Američki Si-En-En je imao uvid u dokumenta koja kažu da je pošiljka 2.750 tona amonijum nitrata stigla u Bejrut ruskim brodom još 2013. godine. Brod se zvao MV Rosus, i krajnja destinacija mu je bila Mozambik, ali je zastao u Bejrutu zbog finansijskih teškoća i pobune rusko-ukrajinske posade broda. Jednom kad je stigao, brod nikad nije napustio luku, prema Badriju Daheru, libanskom direktoru carine, uprkos upozorenjima da je brod sa takvim teretom “plutajuća bomba”.

Daherov prethodnik, Šafik Merhi je još 2016. u pismu adresiranom na sudiju koji je angažovan na slučaju, molio je da se brod ukloni.

“Brod predstavlja ekstremnu prijetnju zbog svog tereta, a živimo u nepovoljnim klimatskim uslovima”, pisao je Merhi.

Libanske vlasti nijesu imenovale MV Rosus kao izvor eksplozije, ali je premijer Hasan Diab rekao je da eksploziju uzrokovalo 2.750 tona amonijum-nitrata. Rekao je da je supstanca ležala u luci šest godina i skladištu luke bez adekvatnih mjera zaštite. Libanski šef službi bezbijednosti rekao je da je “visoko eksplozivni materijal bio skladišten godinama u luci, koja je samo nekoliko minuta hoda od glavne šoping i klabing zone Bejruta.

Godine 2013, MV Rosus je zaplovio iz Batumija u Gruziji prema Mozambiku, prema svjedočenju kapetana broda Borisa Prokoševa. Nosio je amonijum-nitrat, koji se najčešće koristi u vještačkom đubrivu, ali i kao komponenta rudarskog eksploziva. Brod je plovio pod moldavskom zastavom i stao je u Grčkoj da dopuni gorivo. Tada je vlasnik broda rekao rusko-ukrajinskoj posadi da je ostao bez novca i da će morati da utovare dodatnu pošiljku koja će pokriti troškove putovanja – i to ih je odvelo neplanirano u Bejrut.

Brod je vlasnik kompanije Teto šiping, a posada kaže da je vlasnik biznismen iz Habarvoska Igor Grečuškin, koji živi na Kipru. Kada je stigao u Bejrut, MV Rosus je “zarobljen” od strane lokalnih lučkim vlasti zbog “ozbiljnih pravila operisanja brodom”, kao i neplaćenih troškova luci, kao i žalbi posade. Nikada nije otplovio.

Mornari su proveli 11 mjeseci na brodu sa malim zalihama, prema Prokoševu. “Pisao sam Putinu svakog dana… morali smo da prodamo gorivo da bismo platili advokata, jer nam niko nije pomagao. Vlasnik nam nije dao ni vode”, svedočio je kapetan.

Na kraju su napustili brod. Vratili su se u Rusiju, praznih džepova. Na brodu su se i dalje nalazile opasne materije, koje lučke vlasti Bejruta nijesu dale da se istovare i ukrcaju na drugi brod.

Godine 2014. Mikail Vojtenko, vlasnik publikacije koja prati prekomorsku plovidbu širom svijeta, opisao je brod kao “plutajuću bombu”.

Prema mejlovima koje je Prokošev razmijenio sa bejrutskim advokatom Čarbelom Dagerom, amonijum nitrat je istovaran u novembru 2014. i od tada je ležao u luci. Dva šefa carine, Daher i pre njega Merhi, zahtijevali su više puta od suda da im dozvoli da uklone opasni materijal iz luke, ali bez uspjeha. Teret su čak nudili i vojsci Libana, ali bez uspjeha.

Nijedno od njihovih šest pisama vlastima nije naišlo na odgovor.

Hasan Krajtem, šef bejrutske luke rekao je da je amonijum-nitrat završio u skladištu 12, čekajući presudu. Održavanje je provjerilo skladište nekoliko sati pre ekslozije.

“Bili smo tamo da popravimo vrata skladišta, oko podneva. Šta se desilo poslije toga, ne znamo”, rekao je Krajtem.

Nekoliko sati poslije popravke, nad skladištem se prvo nadvio bijeli dim, a zatim je došlo do manje eksplozije, pa do veće, sa karakterističnom narandžastom bojom. Više od 135 ljudi je poginulo, hiljade su povrijeđene. Eksplozija je bila petine snage atomske bombe bačene na Hirošimu. Čula se na 125 kilometara udaljenom Kipru.