Zato, kako je kazao poslanik SD-a Damir Šehović podsjećaju premijera da su ta partija, čitava opozicija, većina parlamentarne “pozicije” I ubjedljiva većina građana takođe istog stava – da Krivokapić nema ni političkih niti drugih kapaciteta da bude premijer, te da treba već jednom da podnese ostavku.

“Premijer Krivokapić i njegov kabinet se ovih dana se, umjesto državom, bave pisanjem političkih saopšenja ispred Vlade, a njegovi ministry uporno izbjegavaju parlamentarna saslušanja ili dijele otkaze po dubini i širini, a ponegdje bogami i čitava tri litra ulja “narodu”, kako bi premijer nazvao građane. U svom tom haosu, od nezapamćene “čistke” nekih od najboljih prosvjetnih radnika i postavljanja ljudi koji ne bi smjeli da se primaknu školskom dvorištu, a ne da vode školu, pa sve do čudnih I promašenih ekonomskih poteza, premijer ne nađe za shodno da se oglasi”, navodi Šehović.

Ali je zato, kako je dodao, Krivokapić našao za shodno da mjesec i po nakon rezolucije o masovnom pokolju preko 8.000 ljudi u Srebrenici, doda nešto na tu temu.

Na taj način je samo pokazao da se uopšte ne razlikuje od ministra pravde I ljudskih i manjinskih prava, čije je razrješenje zatražio od Parlamenta, sada je očigledno ne zbog nesaglasja sa njegovim anticivilizacijskim stavovima, nego isključivo zbog političkog kalkulanstva.

Nešto što je klasičan politikantski potez: pisnuo nije prije usvajanja Rezolucije, jer je znao da mora biti usvojena, a kad je sve prošlo ne možemo da živimo od njegovog lamentiranja I naknadne pameti, samo sad kako bi ugodio nekim drugim, politički I drušveno jakim subjektima koji su bili protiv njenog usvajanja- kaže Šehović.

Prema njegovim riječima, takav nivo političkog bezobrazluka i kalkulantstva sa 8.000 nevino stradalih svojstven je samo onima koji nemaju mudrosti i saosjećaja, a ni političke zrelosti.

A takvi ne bi trebalo da vode ni trafiku, a ne državu. Zato još jednom pozivamo premijera da najzad ode sa mjesta za koje svi vide da mu je greškom pripalo, iako jedino on to uporno I inadžijski poput djeteta, odbija da vidi. Bojimo se samo da ćemo svi zajedno, dok taj inat prođe, biti povedeni u ekonomsku i ideološku propast. I to tako duboku da me podsjeća na onu rečenicu: “Pa sve da je namjerno radio, ne bi ovoliko mogao da omaši”- navodi Šehović.