“Igrao je u vremenu kada se u inostranstvo nije moglo otići prije 28. godine života, a zamislite samo da jeste – kakve bi sve visine dotakao? Kakve bi legende tada ispričali o njemu? On nije samo podigao i izgradio Titogradsku Budućnost, već je tu emociju, taj duh kluba i grada ugradio u sve nas. Njegov talenat, prisustvo i harizma punili su stadion do poslednjeg mjesta. Nije bilo dovoljno karata, pa se omladina pela na borove oko stadiona – rizikujući živote samo da bi bacili pogled na svog idola. I među njima sam bio i ja”, naveo je Čelebić.
On ističe da to nije bio samo fudbal, već odsustvo straha, ljubav prema igri i poštovanje prema čovjeku koji je živio za klub, za narod i za sport.“Ante je bio, i ostao, uzor milionima. Nosio priznanja, pehare, zahvalnice i poštovanje širom bivše Jugoslavije. Bio je i ostao humanitarac, dobrotvor, čovjek koji nikada nije tražio više od onoga što je zaslužio – poštovanje. Ipak, dočekao je da svoj matični klub i njegov jubilej – proslavu istorije koju je sam stvarao – posmatra iz četvrtog reda. A samo red iza njega, u petom, sjedio je još jedan velikan – Brano Milačić, alfa i omega kluba, legenda i trener koji je život posvetio Budućnosti. Dva simbola, dva temelja na kojima je klub izgrađen, gurnuta su u pozadinu, da sjede iza onih koji fudbalsku loptu nikada nijesu ni šutnuli kako treba. Ljudi poput Alekse Bečića – za koga niko nikada nije čuo kao sportistu, a svi ga znaju kao političara koji iz dana u dan mijenja stavove, bez oslonca i bez snage. Čovjeka bez podrške u narodu, ali sa stolicom u prvom redu”, dodaje on.
Čelebić poručuje i da je sramno se „politika, sitni interesi i lični kompleksi upliću u sport, da se legende omalovažavaju, a neznanje i nezasluženost guraju u prvi plan”.
“Ovo nije samo uvreda za jednog čovjeka – ovo je uvreda za sport, za društvo, za istoriju. Pozivam sve istinske ljubitelje fudbala, sve bivše i sadašnje asove, sportske radnike i navijače, da dignu glas. Ne zbog jednog čovjeka, već zbog pravde. Da postavimo stvari tamo gdje im je mjesto: da oni koji su gradili sport budu u prvim redovima, a ne iza kulisa. Jer ako danas ćutimo, sutra će naši sinovi i unuci živjeti u društvu gdje se zaboravljaju oni koji su dali sve, a veličaju oni koji nijesu dali ništa”, zaključio je Čelebić.
Preporučeno