To je treći pokušaj da oni koji su “osvježili” Crnu Goru i donijeli joj “slobodu” 30. avgusta iznađu rješenje za nastavak “osvježavanja i slobode”. Sudeći prema svemu onome što smo imali priliku čuti u prethodnom periodu od svih aktera ove drame, stavove DF-a sa ostatkom parlamentarne većine nemoguće je svesti u NZS.
DF je jasan – kompromisa nema oko premijera Zdravka Krivokapića. Dakle, on mora da ode. Kompromisa nema ni oko eksperskog karaktera vlade, odnosno, DF je već u pomoć pozvao Donta da podijeli vlast po njegovoj formuli. To znači, da nijesu odustali od onoga o čemu je Standard pisao u nekoliko navrata, minimumu šest ministarstava i više “jakih” direktorskih fotelja “po dubini”.Kako vrijeme prolazi postaje jasnije da DF ima jasnu agendu, koja je ipak nekako ulazila na mala vrata, ali od juče, kada je ministar policije u Vladi Srbije Aleksandar Vulin najavio otvorenu borbu za svesrpsko ujedinjenje sa radnim naslovom “srpski svet” i kada je lider DF-a Andija Mandić otvoreno izjavio da oni već rade na tome, stvari dolaze na svoje mjesto.
Što bi rekli – DF se vraća na fabrička podešavanja. Ne može se “srpski svet” praviti sa ekspertskom vladom niti sa koketiranjem sa Zapadom, i tu se stvari moraju promijeniti. Sva je prilika da je DF napustio početni entuzijazam i vehemetnost, da su uvidjeli da od Krivokapića nema posla, a da su Uraši počeli previše da žuljaju. Zato je, nakon posjeta Moskvi i Beogradu, vrh DF-a krenuo sa otvorenom kampanjom protiv najopasnijih protivnika po njihovo glasačko tijelo – Demokratama.
Sudeći po tome, stvari su jasne – DF će na ovaj ili onaj način obaliti vladu i inicirati izbore, a vrijeme do njih koristiće da mobilišu što više srpskih glasova, koji nikako ne bi smjeli da odu Demokratama. Otuda i pokušaj Demokrata da iniciranjem rezolucija o stradanjima u Pivi i selu Velika, zamaskiraju ono što im srpski glasovi najviše zamjeraju – glasanje za Rezoluciju o Srebrenici.
I tu je prava borba i centar priče.
Svi ostali djelovi koalicije “Za budućnost Crne Gore” , Prava CG, SNP, i UCG, manje-više guraju u istom pravcu. Prava CG kao tvrdo krilo, UCG kao neki kvazi centar i SNP kao meko krilo tog konglomerata. Zato se kao organizatori sastanaka uvijek pojavljuju lider SNP-a Vladimir Joković ili lider UCG Goran Danilović u nadi da mogu biti pontonski mostovi ka drugom centru – Demokratskoj CG.
Ocjene analitičara, ali i posljednje istraživanje koje je uradio CEDEM pakzuju da ni novi izbori ne bi mnogo promijenili strukturu parlamenta, odnosno ne bi se promijenio odnos snaga. Prema tom istraživanju DPS je pao za nekoliko procenata, Demokrate neznatno porasle i izjednačile se sa DF-om, URA takođe neznatno porasla, dok su ostali na manje – više istom nivou kao i 30. avgusta prošle godine. To znači da bi i nakon novih izbora bila ista meta i isto odstojanje.
Ovo važi samo ako prosto zbirate procente i rejtinge, ali s obzirom na to da je u parlamentu razlika između većine i manjine samo jedan poslanik, i uzmajaći u obzir činjenicu da će se na političkom nebu pojaviti još neki novi igrači, kao što je “GI 21 maj”, PKS, možda i Krivokapićevi Demohrišćani, onda stvari mogu dobit drugačiji tok. Sva je prilika da će u jednom trenutku, Demokrate i Ura morati praviti neku vrstu kohabitacije sa DPS-om, nacionalnim strankama i sa SD-om i SDP-om. Morati naravno, ako žele da Crna Gora nastavi u pravcu koji su označili kao jedini ispravni put.
Preporučeno
Video