Pismo prenosimo integralno
“Ministrica, četvororesornica, radi udarničkiNeka ide…
Ka’ što rekoh ministrica štancuje rješenja o smjeni, stotinu, dvjesta, trista, petsto…
To su samo direktori manje-više, nepriznate nacionalnosti, crnogorske. Takoreći niža rasa. Ostale nacionalnosti su same krive što su pristale da budu birane. Samo smo otpušteni, nijesmo još internirani…
Demokratski, evropski, ljudski!
Ja sam imala ‘nesreću’ da se rodim u porodici prosvjetnih radnika, u porodici Gardašević, vaspitana da volim Crnu Goru, brinem o crnogorskoj mladosti, udata u familiju Ljuba Vuletića, uglednog prosvjetnog radnika iz Bjelopavlića.
Dovoljno da budem sumnjiva!
Iako sam, nakon završenog fakulteta, devet godina čekala posao, nakon toga predanim i stručnim radom sama se izborila za svoj status. Danas sam politički nepodobna za neke koji izgleda ‘budućnost Crne Gore’ vide bez Crne Gore.
Onoliko koliko sam znala i umjela, gradila sam odnose sa kolegama i učenicima, ne pitajući nikoga za politički stav, zavjeru, za naciju… učila sam đecu da poštuju da bi bili poštovani, da vole da bi bili voljeni, dane ponižavaju da ne bi bili poniženi, da vjeruj u u sebe da bi drugi nj ima vjerovali i tako redom…
Vjerovala sam i vjerujem u dobre ljude Kao što sam vjerovala da centar obrazovnog sistema nije zbornica nego učionica! Većina nas je direktorsku funkciju zaslužila u učionici i sigurna sam da je svima nama jedina i najvažnija obaveza bila dobrobit učenika i kvalitetna organizacija nastave i ostalih uslova.
Našoj sreći ne bi bilo kraja da možemo reći hvala vam, gospodo, ovdje se naši putevi razilaze, ako mi ne trebamo vama, još manje vi, takvi trebate nama.
Ali prosvjetni radnici u Crnoj Gori nemaju alternativu, ako nema mjesta u školi, onda smo na ulici.
Varijacije na ovu tužnu temu traju.
Pred nama je prvo pravna bitka, prvo crnogorski sudovi, pa redom do Strazbura…
“Audijatur et altetera pars” rekli bi pravnici. Očekujem da će svoje uskoro reći svi prosvjetni radnici, ne samo direktori škola!
Preporučeno
P.S. Prije blizu tri vijeka, francuski filozof Blaise Paskal je rekao: ‘Pravda bez moći je nemoguća, a moć bez pravde je tiranija”’.















