“Baš mi fali. Nadam se da ću u jednom trenutku moći da odem, tamo su mi i mama, i brat, i puno prijatelja. Osjećam već, što bi se reklo, “houm sik”. Iako sam u Beogradu već više od pola života. Inače, kad sam odlučila da upišem Akademiju namjeravala sam da je završim na Cetinju, ali igrom slučaja, baš tada nisu upisivali nove klase. Prvo sam krenula u Novi Sad, a onda mi je jedan reditelj iz Podgorice sugerisao da pokušam u Beogradu.
Preporučeno