Jasno je da DPS koalicija – Evropski tim za Nikšić neće moći da formira vlast jer joj je, kako to kažu stručnjaci, mali koalicioni kapacitet. Prosto rečeno – nema s kim. Fudbalskim rječnikom rečeno – odigrali su sjajnu utakmicu, ali nijesu imali podršku saigrača, pa, iako je rezultat bio na njihovoj strani, pobjeda u prvoj utakmici odigranoj 30. avgusta, bila je za gol veća.

Međutim, DPS mora biti zadovoljan rezultatima. Sigurno je malo ko očekivao, pa i oni najoptimisničiji, da će nakon parlamentarnih izbora i gubitka vlasti, ova partija u Nikšiću povećati svoj rejting za oko 1000 glasova. Sadašnja vlast na nacionalnom nivou očekivala je brodolom, najavljivala “kucanje eksera u kovčeg”, ali su se prevarili.

DPS je izveo, prema svim ocjenama, najbržu moguću transformaciju i pregrupisavanje i uspio da apatiju i razočarenje sa parlamentarnih izbora pretvori u novu snagu koja raste. Kada ovome dodamo neviđeni pritisak iz Beograda i iz Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, onda rezultat postaje još veći i značajniji.

Možda su čelnici ove partije i njihove pristalice u prvim satima nakon zatvaranja biračkih mjesta osjetili gorak ukus pobjede, ali je sigurno da je protokom vremena taj ukus postajao sve slađi i jestiviji.

Vučićeva koalicija je već sinoć predstavila novog predsjednika opštine, mlađanog Marka Kovačevića, osvjedočenog borca za srpsku stvar i četničke ideale. Bili su srećni, zadovoljni – makar je tako izgledalo na ekranu, ali će morati, makar sebi, da objasne kako su izgubili više od pet hiljada glasova u odnosu na parlamentarne izbore. To znači da su uz neviđene resurse u CG, vojsku Vučićevih ljudi na terenu, medijsku armadu iz Beograda, ali i iz Crne Gore i podršku crkve osvojili mršavih 25 odsto glasova!!

Možda je tih deset odsto, ili više od pet hiljada glasova manje, bio “težak” premijer koji je definitivno pred izbore promijenio tim. Zaigrao je za ne tako ljutog protivnika, što je i u svijetu sporta najveća jeres, a u politici posebno.

U analizi rezultata može se reći da su Demokrate najviše profitirale svađom DF-a i premijera Zdravka Krivokapića. Svoj saldo su povećali za više hiljada glasova i ojačali “ucjenjivački kapacitet”, pred presudne političke bitke. Iako su DF-ovci slavodobitno najavili Kovačevića kao prvog čovjeka opštine ta kombinatorika će sigurno teže ići nego što su smislili. Najsvježiji primjer je Budva, gdje su neke stvari legle tek ovih dana, a izbori su bili prije pola godine.

Osim toga, DF će sada, ponešen osvajanjem Nikšića i “izdajom” premijera biti silno motivisan da Krivokapiću vrate milo za drago. Lider PZP-a Nebojša Medojević bio je najbrži, pa je na društvenim mrežama već ispostavio fakturu. Tražiće od Krivokapića rekonstrukciju Vlade i to ozbiljnu. Pitanje je samo koliko će premijer biti fleksibilan i gdje mu je tačka pucanja. Da li će fakture DF-a biti prevelike, pa će u jednom trnutku samo dići ruke od svega, što bi u krajnjem ishodovalo padom vlade i novim parlamentarnim izborima.

E sad i tu ima problema. DPS je u Nikšiću pokazao žilavost, pokazao je da je Kovačević prerano izvadio eksere za njihov politički kovčeg (kako je jednom u Skupštini to metaforično objasnio), i pokazao da u narednim lokalnim, a i nacionalnim izborima itekako imati šta da kaže. To će značiti da će DF, Krivokapić, ali i Demokrate i URA morati oprezno da se svađaju i da kontrolišu štetu. Ta ravnoteža straha i balansiranje odrediće sudbinu Krivokapićevog kabineta. Neće biti lako hodati po tako tankoj ivici – i ostati dosljedan sebi. Čini se da je nemoguće, ali strah je čudo, a borba za održanje zna često da izvuče resurse koje ni sam ne znaš da imaš.

Jedan odbornički mandat URE i najblaži mogući rast u odnosu na parlamentarne izbore, jedno je od iznenađenja koje je malo ko predviđao. Činilo se da su tviter i FB akcije lidera Dritana Abazovića uz pomoć medijskog provladinog koncerna Vijesti dovoljne da se namakne značajnija podrška, ali su nikšićki izbori pokazali limitiranost te partije, odnosno platforme ili koalicije. DF je prije izbora, kroz riječi njihovih čelnika, jasno iskazivao želju i stremljenje da se u NIkšiću sruši DPS, ali ne manje značajan cilj im je bio da Abazoviću oduzmu ulogu “game changera”. Tiha patnja zbog toga prerasla je u otvorenu frustraciju, pa je njihova sreća sudbinom URE u Nikšiću možda i veća od one što DPS odlazi u lokalne opozicione klupe.

Rezultati URE u Nikšiću definitvno su znak za preispitivanje njenih čelnika. Moraju brzo naći odgovore kako da kapitalizuju dobru poziciju na nacionalnom nivou u smislu jačanja partije i njene infrastrukture. Za značjaniju ulogu u političkom životu Crne Gore očigledno neće biti dovoljno da “samo” hapse i procesuiraju, već će im trebati i jasnija politika prema krucijalnim, strateškim stvarima i procesima u CG.

I na kraju Daka. To što se na njega sručilo medijski iz Beograda, potpomognuto domaćim fajterima ne bi izdržao ni neko mnogo harizmatičniji i sa jačom partijskom infrastrukturom. U posljednjem trenutku i crkva mu je okrenula leđa, iako je bio jedan od njenih najvećih ktitora. Uticaj Vučića u centrali SPC je bio prejak da bi Daka ostao na nogama, u političkom smislu. Svađe sa premijerom, pa trvenja sa DF-om i na kraju sa Vučićem, došle su mu “glave”. Osvojio je jedan mandat, a očekivao je najmanje ulogu tasa na vagi.

Ipak, najveće razočarenje nikšićkih izbora je rezultat SDP-a. Osvojili su samo 2,7 odsto glasova i ostali ispod cenzusa što je, slažu se neki analitičari, najveća politička nepravda u Crnoj Gori. Novi lider SDP Raško Konjević bio je u postizbornom periodu jedan od najaktivnijih kritičara, najartikulisanijih političara u Crnoj Gori. I bivša predjednica Draginja Vuksanović Stanković je dala svoj doprinos kao i još nekoliko mladih kadrova, ali je to ipak nije bilo dovoljno da zasluže jedno mjesto u lokalnom parlamentu. Moglo bi se reći da je SDP prosto bio višak u blokovskoj borbi velikih igrača i njhovo stradanje možemo posmatrati na taj način.

Nikšićki izbori su završeni a sljedeći “meč” je zakazan za 9. maj u Herceg Novom. Dva mjeseca, dovoljno i malo za analizu, pregrupisavanje i utvrđivanje taktike.