Mirza Vranjaković malo šta vjeruje srpskim vlastima, ali ga je brzi početak vakcinisanja ipak odveo nazad u domovinu. Ovaj mladi arhitekta koji živi u Berlinu zna da će na vakcinisanje u Njemačkoj još morati čekati, a njemu se ne čeka. Zato se rođeni Pazarac zaputio u Beograd, piše DW.

“Bio bih siguran da sam imun na virus i ne bi mi se po glavi više vrzmala mogućnost da zarazim nekog drugog. Mislim da ću se osjećati opuštenije”, rekao je Mirza u dokumentarnom filmu “Cjepivo za sve” koji emituju njemačka javna televizija ZDF i njemačko-francuska TV-postaja Arte.

“Uzeo bih BioNTech/Pfizer jer je priznat u Evropi, a ja tamo živim i radim. Tako bih birokratski imao najmanje poteškoća”, dodao je Mirza.

Ima vakcina, nema ljudi da je prime

U filmu se navodi da Srbija gaji bliske kontakte i s Rusijom i s Kinom te da je na vrijeme naručila dovoljno vakcina iz cijelog svijeta. Ipak, potražnja za cjepivima zastajkuje. U zemlji je mnogo protivnika vakcinisanja koji šire strah i čine ljude nesigurnim.

TV-ekipa pratila je mobilni tim za vakcinisanje do malog sela Radenkovac kod Sokobanje, sjeverno od Niša. Tamo su ostali mahom stariji ljudi. “Svi smo se vakcinisali, ali kći neće, još se nije udala pa neće”, kaže jedna starica. Što savjetuje kćeri? “Ne znam, neka ona to odluči.”

Vakcina utiče na plodnost – to je, kaže se u filmu, jedna od teorija zavjere u koju vjeruje mnogo ljudi u Srbiji.

Novinari su razgovarali i s doktorkom Jovanom Stojković, koja je opisana kao najpoznatija protivnica vakcinisanja u Srbiji. “Prema našem institutu Batut, država ne preuzima odgovornost za posljedice i nuspojave vakcinisanja. Nema garancija za efikasnost. To je neodgovorno. Ucjenjivati i prisiljavati ljude da se vakcinišu je za nas najgora represija”, rekla je.

Rade Panić, predsjednik Sindikata ljekara i farmaceuta, pak, kritikuje što je, kako kaže, više od stotinu ljekara umrlo od covida jer rade u teškim uslovima.

“Veliki problem je i sprovođenje korona-mjera, one se skoro uopšte ne sprovode. Možda se radi o lošijoj edukaciji stanovništva, ali i tome da srpska vlada predugo ništa nije preduzimala protiv antivakcinalnog lobija. Njih nema previše, ali su glasni i mogu raditi što požele”, rekao je Panić.

Uz snimke pune savske promenade u Beogradu, u filmu se navodi: “Covid kao da ne plaši ljude, iako je zemlja jako pogođena pandemijom. S visokom stopom zaraza proteklih mjeseci, ovdje su ljudi mnogo ugroženiji nego u drugim dijelovima Evrope. Ali kafići i butici su otvoreni, rastojanje malo ko drži.”

“Strašno mi je čudno kad vidim ljude bez maske, opuštene. U Njemačkoj lockdown traje pet mjeseci, imaš osjećaj da su ljudi radioaktivni, izbjegavaju se”, rekao je Mirza Vranjaković koji je s bratom takođe uživao u kafi na jednom od splavova.

Tri puta više mrtvih od zvaničnih brojki?

Naličje se vidi pred mrtvačnicama, gdje u redovima pristižu pogrebna vozila, i na grobljima, gdje bageri užurbano kopaju nove rake. “Stotine svježih grobova svjedoče o drami o kojoj se privatno priča, ali u medijskoj javnosti jedva da se govori. O razmjerima te drame nema pouzdanih podataka”, konstatuje se u dokumentarcu.

O tome je između ostalih izvještavala i Sandra Petrušić, novinarka nedjeljnika NIN. “Već na lokalnom nivou se zataji oko šezdeset odsto mrtvih, a te brojke se još prepolove na putu od lokalnog zavoda za javno zdravstvo do Batuta. Procjenjujem da su prave brojke više barem dva i po do tri puta, što se može statistički dokazati”, rekla je ona njemačkoj televizijskoj ekipi.

U filmu se navodi da tek mali broj nezavisnih medija izvještava o pravim razmjerima pandemije. Većina medija pripada biznismenima bliskim vlastima. Za njih je uspjeh kampanje vakcinisanja važnija poruka.

“Zato što je ovo izborna kampanja predsjednika Vučića”, dodala je Petrušić. “Od početka je trebalo pokazati da smo mi najbolji u Evropi, u svijetu. Odlučio je da ćemo pobijediti koronu za mjesec dana. Kad to nije uspjelo, počela je kampanja u kojoj nam pričaju koliko smo uspješniji od svih.”

Film “Cjepivo za sve – koliko je uspješna kampanja vakcinisanja u Srbiji?” od danas (5. maja) je dostupan u mediateci Artea. Polusatni dokumentarac potpisuju novinari Eberhard Rühle i Natalija Miletić.