Nebrojene su devastacije crnogorskog sakralnog nasljeđa. Sve što je trebalo „premolovati“, iščupati, prebrisati, srušiti, ošporkati (kraljev brijest, crnogorski Senat i sl.) ne bi li se ubilo dostojanstvo ove države i njenih građana, odradio je vrhovni crnomag Amfikus-Diabolicus i njegovi šegrti. Mada, korespondencija iz Onostranosti im ne funkcioniše ponajbolje, pa se dese i krupne greške, vidljive najneznavenijem čeljadetu – Cetinjski manastir, prije nego se ustoliči episkop okupatorske SPC Joanikije, doživio je najbrutalniju devastaciju.

Goru od one, kada su osamdesetih godina krampama razrušena dva sarkofaga: velikog vojvode Mirka i knjaza Danila, a njihove kosti pobačane po građevinskom šutu, uz napomenu da su u tim sarkofazima počivali i zemni ostaci Svetog Petra Cetinjskog prije posvećenja, ali i ostaci Petra II, kada su morali biti sklonjeni iz originalne kapelice na Lovćenu, oburdane od strane Karađorđevića, da bi – u znak uništenja i uniženja Crne Gore – bila podignuta nova, na drugoj lokaciji, 7-8 metara dalje, posvećena sinu Aleksandra Karađorđevića, u narodu poznatijeg kao „Aca palikuća“!

Ideja je bila da se naprave „manji, još ljepši i još stariji“, što je decenijama kasnije trebinjski kamiondžija Dubrovnik još starijim i još ljepšim. Nakon što ga oburda topovima! Ovu „svijetlu tradiciju“ nastavlja budvanski kamiondžija, „šerif i nar“ sa Orvelove „životinjske farme“!

Najnovija devastacija se dešava opet u Cetinjskom manastiru, đe se na svega desetak metara od Svečevog ćivota prave sanitarni čvorovi, kako bi se prilikom ustoličenja (kako ga Japanci od milošte zovu „Jao-Niko-Je“) srpski klerofašisti imali đe unerediti. Radi se o prostoru u kome je funkcionisala Njegoševa štamparija, a prije toga, čuvena Ladnice, koja se nalazi u produžetku, bila je isposniška ćelija Sveca, iako u ovoj paramilitarnovjersko-satanističkoj organizaciji tvrde da je ćelija bila soba na spratu.

Nikada isposnici, oni pravi, nijesu te dane provodili u udobnosti neke sobe, pa ni Sv. Vasilije, nego je to obično bila pećina! Istina je jedino da je i godinama ranije, od dolaska Amfikusa-Diabolikusa, u Ladnicu bila sprovedena kanalizaciona cijev za nužničke potrebe ovih „bogougodnika“!

Kako je gradnja klozeta, prema zvaničnim informacijama, zaustavljena, analogno Skadru, đe se prepliću dvije legende: jedna o Rozafi, iz antičkog vremena i jedna o Gojkovici više od milenijuma kasnije, a u obijema su nesrećne žene bile uzidane u temelje Skadra, kako bi se vile umilostivile da dozvole gradnju!

„Što majstori za dan sagrade,
To sve vila za noć obaljuje“.

Tragična sudbina je da je, po legendi, mlada žena bila uzidana u temelje grada! Kako se vremenom i legende mijenjaju, stvaraju nove, u vezi sa nužnicima u Cetinjskom manastiru dobili smo sličnu nemoguću situaciju:

„Sve što Gojko po danu ozida,

Vila Hajdi po noći oburda“.

Naša savremena vila ovo ne radi iz negativnih pobuda. Naprotiv! Ona to radi u ime zaštite vladičanskog i Svetačkog dostojanstva Petra I i cijele Crne Gore! Kako već pomenuti Jao-Niko-Je broji dane do intronacije, predlažem da se „tajo Gojko“ uzida u zid nužnika i da mu se ostavi „prozor na očima“ kako bi neprestano gledao u Ćivot Sveca i do Sudnjega dana se divio svom „poduhvatu“!

Moguće je da će u nekoj budućnosti opet „proraditi“ legenda pa će, umjesto Gojka, nedaleko od Ćivota biti mlada Gojkovica koja će liječiti sve probavne probleme (ona na Skadru liječi nerotkinje) bilo da se radi o defekaciji ili URAniranju. Tako bi dobili neobičnu vrstu međunarodnog paravjerskog turizma, đe bi se na stotine hiljada turista sa stomačnim problemima „istovaralo“ u ovom svetilištu!

Napomena za kraj: Za ovu ideju zahvalnost dugujem našem umnom i jako obrazovanom turističkom vodiču kroz Albaniju R.V.