Crna Gora je stigla nadomak cilja, ali završnica evropskog puta mogla bi biti i najzahtjevnija. Pred zemljom su godine u kojima će se mjeriti ne samo brzina usvajanja reformi, već i njihova stvarna vrijednost – od vladavine prava i zaštite osnovnih sloboda do sposobnosti institucija da odbrane javni interes. U Briselu, međutim, još nema mjesta za bezrezervni optimizam.

Prebilič za Standard govori o reformama koje su uslijedile nakon intervencije evropskih institucija, uticaju Brisela na crnogorsku politiku, završnici pregovora i rizicima koji bi mogli usporiti članstvo. Posebno upozorava na izbore 2027. godine, moguće hibridne prijetnje i promjene političke atmosfere u državama članicama.

Upozorava i da Crna Gora ne smije prerano proglasiti pobjedu. Pred njom su, kaže, važni politički testovi, dok će dio konačnog ishoda zavisiti i od raspoloženja u samoj Uniji.

NIKO U BRISELU NIJE NAIVAN, NEMA SLIJEPOG VJEROVANJA

STANDARD: Nakon Vaše intervencije pred Evropskom komisijom, vlast i opozicija su postigli dogovor o izmjenama Zakona o unutrašnjim poslovima i Zakona o ANB-u, uključujući jači sudski nadzor nad pojedinim mjerama i promjene u načinu provjere bezbjednosnih smetnji. Da li smatrate da je ovim dogovorom otklonjena suština problema na koji ste upozoravali ili i dalje postoje rješenja koja bi mogla biti problematična sa stanovišta prava EU i zaštite osnovnih prava građana?

PREBILIČ: Važno je da je došlo do određenih izmjena i da je tekst poboljšan. Naravno da zakoni još nisu u składu sa najvišim evropskim praksama, prije svega u pogledu zaštite osnovnih prava. Međutim, ono što je bila jasna poruka Brisela je da ćemo vrlo pažljivo pratiti njihovu primjenu. Crna Gora ulazi u kritičnu završnu fazu pregovora, a potom i ratifikacije pristupnog ugovora, i ne mislim da bi ikome palo na pamet ko želi dobro Crnoj Gori da zloupotrijebi ove zakone kao instrumente osvete.

Ipak, podvlačim još jednom da niko u Briselu nije naivan i da nema slijepog vjerovanja – cijenimo samo rezultate i na osnovu toga vrednujemo napredak. To se pogotovo odnosi na sve ono što spada pod osnovna prava i slobode (poglavlja 23 i 24), gdje su ova dva zakonska rješenja među najvažnijima.

STANDARD: U ovom slučaju se pokazalo da je pritisak evropskih institucija bio važan dio političkog procesa u Crnoj Gori. Koliko EU danas zaista može da utiče na kvalitet reformi u Crnoj Gori, a gdje počinje odgovornost domaćih političkih aktera da evropske standarde prihvate ne samo zbog pregovora, već zbog građana?

PREBILIČ: Svi imaju narativ da zakone usvajaju zbog građana i kvaliteta života u zemlji, a ne zbog zahtjeva Evropske unije. U stvarnosti naravno da je slika malo drugačija, ali ono što je važno jeste rezultat – da Crna Gora dobija zaista najbolje zakone i standarde, kao i da se oni primjenjuju u praksi.

EU u pretpristupnom periodu i dalje može da utiče jer postoji podsticaj da se reforme ispune. Treba samo razbiti iluziju da će to tako biti i pošto Crna Gora postane punopravna članica. Ulazak u Uniju vam je kao da vam neko traži smoking odijelo za ulazak na bazen – važno je da pokažete da možete da ga nosite i nabavite, ali jednom kad uđete – možete da budete i u kupaćim gaćama. Tako otprilike izgleda i moć Brisela da izvrši pritisak da bi se određena rješenja usvojila u ovom periodu, ali i zaživjela u praksi.

STANDARD: Crna Gora je otvorila sva pregovaračka poglavlja i sada pokušava da ih zatvara ubrzanim tempom. Da li je, prema Vašem mišljenju, realno očekivati zatvaranje većeg broja poglavlja do kraja godine (planirana sva) i šta bi bio znak da Crna Gora zaista napreduje, a ne samo formalno ispunjava „check-listu“ za članstvo?

PREBILIČ: Crna Gora zaista ima odličan reputacioni rejting kod svih država članica i postoji politička volja kod njih da se proces zatvaranja poglavlja okonča krajem ove ili realističnije početkom sljedeće godine. Naravno, dobar dio je na Vladi Crne Gore – da li će uspjeti da isporuči zadate reforme i zakone.

U tom pogledu, usvajanje ustavnih promjena i popunjavanje mjesta u pravosuđu su konkretne i važne stvari koje će omogućiti i da se eventualno “progleda” kroz prste za neke druge stvari. Niko od nas nema iluziju da će Crna Gora stići sve da uradi do kraja pregovora, ali je važno da se osnovna prava i slobode, demokratije, vladavine prava i medijskih sloboda poštuju i da postoje efikasni mehanizmi njihove zaštite. Za ostalo tu su tranzicioni periodi implementacije koji traju i nakon ulaska u EU.

STANDARD: U svom radu bavili ste se i pitanjem Miločerskog parka. Sada, kada je najavljena njegova zaštita kao kulturnog dobra, kako gledate na ovaj slučaj i šta on, prema Vašem mišljenju, govori o odnosu Crne Gore prema zaštiti javnog interesa i evropskim standardima?

PREBILIČ: Miločerski park i Sveti Stefan su paradigma mnogo toga u Crnoj Gori – od odnosa prema prirodnoj i kulturnoj baštini, preko konsultacija sa lokalnim stanovništvom do pravnih instanci i mogućnosti zaštite. To je pokazatelj da uprkos svim usvojenim zakonima na papiru, stihijska privatizacija i netransparentni ugovori imaju prevagu nad onim što je zaštita javnog dobra i interesa.

Evropski parlament je u Izvještaju za Crnu Goru usvojio dio kojim nalaže vlastima da odgovornije postupaju i uzmu u obzir interese lokalne zajednice, što do sada nije bio slučaj. Niko ne spori pravo da bilo ko ima luksuzni turizam na Svetom Stefanu ili Miločeru, ali pitanje pristupa, zabrane gradnje u okviru Miločerskog parka i ostalog mora biti riješeno u dogovoru sa zajednicom koja je tu vjekovima.

STANDARD: Kada postane članica EU, šta će se konkretno i mjerljivo promijeniti u životu prosječnog građanina Crne Gore, ne u političkom smislu, već u njegovim pravima, mogućnostima, standardu i svakodnevnom životu? I kada biste morali da izdvojite samo jednu najveću korist članstva, šta bi to bilo?

PREBILIČ: Promjena se neće možda vidjeti odmah i na prvu loptu, ali iz iskustva Slovenije mogu reći da je najveća promjena koja ide godinama – predvidljivost. Mogućnost da planirate život, karijeru, poslove i znate da je vaša država dio šire zajednice, najbogatijeg i najuređenijeg prostora na planeti. To onda ima reperkusije i na sve domene života – od političke kulture, do ekonomskih prilika i standarda.

FRANCUSKI IZBORI KAO NOVI RIZIK ZA CRNU GORU

STANDARD: I za kraj, koliko je Crna Gora danas zaista blizu članstvu u EU i šta vidite kao najveći rizik da taj trenutak ponovo odložimo? Šta je u ovom trenutku najviše u našim rukama, a šta više ne zavisi od nas? I, ako biste građanima koji godinama slušaju da je članstvo „na dohvat ruke“ morali da pošaljete jednu poruku – šta biste im rekli?

PREBILIČ: Postoje dva rizika – unutrašnji i spoljni – u pogledu članstva Crne Gore u EU i brzine kojim će to postati.

Najveći unutrašnji rizik pred Crnom Gorom su izbori 2027. godine. Vidjeli smo mogućnost hibridnih prijetnji o kojima je čak govorio i premijer Spajić. Mislim da mnogima u regiji, i tu ne mislim samo na Srbiju, ne odgovara crnogorska zastava u Briselu tako brzo i da će učiniti sve na jedan ili drugi način da sabotiraju taj put. Kulminacija toga će biti u junu sljedeće godine i način kako će ti izbori biti organizovani, kao i njihov iskod, mogu umnogome da odrede put Crne Gore i njegovu brzinu prema EU u samom fotofinišu.

Drugi rizik je spoljni i na njega, u principu, Crna Gora na može presudno da utiče – raspoloženje država članica. Sljedeće godine imamo francuske izbore i pobjeda ekstremnih snaga može da zakomplikuje ratifikaciju ugovora o pristupanju. Zato je važno da Crna Gora što prije okonča pregovore kako bi trenutna administracija u Parizu zacementirala put Crne Gore ka članstvu.

Moja poruka zato svima u Crnoj Gori – nema opuštanja, i ne mislite da je stvar gotova time što ste “frontrunner”. Stvari mogu da se okrenu naglavačke i da zbog ovoga ili onoga ne dođe, bar ne u željenom roku, do ishoda koji svi mi priželjkujemo. Zato je važno da svi urade ono što je u njihovoj moći da Crna Gora bude spremna i otporna na sve što slijedi, trka još nije gotova!

TEKST JE IZRAĐEN U OKVIRU PROJEKTA “ŠTA GRAĐANI DOBIJAJU ULASKOM CRNE GORE U EVROPSKU UNIJU“, KOJI JE PODRŽAN OD FONDA ZA PODSTICAJ MEDIJSKOG PLURALIZMA MINISTARSTVA – MINISTARSTVA KULTURE I MEDIJA CRNE GORE.