Pejović smatra da banke u Crnoj Gori u ovom trenutku treba da pokažu socijalnu odgovornost, tim prije što je to i u njihovom interesu.

Kako pojašnjava, ukoliko banke ne zaštite i ne pomognu svojim klijentima u narednom periodu na kraju neće imati kome da daju kredite.

“Tu opservaciju je već iznio Veselin Vukotić, a to je da ako banke ne zaštite svoje klijente i ako ne pomognu svojim klijentima onda neće imati kome da daju te kredite, i da će deterioracija poslovne aktivnosti njihovih klijenata takođe njih dovesti u dosta tešku situaciju. Tako da banke moraju da nađu način da podijele teret krize – prolongiranjem roka otplate i smanjivanjem rashoda za kamate. Dakle banke se moraju odreći dijela profita i ukoliko ne pokažu solidarnost to će se kasnije i na njihovo poslovanje odraziti”, poručio je Pejović.

Kada je u pitanju moratorijum na kredite, Pejović ocjenjuje da je to kratkoročno rješenje i nije značajna pomoć jer će kamate biti pripisane glavnici. Zbog toga bi država, kako je rekao, mogla da se ukljući i pomogne ugroženim kategorijama, malim preduzećima i stanovništvu tako što bi subvencionisala dio rashoda za kamate

“Država bi mogla da se ukljući da pomogne ugroženim kategorijama, malim preduzećima, stanovništvu tako što bi subvencionisala dio rashoda za kamate. Može da se napravi i garantni fond. To bi značilo da ukoliko korisnik kredita ne ispuni obaveze nakon što banka preduzme sve mjere u smislu garancija, žiranata, naplate kolaterala, da recimo pola toga gubitka koji ostane ide na teret države”, poručio je Pejović i dodao da je uvjeren da je Crnoj Gori potrebna državna komercijalna i razvojna banka.

“Po mom mišljenju Crnoj Gori je potrebna komercijalna banka koja bi bila u državnom vlasništvu i koja bi ugrozila postojeći oligopol bankarskog sektora jer su u Crnoj Gori, i prije epidemije, kamatne stope bile prilično visoke. Takva državna komercijalna banka plasirala bi kredite po nižim stopama i vjerujem da bi takođe bila rentabilna. Mi u Crnoj Gori imamo jako visoki jaz između aktivnih i pasivnih kamatnih stopa – kamatnih stopa po kojima se plasiraju krediti i kamatnih stopa koji se daju na depozite. Osim toga, pored državne komercijalne banke trebala bi da postoji i Razvojna banka u punom smislu riječi. Tu ulogu donekle sada obavlja IRF, ali nam je potrebna jedna razvijenija i obimnija razvojna banka koja bi finansirala početnike u biznisu, mala i srednja preduzeća, infrastrukturne projekte lokalnih samouprava itd”, rekao je Pejović.

On je uvjeren da u narednom periodu, usled rizika koji objektivno postoji u ekonomiji i koji je uvećan epidemijom, možemo očekivati veće cijene kredita i veće kamatne stope.

“Ukoliko banke ukalkulišu rizik, koji objektivno postoji, za očekivati je veće kamatne stope ali i restriktivnije uslove u davanju tih kredita, iako sada treba djelovati suprotno – anti ciklično, dakle plasiranjem sredstava. Tu bi trebalo naći neki način da se to uradi – bio šemama garantnog fonda, da se bankama garantuje da će dio gubitaka biti subvencionisan od strane države ali i da same banke malo koriguju kamatne stope i da pokažu socijalnu solidarnost”, poručio je Pejović.

Napominje da je problem crnogorske ekonomije nedovoljna diversifikovanost, odnosno preveliko oslanjanje na sektor usluga

“Što se tiče dubine trajanja krize i intenziteta trajanja krize to je neizvjesno. Ono što je problem crnogorske privrede je to što je ona nediversifikovana, oslonjena na sektor usluga, a iskustva iz krize 2009. pokazuju da krizu nijesu toliko bolno osjetile one ekonomije koje su bile bazirane na proizvodnji, koje su bile divesifikovane ekonomije. Za nas je problem što smo se puno oslonili na sektor usluga, a pitanje je da li će ove godine biti turističke sezone i kakva će biti, te hoće li biti oporavka iduće godine”, zaključio je Pejović.