Gotovo je svima jasno šta je cilj ponovnog uplitanja SPC u politiku i predsjedničke izbore, gdje imaju i svog kandidata koji dolazi iz stranke bivšeg premijera prof. dr Zdravka Krivokapića – kojeg je SPC postavila na svjetovnu funkciju.

Pored njega Crkva Srbije će dati, manje ili više otvorenu, podršku i svima onima koji se suprotstave suverenistima.

BORBA ZA MOĆ I PARE

Što se tiče Crne Gore, SPC hoće da bude faktor vlasti i da učestvuje u njoj i za to će dobiti veliku potporu iz Beograda. U pojedinim medijima u Srbiji već imate otvorene naslove – kad dođe prosrpska vlast u Crnoj Gori otpriznaćemo nezavisnost Kosova, i Crna Gora kao članica NATO će staviti veto na ulazak Kosova u NATO – rekao je Pobjedi Jakša Šćekić, novinar.

On naglašava da tu nema velike misterije jer dovođenje prosrpske opcije na vlast u Crnoj Gori najlakše može da se ostvari kroz uticaj SPC.

Ocjenjujući da je SPC u posljednje tri ili četiri godine prestala da bude vjerska organizacija i postala otvoreno politička organizacija, Aleksandar Olenik, advokat i narodni poslanik, naglašava da je Crkva Srbije akter na izborima u Crnoj Gori.

SPC ne samo da se miješa u izbore, u Crnoj Gori je to najvidljivije, nego učestvuje na njima kao svaki drugi politički subjekt, suštinski, formalno ne. Imaju kandidate koje oni predlažu i o tim kandidatima se glasa. Ako je Krivokapić postavljen po odluci SPC, onda je SPC u Crnoj Gori običan politički subjekt. Dakle, SPC u Crnoj Gori učestvuje u političkom životu tako što zloupotrebljava najtananija vjerska osjećanja građana Crne Gore koji nijesu ni svjesni u najvećem dijelu da su zloupotrijebljeni od strane crkve u jednoj političkoj borbi. To što radi crkva u Crnoj Gori nema nikakve veze sa pravoslavljem, vjerskim obredima, pravima građana niti vjerskim opredjeljenjem nego je čista politička borba za moć i finansije – kaže Olenik.

KAKO JE SPC OJAČALA
Na pitanje šta se desilo i kako je crkva dobila toliku moć i gdje je društvo pogriješilo: u politici, vođenju države, zakonima…, ili je greška u nepoštovanju zakona, naši sagovornici ocjenjuju da je problem nastao nakon sloma socijalizma.

Olenik ocjenjuje da je greška većim dijelom u nepoštovanju i neprimjeni zakona u odvajanju crkve od države.

Suštinski, problem je nastao nakon sloma socijalizma, odnosno komunizma u Jugoslaviji – jer niko osim crkve nije ponudio neki sistem vrijednosti koji bi mogao da popuni prostor koji je nastao nakon sloma socijalizma. Ostala je velika društvena praznina, crkva je bukvalno zloupotrijebila tu situaciju i nametnula se kao bitan politički faktor – kaže Olenik.

Šćekić kaže da je pogriješio i DPS jer je precijenio sebe, a potcijenio SPC.

Olenik odgovara da je „bila pogrešna odluka da se na litije ne odgovori uobičajenim sredstvima u političkoj borbi i da se postupa na mlak i pasivan način dok su one trajale“.

Podsjećajući da je Crna Gora bila najozbiljniji kandidat za ulazak u EU sa otvorenih 35 poglavlja i da je trebalo krenuti u proceduru zatvaranja tih poglavlja, Šćekić konstatuje da je crnogorsko društvo dovelo sebe u situaciju da bude posljednje u redu za ulazak u EU.

EU ima jako veliku zazornost prema Crnoj Gori, što se tiče NATO-a: u slučaju ponovnog dolaska prosrpskih snaga na vlast za NATO će Crna Gora biti bezbjednosno iskompromitovana zemlja, jer svi znamo da su prosrpske političke opcije direktno vezane za Moskvu. Znamo da bi papa odavno došao u posjetu Srbiji da SPC nema zabranu od Ruske crkve. To je jako veliki problem, jer ako ovaj papa ne može da dođe u Srbiju, ne znam koji papa može – kaže Šćekić.

ODBRANA
Na pitanje da li ima odbrane od takvog djelovanja SPC ili smo zakasnili, sagovornici Pobjede ocjenjuju da nikad nije kasno.

Crkvi se mora prići ne kao vjerskoj zajednici, nego kao svakoj drugoj političkoj partiji. Kako se politički subjekti sukobljavaju na jedan ustavan i zakonit način, tako isto treba da se odnose i prema crkvi. Kada joj to odgovara crkva pokušava da bude vjerska organizacija: recimo kada treba da trpi političke udarce normalne, zakonite i na izborima. Sa druge strane, kada hoće da donosi odluke kao vlast nije više vjerska organizacija nego je politička. Crkvu Srbije u Crnoj Gori treba posmatrati i prema njoj se odnositi kao prema svakoj drugoj partiji – to znači i naplaćivanje poreza ili, kada dođu izbori, ako hoće i na njima da učestvuje, za nju treba da važe sva pravila koja važe i za partije, ili neće uopšte učestvovati na izborima. A sada ne važe pravila, ali (crkva) ipak učestvuje na izborima – objašnjava Olenik.

Zbog isprepletanih uloga crkve Šćekić smatra da će odbrana od takvog djelovanja SPC biti teška zato što je sve pomiješano od religioznih osjećanja do velikosrpskog nacionalizma.

• Crnogorsko društvo samo može da se bori kao što i svako društvo treba da se bori protiv nacionalizma – što prije ulaskom u EU i zatvaranjem tih poglavlja, za šta se bojim da je kasno. Sada treba polako, trezveno i bez mnogo strasti (jer jedna strast izaziva drugu) objašnjavati koji su ciljevi i zadaci SPC i velikosrpskog nacionalizma u Crnoj Gori – zaključuje Šćekić.

Nacionalisti služe crkvi koja određuje ko će vladati

Nacionalizam i nacionalisti koji su došli na vlast nakon sloma Jugoslavije koristili su crkvu, misleći da crkva njima služi, ali, poslije 30 godina, situacija je obrnuta – nacionalisti u svim državama, pa i u Crnoj Gori, sada služe crkvi. Sada crkva određuje ko će biti premijer, a ne nacionalistički krugovi iz Beograda ili iz Crne Gore… Crkva na jedan način i kupuje uticaj u društvu time što raspolaže hotelima, nekretninama, odmaralištima, a da ne pominjem i najbolji i najskuplji vozni park, zlato i ostalo – kaže Olenik.

DPS potcijenio SPC, a precijenio sebe

SPC hoće da nastavi ono što je radila kada su krenule litije. Jedan od velikih problema je što je DPS potcijenio uticaj SPC, litija i Amfilohija Radovića. Da je tu uspio da postigne kompromis, DPS bi i dalje bio na vlasti – ali oni su potcijenili SPC, a precijenili svoju snagu. SPC hoće da kontroliše i bude faktor vlasti, samo je pitanje kako će ko da drži SPC: Milošević ih je držao pod kontrolom, to danas radi i Aleksandar Vučić time što im dodjeljuje novac za sve moguće, a od njih je dobio kooperativnost do sada – vidjećemo šta će biti kada krene rješavanje kosovskog problema – smatra Šćekić.