Prema zvaničnim podacima koje je objavio Monstat, prosječna neto zarada u Crnoj Gori u februaru iznosila je 1.025 eura. U odnosu na januar zabilježen je blagi pad od 0,1 odsto, dok je na godišnjem nivou ostvaren rast od 2,3 odsto. Ipak, kada se u obzir uzme rast potrošačkih cijena od 0,2 odsto, dolazi se do zaključka da su realne zarade zapravo smanjene za 0,3 odsto. To znači da nominalni rast plata ne prati stvarni rast troškova života, pa građani, uprkos statističkom povećanju primanja, u praksi imaju manju kupovnu moć.
RAZLIKE PO SEKTORIMADodatni problem predstavlja činjenica da prosječna plata ne odražava realnu sliku većine zaposlenih. Najveće zarade ostvaruju zaposleni u finansijskim djelatnostima i osiguranju, gdje plata prelazi 1.600 eura, zatim u sektoru energetike sa oko 1.400 eura, kao i u oblasti informacija i komunikacija gdje su zarade oko 1.300 eura.

S druge strane, znatno niže plate prisutne su u administrativnim i pomoćnim uslužnim djelatnostima, gdje su primanja oko 850 eura, zatim u sektoru umjetnosti, zabave i rekreacije sa oko 900 eura, kao i u prerađivačkoj industriji gdje prosječna plata iznosi oko 915 eura. Ovakve razlike dodatno produbljuju socijalne nejednakosti, a veliki broj zaposlenih prima zaradu koja je značajno ispod državnog prosjeka.
SINDIKALNA POTROŠAČKA KORPA NASTAVLJA DA RASTE
Istovremeno, sindikalna potrošačka korpa, koju obračunava Savez sindikata Crne Gore, nastavlja da raste. Najnoviji podaci pokazuju da je za četvoročlanu porodicu potrebno oko 2.090 eura mjesečno kako bi se pokrili osnovni troškovi života. U odnosu na prethodni period, riječ je o povećanju većem od dva odsto, čime se nastavlja kontinuirani trend rasta životnih troškova. U prethodnim kvartalima korpa je iznosila oko 2.045 eura, dok je samo nekoliko godina ranije bila ispod 1.900 eura, što jasno ukazuje na ubrzano poskupljenje osnovnih dobara i usluga.

Struktura sindikalne potrošačke korpe dodatno potvrđuje ozbiljnost situacije, jer ona ne uključuje luksuz, već minimalne izdatke potrebne za dostojanstven život. Najveći dio odnosi se na troškove hrane i bezalkoholnih pića, zatim stanovanja, koje uključuje zakup stana i komunalije, dok značajan udio imaju i izdaci za prevoz, odjeću i obuću, obrazovanje, zdravstvo, kao i kulturu i rekreaciju. U korpu su uključeni i minimalni troškovi godišnjeg odmora, što dodatno naglašava da se radi o osnovnom standardu života, a ne o potrošnji iznad mogućnosti prosječnog građanina.
Od ukupno deset kategorija troškova koje su definisane Metodologijom za izradu SPK-a, u ovom kvartalu zabilježen je rast u čak pet kategorija, i to:
- Troškovi prehrambenih proizvoda – 2,38 posto
- Troškovi tekućeg održavanja domaćinstva – 4,55 posto
- Troškovi stanovanja i komunalija – 1,92 posto
- Troškovi proizvoda za ličnu higijenu i njegu zdravlja – 6,90posto
- Troškovi sporta i rekreacije – 14,29 posto

Na osnovu prikupljenih cijena za 136 prehrambenih namirnica iz tri najveća trgovinska lanca u Crnoj Gori (od ukupno 139, uzimajući u obzir sezonski karakter pojedinih proizvoda), iz Unije slobodnih sindikata je utvrđeno da trošak za prehrambene proizvode u I kvartalu 2026. godine iznosi 645,00 eura. U poređenju sa IV kvartalom 2025, kada je ova kategorija troškova iznosila 630,00 eura, evidentiran je rast od 15,00 eura, što predstavlja povećanje od 2,38 posto.
Ovaj rast ukazuje na blagi, ali kontinuirani trend poskupljenja osnovnih prehrambenih artikala, uprkos mjerama koje država sprovodi kroz akcije ograničavanja cijena odabranih proizvoda.
Troškovi stanovanja i komunalija povećani su za 5,00 eura (1,92 posto) u poređenju sa četvrtim kvartalom 2025. godine, kada su iznosili 260,00 eura mjesečno. Navedena promjena rezultat je povećane potrošnje električne energije tokom sezone grijanja.
Troškovi proizvoda za ličnu higijenu i njegu zdravlja bilježepovećanje od 10,00 eura (6,90 posto) i iznose 155,00 eura. Rast cijena proizvoda za ličnu higijenu i njegu zdravlja ima poseban značaj jer se radi o artiklima koji se smatraju neophodnim i čija potrošnja ne može biti lako redukovana, pa samim tim direktno utiče na životni standard domaćinstava.
Po prvi put SPK bilježi porast troškova sporta i rekreacije na 80,00 eura, odnosno 14,29 posto. Navedena promjena odnosi se na uvećanje sportske članarine za dvoje djece iz posmatrane četvoročlane porodice, koje su neophodne u cilju podsticanja zdravog fizičkog razvoja i usvajanja zdravih životnih navika. Ovi troškovi čine važan dio potrošačke korpe jer reflektuju realne potrebe savremenog domaćinstva. Roditelji, međutim, i dalje nisu uključeni u ovu vrstu troška, kako bi se ukupni izdatak SPK održao na skromnom nivou. Njihova rekreacija se posmatra kroz besplatne aktivnosti koje ne generišu dodatne finansijske izdatke, poput šetnje u prirodi ili vožnje bicikla.
Kada se uporede ovi podaci, dolazi se do ključnog zaključka: ukoliko u jednoj porodici rade dvije osobe koje primaju prosječnu zaradu, njihov ukupni mjesečni prihod iznosi oko 2.050 eura.

Međutim, sindikalna potrošačka korpa iznosi 2.090 eura, što znači da takva porodica svakog mjeseca bilježi manjak od oko 40 eura, i to pod pretpostavkom da oba člana domaćinstva zarađuju upravo prosječnu platu, što u praksi često nije slučaj. U realnosti, veliki broj porodica raspolaže i manjim prihodima, zbog čega je finansijski jaz još izraženiji.
POGORŠANJE ŽIVOTNOG STANDARDA GRAĐANA
Ovakav odnos zarada i troškova života jasno ukazuje na pogoršanje životnog standarda građana. Iako statistički podaci mogu sugerisati stabilnost ili blagi napredak, svakodnevni život pokazuje suprotnu sliku.
Rast cijena osnovnih proizvoda i usluga nadmašuje rast plata, što dovodi do smanjenja realne kupovne moći. Posljedica toga je da sve veći broj građana ima poteškoće da pokrije osnovne troškove, čak i kada su oba člana domaćinstva zaposlena.
Ukoliko se nastavi rast troškova bez proporcionalnog povećanja zarada, sve više porodica biće prinuđeno da smanjuje potrošnju, odriče se određenih potreba ili traži dodatne izvore prihoda. U takvim okolnostima, čak i osnovna finansijska sigurnost postaje teško dostižna, što dodatno naglašava dubinu ekonomskog pritiska sa kojim se suočavaju građani Crne Gore.
Preporučeno
















