Vjerovatno bi sve bilo mnogo drugačije da 1959. nije došlo do Kubanske revolucije. Neposredno nakon što je diktator Fugensijo Batista prebjegao u Dominikansku Republiku, a Fidel Kastro nakon svog trijumfa ne gubeći vreme preuzeo vlast, nacionalizovao poljoprivredu i konfiskovao američku imovinu – u Havani se rodio Alehandro Nikolas Majorkas.

Kada se ubrzo poslije toga Kuba okrenula Sovjetskom Savezu, njegovoj porodici je bilo jasno – revolucija mora dalje bez njih. Roditelji Jevreji, otac kubanski Jevrejin a majka Rumunka, koja je 1940-ih izbjegla pred nacistima, na brzinu donose odluku, kao i mnogi drugi Kubanci, da pobjegnu u Sjedinjene Američke Države.

Alehandro Majorkas, ili kako su ga kasnije zvali Ali Majorkas, imao je godinu dana i tek prohodao kada je stigao u Majami. Postoje dvije mogućnosti da se preradi ovakvo detinjstvo: ili postanete mrzitelj komunista, poput stotina hiljada Kubanaca u egzilu, ili se to iskustvo shvati kao obaveza da se založite za sve one koji žele da idu istim putem kao vi.

Kreator programa „Dreamer”

Alehandro Majorkas se odlučuje za ovo drugo. Zašto? 61-godišnjak prilično patetično citira nikog drugog do Roberta F. Kenedija: „Naš stav prema useljavanju odražava naše povjerenje u američki ideal. I nadam se da ćemo ga opravdati.”

Ako bi ovo trebalo da se potpiše, našlo bi se više od 700.000 ljudi koji bi stavili svoj potpis na to da je Majorkas opravdao ovaj ideal. To je brojka „Dreamera” koji žive u SAD, koji su kratko prije deportacije iz zemlje zaštićeni programom „Deferred Action for Childhood Arrivals” (DACA). Oni sada u Sjedinjenim Državama idu u školu, studiraju – iako su u SAD doputovali kao djeca, ilegalno i bez ikakvih dokumenata.

Čovjek koji je u rekordnih 60 dana učestvovao u razvijanju ovog programa i zbog toga važi kao kreator i strateg DACA je upravo Majorkas. Dovoljno razloga da ga predsjednik Barak Obama unaprijedi i postavi na mjesto drugog čovjeka u Ministarstvu za nacionalnu bezbjednost. Majorkas je tako postao prvi američki Kubanac, koji je došao na tako visoku funkciju u Obaminoj administraciji.

Uspješna karijera pravnika

Otac tri kćerke otjelovljuje kao niko drugi „Američki san”, da čovjek vrijednim radom može da dospije do samog vrha. 1985. u 26. godini doktorirao je prava u Los Anđelesu. Nepune četiri godine nakon toga, 1989. postaje najmlađi državni tužilac u SAD, koji zastupa državu Kaliforniju u krivičnim i građanskim procesima.

Već tada je Majorkas važio za jednog od najuticajnijih pravnika u zemlji. Borio se protiv pranja novca, korupcije i kriminala povezanog sa drogom. Logična posljedica je bila da je ambiciozni pravnik upao u oči američkim predsjednicima. Majorkas se 1998. u vrijeme Bila Klintona bacio u lov na meksičku mafiju, prije nego što je na nekoliko godina završio u privatnom sektoru.

2008. ga „National Law Journal” proglašava jednim od 50 najboljih advokata koji zastupa manjine u SAD. Teško da bi čovjek, koji želi da promijeni Ameriku, mogao da napiše bolje motivaciono pismo od ovog. Barak Obama imenuje Majorkasa za direktora Imigracione službe SAD (USCIS). Tada, pored DACA programa, nakon zemljotresa na Haitiju 2010. osniva i Inicijativu za pomoć djeci koja su ostala bez roditelja.

Nazad u domovinu Kubu

Pored mnogih poslovnih vrhunaca, za Alehandra Majorkasa 2015. dolazi i jedan emotivni: tokom istorijske normalizacije veza SAD i Kube za vrijeme Baraka Obame i Raula Kastra u službi Ministarstva za nacionalnu bezbjednost odlazi u svoj rodni grad Havanu. To je putovanje, na koje bi najradije otišao sa svojim ocem, koji je nekoliko godina prije toga preminuo.

Kao kubanskom Amerikancu velika mi je čast unaprijediti politiku Baraka Obame i izgraditi bliže veze sa kubanskim narodom”, kazao je Majorkas i dodao: „Vjerujem da je angažman za Kubu u interesu SAD i istovremeno će poboljšati život kubanskog naroda”.

Normalizacija odnosa prema Kubi, koji je dostigao tačku zamrzavanja zbog žestokih sankcija Trampove administracije, biće jedan od Majorkasovih zadataka u naredne četiri godine. Ali, prije svega će morati da uspostavi mir u svom ministarstvu, kao i mnoge njegove kolege. A to su već pune ruke posla. Ili kako je istakao Džo Bajden: “Biće to herkulovski zadatak nakon četiri godine haosa, nereda i apsolutne grozote”.

„Najkvalifikovanija osoba u zemlji”

Ovo je potpuno drugačija politika Džoa Bajdena za razliku od politike njegovog prethodnika, koji se nije ustezao da na granici sa Meksikom rastavlja porodice i djecu zatvara u kaveze. Još uvijek stotine djevojčica i dječaka traže svoje roditelje i obrnuto. Alehandro Majorkas ima zadatak da spoji svaku rastavljenu porodicu.

Zid ka Meskiku ipak neće biti srušen

Majorkas bi trebalo da bude novo lice američke migracione politike, koja bi trebalo da se humanije odnosi prema potražiocima azila. Biće potrebno regulisati status 11 miliona migranata bez dokumenata, obustaviti deportacije na jedno vrijeme i ponovo dozvoliti ulazak u zemlju većem broju izbjeglica. U Obamino vrijeme 2016. u zemlju je ušlo 110.000 migranata, a za vrijeme Trampa taj broj je opao na 15.000.

Ali, onaj ko misli da će se ratni poklič „Gradite zid”, sada promijeniti u „Rušite zid” grdno se vara. Jer, Ministarstvo za nacionalnu bezbjednost, koje je osnovano 2001. nakon terorističkih napada, prije svega treba da zaštiti američke građane od terorističkih napada i kriminala.

Alehandro Majorkas mora dobrano da balansira između humane migracione politike i nepogrešivog signala da bi SAD morale da štite svoje granice te da nacionalna bezbjednost i dalje ostane glavni prioritet. Džej Donson, koji je istu funkciju obavljao od 2013-2017. uopšte ne sumnja da će Majorkas to uspjeti: „U cijeloj zemlji nema kvalifikovanije osobe za ovaj izazov”.