test

“VOLI MALO DA POPIJE”: Kocka i kokain udružene zavisnosti, alkoholizam problem crnogorske tradicije…

M. Ivanović

29/01/2022

12:00

Niti jedan zavisnik nije svoju prvu dozu droge uzeo sa očekivanjem da će postati zavisnik. Bolesti zavisnosti stari su koliko i sam čovjek, a one o kojima se najviše govori su alkoholizam, narkomanija, tabletomanija i nikotinizam. U Crnoj Gori veliki je problem alkoholizam, čija konzumacija počinje još u najranijem djetinjstvu na nagovor samih roditelja, mnogih žrtava ove zavisnosti. Kockanje je bolest koja se godinama u našem društvu širi, a o kojoj se jako malo govori.

Konzumacija psihoaktivnih supstanci oštećuje zdravlje, jer se uzima neumjereno pa time mijenja ponašanje, raspoloženje ili svijest konzumenta. Zabrinjava što u Crnoj Gori sve više mladih poseže za drogom i alkoholom kao vidom “lijeka”.

Aida Kerović, socijalna radnica JU “Kakaricka Gora”, kazala nam je da u toj ustanovi tretman pružaju zavisnicima i zavisnicama od psihoaktivnih supstanci i kocke kao oblika nehemijske zavisnosti. Kod klijenata vrlo često postoji problem zavisnosti od više psihoaktivnih supstanci ili povezana zavisnost od kocke sa zavisnošću od alkohola ili neke od ilegalnih droga.

“Trenutno na rezidencijalnom i nerezidencijalnom tretmanu imamo 47 klijenata i klijentkinja”, istakla je Kerović.

Primarne mjere zaštite od COVID 19 koje su donjete, po njenim riječima uticale su na socijalno distanciranje, ograničeno kretanje, izmijenjeno poslovno funkcionisanje sa akcentom na fleksibilnost. Primjetan rast interesovanja za liječenje bio je i tokom decembra.

Važno da osobe pored mjera koje preduzimaju radi zaštite od korona virusa, preduzmu i mjere da zaštite svoje mentalno zdravlje.

“Iako je pandemija možda donijela prepreke kada je u pitanju dolazak do supstanci nije uticala na zloupotrebu. Naime, globalno stanje pandemije je dovelo da problemi koji leže ispod adikcije postanu zastupljeniji i vidljiviji. Stres, dosada, depresija, anksioznost su postali problem većini, a svi ovi problemi su direktno povezani sa povećanom zloupotrebom psihoaktivnih supstanci, alkohola”, odgovara na pitanje koliko je pandemija uticala na porast bolesti zavisnosti kod nas.

U UNODC-om Svjetskom izvještaju o drogama 2021. navodi se da je oko 275 miliona ljudi koristilo drogu širom svijeta u posljednjih godinu dana, dok je više od 36 miliona ljudi patilo od poremećaja upotrebe droga. U KCCG je u 2020. godini registrovano 405 zavisnika o psihoaktivnim supstancama.

“Tretiranje bolesti zavisnosti spada u veoma zahtjevne zdravsteno-psiho-socijalne poduhvate iz više razloga. Prvenstveno, najveći broj zavisnika se na tretman rehabilitacije i resocijalizacije odlučuje tek nakon više godina, pa čak i decenija, konzumiranja psihoaktivnih supstanci, najčešće u kasnim tridesetim godinama”, priča.

Recidiv termin koji se često koristi kada su bolesti zavisnosti u pitanju je ponovna upotreba supstance poslije duže ili kraće apstinencije odnosno perioda liječenja. Šta se u ovakvim slučajima radi?

“Pored toga, proces rehabilitacije i resocijalizacije, koji slijedi nakon uspostavljene apstinencije predstavlja veoma kompleksan i sveobuhvatan proces. Tretman u Javnoj ustanovi počiva na pristupu da oporavak od bolesti zavisnosti ne predstavlja samo uspostavljanje apstinencije, već podrazumijeva promjenu životnog stila, ponašanja, razmišljanja i stavova, što je, u suštini, dugoročan proces. Rehabilitacioni proces podrazumijeva rad na razvijanju klijentovih sposobnosti za zrelo, racionalno ponašanje, kao i za preuzimanje odgovornosti za svoje postupke, odnosno razvijanje klijentovih potencijala za lični rast, kroz mijenjanje navika i eliminaciju neprihvatljivog ponašanja”, objašnjava.

Put zavisnika od droge ili alkohola, do konačnog izlječenja ne samo da je dug i trnovit, već je pun iskušenja, na koje mnogi padaju i po više puta.

“Proces resocijalizacije odvija se sa ciljem da klijent uskladi svoje ponašanje sa zahtjevima društva, kao i da razvije osjećanja društvene svijesti i samodiscipline. Za sprovođenje programa rehabilitacije i resocijalizacije zadužen je tim stručnjaka različitih profila-psihijatar, psiholog, defektolog, socijalni radnik, prof.sporta i fizičke kulture. Rad sa klijentom podrazumijeva individualne i grupne psihoterapije, radno-okupacionu terapiju, sportsko-rekreativne aktivnosti i zahtijeva aktivno uključivanje klijenta u proces oporavka“.

Sintetičke droge sve popularnije, heroin i kokain standardno traženi

“Kao što sam navela često je prisutna udružena zavisnost od više psihoaktivnih supstaci, tzv. Politoksikomanija. Ono što je novi trend kada su u pitanju korisnici naših usluga jeste povećan broj onih koji koriste sintetičke droge i porast zavisnika od kocke, za razliku od nekih ranijih perioda kada su na našem tretmanu skoro isključivo bili zastupljeni zavisnici od heroina i alkohola. Danas npr. udio zavisnika od kocke u ukupnom broju naših korisnika usluga se kreće oko 10%.”, ističe.

Zavisnost od kocke, bolest o kojoj se malo govori

Kada govorimo o zavisnosti najčešće mislimo na narkomaniju ili alkoholizam, ali zavisnost od kocke se i u našem društvu sve više nameće kao problem, o kojem se nažalost malo govori.

Patološko kockanje je hronična bolest, tokom tretmana koji pružamo radimo na eliminisanju destruktivnih i autodestruktivnih obrazaca koji su sastavni dio kliničke slike, kroz individualne i grupne psihoterapije. Ishod tretmana zavisi od klijentove motivacije za promjenom cjelokupnog životnog stila i njegovih ličnih kapaciteta, to znači da se i recidivi (ponovno posezanje za sredstvom zavisnisnosti, u ovom slučaju kockom) dešavaju i sastavni su dio kliničke slike bolesti zavisnosti“.

 gamesver, internet skrinšot

“Kako je obrazac sličan, sredstvo zavisnosti kod patološkog kockanja je kocka, kod narkomanije je psihoaktivna supstanca (PAS), možemo govoriti o razlikama u pogledu hemijske i nehemijske zavisnosti i promjenama koje se konzumacijom PAS dešavaju na nivou ćelijskog metabolizma, na nivou ponašanja sličnosti između ovih zavisnosti su brojne ali možemo izdvojiti sljedeće: Prisustvo žudnje (želje) za kockom i PAS, koja je po svom kvalitetu i sadržaju slična nagonskoj potrebi, prisustvo apstinencijalnog sindroma usljed izostanka kockanja ili nemogućnosti uzimanja PAS (ima sličnosti i kad su simptomi u pitanju, posebno oni na psihičkom planu – nemir, iritacija, nesanica, glavobolja, gubitak apetita, tjelesna slabost, osesivno razmišljanje o sredstvu zavisnosti), rast tolerancije (povećano vrijeme koje kockar provodi u kladionici i veći ulozi, veće količine PAS kako bi se postiglo zadovoljenje)”, objašnjava sagovornica.

U praksi se često srijeće sa udruženom zavisnošću, najčešće kocka i alkohol ili kocka i kokain, takođe u anamnezi zavisnosti od drugih supstanci njihovi klijenti su imali epizode problematičnog kockanja ili povremenog kockanja sa većim ulozima.

“Pomenula sam primijetan je trend rasta u smislu interesovanja i prijema zavisnika od kocke na tretman našoj ustanovi u posljednjih nekoliko godina. Ovaj trend možemo razumjeti na više načina, da je patološko kockanje u društvu prepoznato kao bolest koju treba tretirati i s time u vezi i potražiti stručnu pomoć, ali možemo razmišljati i o digitalizaciji društva koja je dovela do toga da se kockanje prebaci na brojne online platforme čime je došlo do povećanja dostupnosti i time do porasta broja zavisnika od kocke u opštoj populaciji. Za sve ove hipoteze svakako cijenimo važnim da se sprovede opsežno istraživanje. Često smo suočeni i sa interesovanjem maloljetnika kojima je potreba podrška i pomoć i koji su u ranoj fazi razvoja ove bolesti ali naša ustanova pruža tretman isključino punoljetnim licima“.

Psihološke teorije koje analiziraju ličnost zavisnika su brojne

Kada se govori o uzrocima pojave bolesti zavisnosti savremena nauka je stanovišta da su bolesti zavisnosti poremećaji izazvani dejstvom više uzročnih faktora istovremeno. Svi uzročni faktori svrstavaju se u tri kategorije: faktori koji se odnose na ličnost, sredinu i samo dejstvo droge.

“Psihološke teorije koje analiziraju ličnost zavisnika su brojne. One većinom smatraju da je kod zavisnika već u najranijim danima života došlo do zaustavljanja normalnog psihološkog razvoja ličnosti zbog različitih uticaja (trauma, gubitaka, teškoća pri adaptaciji na nove okolnosti). Zbog toga se formira ličnost koja je nezrela, impulsivna, koja nema dovoljno razvijene tehnike za rješavanje problema i ne osjeća se dovoljno sigurno u sebe. Često se priklanja onima koji se ne uklapaju u uobičajena pravila ponašanja u društvu. Ovakve osobe su osjetljive, povodljive i zavise od tuđeg mišljenja, tj. podložne su uticajima drugih, imaju nizak nivo tolerancije na frustracije“.

Smatra se da su mladi koji imaju problema u sazrijevanju i pokazuju određene poremećaje u ponašanju (loši odnosi sa porodicom, vršnjacima, profesorima, neuspjeh u školi, bježanje od kuće i sl.) u povećanom riziku da probaju droge.

Takođe je rizično i ako u njihovoj okolini ima onih koji već uzimaju droge ili ako u porodici postoji problem zavisnosti.

Prve promjene su uočljive ako dobro obratite pažnju i ne lažete sebe da vam je dijete “ok”, ili da “ima adolescentsku fazu”. Kod konzumeta droge fizičke promjene su vidljive, sve više, kako tone u svijet narkomanije.

Prve promjene kod zavisnika se javljaju na socijalnom planu. Oni polako mijenjaju svoje društvo i sve više se druže sa osobama sličnim sebi, sa kojima mogu da budu otvoreni, razmjenjuju drogu ili je nesmetano uzimaju. Prestaju da se druže sa onima koji se ne drogiraju i u njihovom društvu se sve lošije snalaze. Zapostavljaju svoje obaveze, često pozajmljuju novac, lažu i kradu novac iz kuće. Kasnije kada im treba sve više i više novca nerijetko preprodaju drogu, bave se kradjama i sl, ulaze u kriminal“.

Ujedinjene Nacije procjenjuju da u svijetu ima preko 200 miliona narkomana što je oko 5% svjetske populacije.

Važno je reći da je bolest zavisnosti progresivnog toka tako da nakog dugogodišnjeg korišćenja sredstava zavisnosti dolazi do degradacije ličnosti na svim nivoima, psihičkom, fizičkom, mentalnom i duhovnom, napominje socijalna radnica.

Do droge na sve načine, krađe, prostitiucija, fizičko nasilje…

Dugogodišnji zavisnici su sklonjii činjenju krivičnih djela jer im to u poodmakloj fazi ove bolesti bude jedini način da dođu do sredstva zavisnosti. Potreba da se dođe do sredstva zavisnosti postaje fokus i tema oko koje se zavisnicima kreću sva interesovanja”.

 Alkoholizam problem našeg društva

Alkoholičar se ne postaje od danas do sjutra, najčešće se radi o dugoročnom procesu. Momenat kada zamisao biti bez alkohola, stvara nemir i nelagodnost i kada se čovjek jedino nakon nekoliko čaša zaista osjeća dobro i opušteno, zabrinjava.

Procjene Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) su da 3% svjetskog stanovništva boluje od ove bolesti.

Istraživanje rađeno ranije je pokazalo da je 75,5 odsto mladih u Crnoj Gori probalo nekada u svom životu alkohol, dok svaki deseti učenik aktivno konzumira neko od alkoholnih pića. Alkohol su mnogi probali već u djetinjstvu ili u pubertetu. Većina mladih koliko se sjećaju, prvi put su probali alkohol kao djeca, već od pet ili šest godina.

Nebrojeno puta smo i čuli, vidjeli ali i sami prisustvovali scenama gdje odrasla osoba, često roditelji ili član porodice daje djetetu alkohol (češće dječacima), jer “tako valja”, “ada muško je čoče”.

“Ne treba zaboraviti koliko su neka društva i kulture tolerantne prema uzimanju alkohola, pa čak i prema uzimanju droga. Svima je poznato koliko je i naše društvo popustljivo kad je alkohol u pitanju, a u nekim sredinama čak i marihuana“, napominje.

U zdravom odnosu roditelj – dijete, roditelji imaju ulogu negovatelja, pružajući fizičko sklonište, emocionalnu podršku i finansijsku sigurnost mladoj osobi koja se još razvija.

Liberalan stav kada je u pitanju alkohol i rana konzumacija alkohola kod djece postoji u porodicama koje same ne percipiraju da je upotreba alkohola štetna i da ona rečenica koju često čujemo “on/ona voli malo da popije” je zapravo alkoholiza“, objašnjava.

Upravo je negdje problem i u našoj tradiciji, jer goste dočekujemo tradicionalno uz alkohol. Mnogi uz kafu popiju i po koju “čašicu”, slavimo uz alkohol, tugujemo uz “čašu i flašu”…

Saobraćajne nesreće i alkohol

Pod dejstvom alkohola konzumetu slabi vid, sluh, koncentracija, usporavaju se refleksi. Kozumacija alkohola čest je razlog brojnih saobraćajnih nesreća. Istraživanje Instituta za javno zdravlje rađeno 2017. godine pokazalo je da su građani Crne Gore u prosjeku pili nešto više od 10 litara čistog alkohola godišnje, što mnogo govori o prilikama u društvu.

Po istraživanjima, 80% svih osoba koje boluju od alkoholizma dolazi iz porodica u kojima je neko već bio zavistan od alkohola. Fizička zavisnost se ogleda u apstinencijalnoj krizi kada alkoličar/ka ne uzme alkohol, kada dolazi do drhtavice, preznojavanja, nesanice, razdražljivosti, mučnine, povraćanja, nervoze i nerijetko nasilja.

Prema brojnim istraživanjima problematična je sama po sebi i genetska predispozicija: ako su roditelji alkoholičari, vjerovatnoća da se postane alkoholičar je tri puta veća. 

www.recoveryranch.com

Samo se nameće pitanje da li su djeca koja žive u sredini sa ovakvim uvjerenjima sklonija da postanu zavisnici?

“Iako studije pokazuju protivurječna mišljenja, rizik postoji. Roditelji su uzor djeci, pa njihove poruke i usmjeranjavnja postaju obrazac ponašanja za djecu. Npr. bolesti zavisnosti kod roditelja snažno utiče na mentalno zdravlje djece. Zbog neizvjesne budućnosti, mališani su u stalnom strahu.

Traumatično djetinjstvo dodatno otežava osjećaj krivice da su oni uzroci zavisnosti svojih roditelja, pa se tokom godina mogu javiti posttraumatski stresni sindrom, poremećaji ishrane, fobije, anksioznost, depresija, a često i zavisnost”, zaključuje naša sagovornica.

Izvor (naslovna fotografija):

thedistrictrecovery

Ostavite komentar

Komentari (0)