Slučaj je počeo 1. maja, kada je policija u Nikšiću privela više osoba zbog snimanja i širenja videozapisa kretanja vozila iz pratnje Šćepanovića. Tada je saopšteno da je među privedenima i Zorica Radulović, zaposlena u nikšićkom tužilaštvu, dok je za Sašu Đilasa navedeno da je prethodno sačinio i potom podijelio snimak. Policija je saopštila da su oduzeti digitalni uređaji i da će biti predmet vještačenja, nakon čega bi tužilaštvo trebalo da izvrši pravnu kvalifikaciju događaja.

Međutim, četiri mjeseca kasnije, prema navodima odbrane, pravna kvalifikacija i dalje nije razjašnjena. U međuvremenu su preduzimane nove radnje, a posljednja se odnosi upravo na telefone.

“I dalje nije jasno ni ko su osumnjičeni, koje se konkretno krivično djelo istražuje, niti koje konkretne radnje predstavljaju osnov sumnje protiv lica prema kojima su preduzete represivne mjere. Kao branilac Zorice Radulović i Saše Đilasa, od početka insistiram da se postupak vodi zakonito i da moji branjenici budu upoznati sa svojim procesnim statusom i osnovom postupanja državnih organa”, kaže Radulović u izjavi za Standard.

Međutim, kako navodi, umjesto odgovora na ta osnovna pitanja, prema njima i drugim licima preduzimane su sve invazivnije radnje.

“Telefoni su privremeno oduzeti 1. maja 2026. godine. Prema članu 263 stav 2 Zakonika o krivičnom postupku, policija je dužna da privremeno oduzete predmete odmah vrati vlasniku ili držaocu ako krivični postupak ne bude pokrenut, odnosno ako u roku od tri mjeseca ne podnese krivičnu prijavu državnom tužiocu. U konkretnom slučaju taj rok je istekao, a telefoni nijesu vraćeni vlasnicima. Umjesto toga, nakon gotovo četiri mjeseca i nakon pretresa telefona Zorice Radulović, danas, 21. avgusta, izvršen je pretres telefona Saše Đilasa i Damira Baše”, rekao je Radulović.

Za Radulovića je sporno na osnovu kojeg zakonskog osnova policija i tužilaštvo gotovo četiri mjeseca zadržavaju privatne mobilne telefone građana, ako u tom roku nije pokrenut krivični postupak niti je podnijeta krivična prijava.

“Još je problematičnije pitanje šta se u međuvremenu dešavalo sa sadržajem tih telefona. Kao i u slučaju telefona Zorice Radulović, telefoni Saše Đilasa i Damira Baše nijesu bili adekvatno obezbijeđeni nakon njihovog oduzimanja pa do dana pretresa. To znači da se mora odgovoriti na pitanje ko je sve imao pristup uređajima, da li je obezbijeđen integritet podataka koji se na njima nalaze i da li neko kršio pravo na privatnost mojih klijenata pregledom sadržaja njihovih telefona”, ističe on.

Dodaje da mobilni telefon sadrži gotovo kompletan digitalni trag privatnog života, pa njegov pretres predstavlja ozbiljno zadiranje u privatnost i mora imati konkretan, individualizovan i proporcionalan pravni osnov.

TUŽILAŠTVO JOŠ IZVIĐA

U naredbama o pretresu navodi se da se radnje preduzimaju zbog sumnje na ugrožavanje sigurnosti direktora Uprave policije, iako, prema odbrani, nijedno od lica obuhvaćenih mjerama nije imalo kontakt sa Lazarom Šćepanovićem.

Radulović posebno ukazuje na posljednji odgovor ODT Nikšić, prema kojem je predmet i dalje u fazi izviđaja, sa ciljem da se utvrdi da li se u radnjama „bilo kojeg lica“ stiču elementi „bilo kojeg krivičnog djela“.

“Ako tužilaštvo nakon gotovo četiri mjeseca još utvrđuje da li postoji sumnja da je izvršeno bilo koje krivično djelo i da li se u radnjama bilo kojeg lica stiču njegovi elementi, onda je legitimno pitati na osnovu čega su prije toga preduzete tako ozbiljne mjere prema konkretnim građanima i to pretresi stanova i kuća, oduzimanje telefona i pretresi njihove kompletne sadržine”, navodi Radulović.

Ne može se, dodaje, privatnost građana pretvarati u predmet opšte pretrage u potrazi za nepoznatim krivičnim djelom i nepoznatim izvršiocem.

Posebno izdvaja krivično djelo ugrožavanje sigurnosti iz člana 168 Krivičnog zakonika. Prema Radulovićevim navodima, četiri mjeseca nakon početka postupanja i javnih tvrdnji da je bezbjednost direktora Uprave policije ugrožena, Lazar Šćepanović još nije saslušan kao oštećeni o okolnostima eventualne prijetnje.

Za odbranu je važno da se utvrdi šta je konkretno bila prijetnja, kada i na koji način je upućena, ko ju je uputio i kako ju je Šćepanović doživio. Bez tih činjenica, smatra Radulović, teško je odrediti šta je konkretno predmet izviđaja.

“Poseban problem predstavlja i odnos tužilaštva koje rukovodi postupkom u ovoj fazi prema odbrani. Od samog početka sam se kao branilac obraćao ODT Nikšić i tražio da budem obaviješten o statusu mojih branjenika, osnovu postupanja i radnjama koje se preduzimaju, kao i da mi bude omogućeno prisustvo radnjama kojima mogu prisustvovati. Na te zahtjeve nijesam dobio konkretne odgovore. Štaviše, nijesam obaviješten ni o današnjem pretresu telefona Saše Đilasa i Damira Baše, iako sam izričito zahtijevao da kao branilac budem blagovremeno obavještavan o radnjama koje se preduzimaju”, ističe on.

Bez tih informacija, kaže, odbrana ne može djelotvorno štititi prava svojih branjenika.

“Posebno je zabrinjavajuće što su Zorica Radulović i Saša Đilas još ranije u javnosti predstavljeni kao lica povezana sa organizovanom kriminalnom grupom koja navodno ugrožava bezbjednost direktora policije, dok im ni nakon četiri mjeseca nije saopšteno da li su uopšte osumnjičeni i koje im se konkretno krivično djelo stavlja na teret”, kaže Radulović.

Ako postoji konkretna sumnja, dodaje advokat, tužilaštvo treba da je profesionalno i zakonito provjeri, ali bez neograničenog zadiranja u privatnost građana i mimo jasno određenog krivičnog djela i osnova sumnje. Radulović navodi da ovo nije samo pitanje pretresa telefona, već granica policijskih i tužilačkih ovlašćenja, zaštite privatnosti i prava na odbranu građana kojima mjesecima nije saopšteno šta im se stavlja na teret.

„Moj cilj nije da bilo kome onemogućim da istražuje eventualno krivično djelo. Naprotiv, ako postoji konkretna sumnja, očekujem da je tužilaštvo profesionalno provjeri. Ali država ne može istraživati „bilo koje lice“ zbog „bilo kojeg krivičnog djela“, a istovremeno odbrani mjesecima ne saopštavati ni šta se konkretnom licu stavlja na teret.“

Za odbranu je time u središtu pitanje granica zakonitog postupanja državnih organa, za koje će, kaže on, jednom neko ipak morati da odgovara.

Podsjetimo, Radulović je zbog istih primjedbi ranije podnio pritužbe Zaštitniku ljudskih prava, Sudskom i Tužilačkom savjetu, navodeći da se prema njegovim branjenicima preduzimaju ozbiljne procesne radnje bez jasno utvrđenog osnova. Pored telefona, pretresani su i stanovi i drugi prostori povezani sa licima obuhvaćenim postupkom.

Radulović je ranije kazao da je njegov klijent priveden zbog snimka koji je snimio sopstvenim telefonom kod parka u Nikšiću, dok se Šćepanović vozio bulevarom, a ne zbog snimka dronom, nakon čijeg objavljivanja je i počeo cijeli slučaj.

“I sami policajci bili su iznenađeni sadržajem koji su našli u njegovom telefonu, jer su očekivali da nađu snimak iz drona, koji on ne posjeduje i nije ga nikada koristio da pravi takve snimke. Zbog čega policija ne saopšti otkuda taj snimak i ko ga je napravio. Mislim da ga je napravila policija”, rekao je Radulović u maju, za TV E.

Više privedenih zbog objave snimka pratnje Šćepanovića u Nikšiću, među njima i saradnica tužilaštva