADŽBINU

“To je za nas rat za otadžbinu jer je to naša teritorija, naša teritorija je pod okupacijom. Crna Gora i sve države i sve međunarodne organizacije priznale su Azerbejdžan sa ovom teritorijom, naša današnja teritorija iznosi 86 hiljada kvadratnih kilometara. I svi su priznali Azerbejdžan uključujući Nagorno-Karabah i to je istorijski i administrativno naša teritorija”, kaže Mirzazade.

Ističe da je rat najgora opcija za rješavanje problema sa bilo kojom državom i narodom, ali da kada nemate izbora, kada je vaša teritorija pod okupacijom i nemate pregovora, a imate s druge strane samo destruktivnu politiku, vama ne ostaje izbor osim da se branite.

“Mi branimo svoju državu, svoju teritoriju i zemlju i oslobađamo naše okupirane teritorije. Mi ne pretendujemo na teritorije Jermenije, ona ima svoje granice i mi ne želimo nijedan centimetar te teritorije, pa ni na ono što je prije nekoliko stotina godina bila naša teritorija koja im je predata da bi se napravila još jedna država u SSSR-u. Mi priznajemo da Jermenija postoji u svojim granicama. Ali, Jermenija drži pod okupacijom 17 hiljada kvadratnih kilometrara naše teritorije, to je 20 odsto naše teritorije, već 30 godina. Neće da razgovaraju i ističu da su spremni za rat koji je sada počeo. Ne znam koliko će on trajati, ali vidim da sa obje strane idu ozbiljne pripreme za dugoročni rat”, kaže Mirzazade u razgovoru za Standard.

PRIJETNJA ZA REGIONALNU STABILNOST

On je kazao da je primijetno da se, posebno sa Azerbejdžanske strane, narod već umorio od ove situacije i da ne želi više da trpi , te da očekuje da će biti mnogo žrtava.

“Došli smo do toga da ljudi više ne broje žrtve, samo koliko su oslobodili teritorije. To je rat za svoju zemlju. Ne želimo da ostavimo ovaj problem narednim generacijama. Moramo da riješimo taj konflikt. Politika Jermenije je veoma opasna i ovakva situacija i neosnovane pretenzije ka svim susjednim državama su prijetnja za regionalni mir, stabilnost i bezbjednost”, ističe Mirzazade.

Kako je kazao, neki jermenski mediji pišu o tome da Turska pomaže Azerbejdžanu, ali da je to dezinformacija jer Azerbejdžan ima svoje snage kojima može da oslobodi svoje teritorije. Ističe da to rade kako bi podigli tenzije, te prikazali da oni ratuju i sa Turskom, ne samo sa Azerbejdžanom.

“Mi sa Turskom imamo bliske odnose i ona nas moralno podržava ali što se tiče konkretne podrške, da njihova vojska ratuje kod nas i slično, to nije tačno”, dodao je on.

AZERBEJDŽAN SE ZALAŽE ZA MULTIKULTURALNOST

“Jermenija je možda i jedina monoetnička država na svijetu, 99 odsto stanovništva su Jermeni, jer imaju kompleks da ne mogu da žive sa drugim narodom. Oni mogu da žive u drugim zemljama, ali u Jermeniji mogu samo da žive Jermeni. Na cijeloj teritoriji Jermenije, pa i Nagorno-Karabaha i okupiranih teritorija nema Azerbejdžanaca, osim zarobljenih, nema nijednog koji živi sa njima. A u Azerbejdžanu živi 30 hiljada Jermena, oni rade u državnim institucijama, naši su državljani i imaju sva prava kao ostali. To je naša politka, uvijek smo bili za suživot sa svim narodima i svim religijama. I dalje postoje jermenska groblja, koja niko ne dira jer je to naša kultura, a u Jermeniji nema nijednog azerbejdžanskog groblja. U centru grada Baku postoji jermenska crkva koju naravno niko ne dira, a oni su srušili sve džamije i naše kulturne objekte u Nagorno-Karabahu. U Azerbejdžanu imaju sinagoge, pravoslavne i katoličke crkve, jer mi želimo multikulturalnost, ali sa njima je to nemoguće jer oni imaju neki kompleks i ne žele drugi narod na njihovoj teritoriji”, ispričao je Mirzazade.

Smatra da Jermeni koji kompaktno žive na nekoj teritoriji npr. Gruzije to smatraju svojom teritorijom i imaju pretenzije da ih osvajaju. Dodaje da se takva politika ne može prihvatiti.

“Možete li zamisliti da je teritorija Azerbejdžana prije 500 godina bila jedan milion kvadratnih kilometara do Avganistana, pa zamislite da danas Azerbejdžan vodi politiku da obnovi tu teritoriju. To automatski znači da objavljujemo rat svim susjednim državama. To je bilo prije 500 godina, prije 100 godina je 114 hiljada kvadratnih kilometara zvanično bila naša teritorija, a danas je 86 hiljada i mi ne pretendujemo da vratimo i to, jer svjesni vremena u kome živimo, kažemo to je bilo prije 100 gordina”, objašnjava Mirzazade.

Sa Rusijom, kako navodi, imaju dobre odnose, a Putinovu izjavu da se Rusija neće miješati u unutrašnja pitanja susjednih država ocjenjuje kao korektnu.

“Rusija nema vojnu bazu u Azerbejdžanu, niti u Gruziji, ali ima u Jemreniji. Postoji Organizacija dogovora o kolektivnoj bezbjednosti (ODKB) koju čine Rusija, Bjelorusija, Jermenija, Kazahstan itd. I oni su potpisali sporazum prema kome, ako neko napadne teritoriju neke od njih, onda sve te zemlje moraju učestvovati u tom ratu i upravo to Jermenija pokušava, da ih uvuče da učestvuju u ratu sa njihove strane. Ipak, oni su im otvoreno odgovorili da to nije napad na njihovu teritoriju, jer ratuju na teritoriji druge zemlje i da u tom smislu sporazum ne važi, pa su sve te države odbile zahtjev Jermenije”, ispričao je Mirzazade.

Kako je kazao zbog ratnog stanja se ne mogu dobiti tačne informacije ni sa jedne strane.

“Imamo različite informacije, ima dezinformacija, ali jutrošnja informacija je da su Jermeni opet počeli sa granatiranjem civilnog stanovništva u tim selima blizu fronta. Azerbejdžan će nastaviti kontraofanzivne mjere, oslobodiće teritorije koje su pod okupacijom i obezbijediti sigurnost civilnog stanovništva. Neće biti lako, ali Jermenija je ta koja je zaustavila pregovore i koja pokazuje destruktivnu politiku, a Azerbejdžan nema izbora niti alternativnu, osim kontraofanzivnih mjera”, zaključio je u razgovoru za Standard direktor Kulturno-ekonomskog centra Azerbejdžana u Podgorici Sejran Mirzazade.