Kako su njegovi politički suparnici došli do konkretnih podataka da kriptovani telefon ipak ne posjeduju samo kriminalci, već da ga je imao i on, Abazović je to priznao pred skupštinskim Odborom za bezbjednost, ali uz opasku da ga ne koristi. I finalno, prije nekoliko dana ispred zgrade Vrhovnog državnog tužilaštva, još jednom je demantovao sam sebe i saopštio da je preko kripte poslao “samo jednu poruku“.

Kako je nabavio kriptovani telefon, ko mu ga je dao, sa kim je komunicirao ili je trebalo da komunicira, javnost je uskraćena za odgovore od premijera.  

Kako je za godinu dana Abazović ispričao tri različite verzije, mediji strpljivo čekaju da se uz puno buke i napada uskoro pojavi i neka četvrta.

Ipak, kako je javnost izgubila povjerenje u istinitost navoda Abazovića, kako u slučaju kriptovanih telefona, tako i po mnogim drugim pitanjima, bilo bi jako korisno da Specijalnom državnom tužilaštvu dostavi podatke o kodnom imenu kriptovanog telefona, koji je koristio, te da se zatraže zvanične provjere Europola. SDT, takođe, treba da pokaže da nema privilegovanih, iako je Abazović preuzeo ulogu političkog pokrovitelja ovog Tužilaštva. Zato šifru na sto, pa da se izvrše detaljne provjere.

Ovo je prije svega od esencijalne važnosti za lični i politički ugled samog Abazovića, premijera Vlade od 113 dana, posebno nakon objelodanjivanja transkripata vođa takozvanog škaljarskog klana Jovana Vukotića i Stefana Đukića Mandića i Emila Tuzovića, u kojima se pominje komunikacija sa njim. I oni drugi oko nabavke četiri kripte. I ne samo ta obična prepiska da je dobar momak i “brat”, već odavanje informacija o smjeni bivšeg Glavnog specijalnog tužioca za borbu protiv organizovanog kriminala Milivoja Katnića, koji je bio na nišanu ove kriminalne organizacije. Zna Abazović, a i njegovi savjetnici da su ove komunikacije posrednog karaktera i da ne mogu imati pravno dejstvo i krivičnu odgovornost. Međutim, sklon nebrojeno puta optužbama prema medijima da rade za interese kavačkog klana, samo zato što imaju kritički stav prema njemu, postavlja se pitanje za čije interese on radi.

Jednostavno je – ako napadate tužioce ili agente, koji su rasvjetljavali najteže slučajeve organizovanog kriminala ili, pak, medije, koji o tome profesionalno, odgovorno i hrabro izvještavaju, a imate ili ste imali kontakte sa vođama ozloglašene škaljarske mafije – da li ste vi njihov SARADNIK, dužni ste odgovor javnosti.