“Kad ste pod nečijom oružanom prismotrom, imate ograničenje šta da kažete. To je domet razgovora – da možete reći da ste živi”, prokomentarisao je ovu situaciju za Pobjedu Goran Sindik. On je bivši upravitelj stroja i danas konsultant u oblasti pomorstva, koji je i sam proveo 21 dan u zarobljeništvu u Nigeriji prije više od dvije decenije. Dok porodice čekaju uz telefone, crnogorske institucije, prema onome što je saopštavano u javnosti, nijesu preduzele zvanične aktivnosti.

Oglasio se u četvrtak ministar pomorstva Filip Radulović koji je kazao da je sa broda potvrđeno da su naši pomorci i ostala posada u dobrom zdravlju i bezbjedni. Kazao je da su u toku pregovori brodarske kompanije i iranske strane, te da su nadležni državni organi su u stalnom kontaktu sa posadom.

“Našim pomorcima i njihovim porodicama upućujemo punu podršku, uz poruku da ćemo učiniti sve za pozitivan ishod ove situacije i bezbjednost naših pomoraca”, rekao je Radulović.

Zarobljeni ili ne…

MSC Francesca, kontejnerski brod švajcarsko-italijanske kompanije Mediterranean Shipping Company (MSC), na kojoj plovi posada iz Crne Gore, Hrvatske, Filipina i Ukrajine, nije zaplijenjena iznenada. Brod je u moreuzu čekao dva i po mjeseca, pokušavajući da dobje saglasnost za izlazak putem kroz koji u mirno doba prolazi oko 20 odsto svjetske potrošnje nafte.

Kada je 22. aprila, krenuo prema otvorenom moru, Revolucionarna garda otvorila je vatru. Posada je dobila naređenje da sarađuje. Naoružani vojnici, prema svjedočenjima koja je Pobjeda prenijela prošle nedjelje, ukrcali su se na brod. Osam do deset vojnika sa dugim cijevima ostalo je na palubi. Prema izvoru Pobjede, prema posadi se odnose korektno – dok traju pregovori čiji se ishod ne nazire.

MSC Francesca nije bila jedina meta. Agencija Rojters javila je, pozivajući se na više izvora, da su oba zaplijenjena broda – MSC Francesca i Epaminondas – odvedena prema luci Bandar Abas, te da ih je Revolucionarna garda zaustavila tri dana nakon što su američke snage zaplijenile iranski brod.

Zvanični iranski razlog: plovidba bez dozvola i manipulacija navigacionim sistemima.

U saopštenju Garde navedena je i veza broda s „cionističkim režimom“, ali za to dokaze nijesu dostavili.

Ko treba da reaguje – i kako

Ministar pomorstva Filip Radulović izjavio je prošle sedmice da Vlada radi „sve što je u njenoj moći“, da je kontaktirao kapetana broda i da su pomorci zdravi i stabilni. Dodao je da je „MVP upućen u dešavanja“ i da su pregovori kompanije MSC i Irana u toku.

Ministarstvo vanjskih poslova Crne Gore nije se oglasilo povodom zarobljavanja četiri svoja državljana u stranoj zemlji.

Sindik upravo tu, u pitanju nadležnosti, vidi suštinu problema.

“Ministarstvo pomorstva jeste nadležno za pomorce, i na stranim brodovima, jer oni i posjeduju licencu Crne Gore da bi bili pomorci. Ali u vanrednim okolnostima, gdje imamo zarobljene građane-pomorce, akcenat se stavlja na diplomatske relacije koje treba da pomognu, odrede status i razloge zarobljavanja, i način kako da se dođe do njihovog oslobađanja”, kazao je Sindik.

Goran Sindik (Foto: Privatna arhiva)

Analogija je, dodaje, veoma jednostavna:

“Da je na primjer riječ o kulturnim radnicima koji su zarobljeni u nekoj zemlji, neće reagovati Ministarstvo kulture. Reagovaće Ministarstvo inostranih poslova, koje treba da kontaktira najbliže predstavništvo, vidi u kakvom su statusu i pokuša da izdejstvuje oslobađanje”, pojašnjava Sindik.

Konkretno, kaže, država ima jednu obavezu prije svih ostalih:

“Da izađe zvanično prema vlastima Irana i da traži odgovor. Da li su ti ljudi slobodni, da li im se sudi, koji je njihov status. Da se krene makar u neke pregovore, da se pokaže neka namjera. Samo da ti ljudi imaju neku izvjesnost”, rekao je Sindik.

Umjesto toga, Crna Gora je posegla za onim što Sindik naziva „deklarativnim momentom“, pozivima pomorcima da se sami prijave nadležnim organima, saopštenjima o podršci, porukama porodicama.

“To je taj domet. Vi se prijavite, i dobro, država kao brine o vama, vodi računa. A suštinski, tu nema nikakve konkretne aktivnosti, pomaka, ni bilo čega. Naše ministarstvo je uradilo samo deklarativno, onaj propagandni moment”, kaže Sindik.

Dodaje da je takav poziv za prijavu mogao biti upućen i njemu, pa i bilo kome drugom van zone rizika, da je samo formalno lišeno suštine.

Ministar Radulović je početkom marta pozvao crnogorske pomorce u Persijskom zalivu da se jave tom resoru.

Tu prazninu Sindik prepoznaje i u uobičajenoj komunikaciji ministarstava s javnošću. Kada Crna Gora kaže da je „u kontaktu“ s kompanijom, on zna kako to izgleda iznutra:

“Pozovu ih u Švajcarskoj, ako imaju nekoga službenika da pitaju. I oni im kažu: naši pomorci su u dobrom stanju, kontaktiramo ih, vodimo računa o njima. To su sve formalnosti. I oni to prenesu u medije kao da je njihov rezultat. A tu se završava njihov angažman i uticaj”, ističe Sindik.

Ambasador kaže – slobodni su

Ubrzo nakon zapljene, za RTCG se oglasio Mohamed Sadek Fazli, iranski ambasador u Srbiji. Rekao je da „nema razloga za zabrinutost“, da pomorci „nijesu pritvoreni“ i da su „slobodni i mogu da rade šta žele“. Situaciju je opisao kao „zaustavljanje zbog ratnih uslova“, dodavši da ne može dati vremenski okvir jer je „situacija veoma složena“.

Svjedočanstva s broda govore drugačije. Pomorcima su oduzeti telefoni, što je potvrdio i kapetan broda i dodao da mogu da ih koriste pola sata da se jave porodicama, i da se pripadnici iranske vojske, koji se nalaze na tom plovilu, ponašaju veoma korektno prema posadi.

Filipini i Hrvatska reagovali za 24 sata

Na MSC Francesca ne nalaze se samo crnogorski državljani. Na istom brodu plove i dvojica Hrvata i petoro Filipinaca. Hrvatsko ministarstvo vanjskih i evropskih poslova saopštilo je već 23. aprila da je diplomatska i konzularna služba „odmah po zaprimanju informacije poduzela sve aktivnosti iz svoje nadležnosti radi utvrđivanja tačnog činjeničnog stanja“. Ministarstvo je potvrdilo stalnu vezu s porodicama i s relevantnim međunarodnim tijelima.  Ministar Gordan Grlić Radman lično se oglasio: pomorci su sigurni, a repatrijacija je svima koji su je htjeli ranije ponuđena.

Filipinsko ministarstvo za rad migranata reagovalo je istog dana. Ministar Hans Leo Cacdac potvrdio je javno da je svih 15 filipinskih pomoraca živo i neozlijeđeno, najavivši koordinaciju s Ministarstvom vanjskih poslova, brodovlasnicima i agencijama. Porodice su obaviještene. Filipinska vlada prati kretanje brodova u realnom vremenu putem sistema za praćenje pomorskog saobraćaja.

Sindik tu razliku ne pripisuje veličini ni vojnoj moći. Filipini, podsjeća, nemaju vojno prisustvo u Persijskom zalivu. Hrvatska nema stalan mandat u Savjetu bezbjednosti.

“Prave pomorske nacije uvijek će sačuvati svoje građane vezane za plavu ekonomiju.

Njihove reakcije – kroz iznose plaćenih kaucija, koridore za repatrijaciju, lobiranje kod visokih dužnosnika stranih država – vidljive su i mjerljive”, kaže on.

Ne poriče da male države, poput Crne Gore, jesu ograničenih mogućnosti kad nemaju ekonomsku ili političku polugu velikih sila. Ali to, naglašava, ne znači da su oslobođene obaveze da pokušaju.

“Italija, na primjer, ima dosta svojih pomoraca u zalivu, ali Italijani su uradili da su mnoge izvukli. Moćna zemlja, vjerovatno je rekla svojim ambasadama: reagujte, kontaktirajte, angažujte se.

Mi nemamo tu moć, ali možemo imati taj kanal. Treba se krenuti diplomatskim putem, pokazati namjeru, ići preko ambasada, doći do nekih zvaničnik”, smatra Sindik.

Sindik naglašava da odgovornost nije samo na državi.

U svojoj karijeri, kao upravitelj stroja, pomorski inspektor i konsultant, lično je bio u situacijama koje pokazuju kako kompanija može i mora da reaguje.

Godine 2003, dok je plovio za kompaniju Gemarfin SA Lugano, naoružani ljudi blokirali su brod na sidrištu luke Port Harcourt u Nigeriji.

Lokalni napadači tražili su novac. Vlasnik broda, kaže Sindik, je platio što su tražili, oslobodio brod i posadu.

“Brodovlasnici, odnosno kompanije, najčešće su ti koji pomognu da se pomorci oslobode. To se najbolje rješava novcem, nažalost je tako”, kaže Sindik.

Sindik je bio i u službi MSC-a.

Sjeća se konkretnog slučaja, prije nešto više od dvije decenije:

“Bili smo brodom u Izmiru. Desio se incident u kome je došlo do prevrtanja remorkera tokom manevra uplovljavanja, jedan čovjek je poginuo. Kapetan, naš čovjek, odmah je zadržan. Zapovjednik je bio kratko zadržan i ubrzo pušten, nakon intervencije tima advokata i kompanije koja je platila, tada se licitiralo sa iznosom kaucije od 600.000 eura”, ispričao je Sindik Pobjedi.

MSC je danas jedna od najmoćnijih brodovlasničkih kompanija na planeti, sa flotilom od 1000 brodova i kapacitetom koji se mjeri u milijardama dolara. Ima resurse, agente i diplomatski kapital koji mnoge države nemaju.

Agencija Rojters je objavila da je MSC odbio da komentariše incident. Prema izvorima Pobjede, porodice crnogorskih moreplovaca zvaničnici države nijesu kontaktirali.

“Situacija je jako kritična i ozbiljna da bi bila postavljena u domenu dnevnopolitičke promocije”, rekao je Sindik.

Komentarišući odnos kompanija prema pomorcima koji za njih plove, Sindik ističe da su brodovi veoma skupa imovina, te da brodovlasnicima čak i nije u interesu da se uradi repatrijacija pomoraca, jer onda nema niko da ostane im na brodu, jer bi se prema pomorskom pravu, to plovilo, ukoliko bi se svi iskrcali, smatralo napuštenim.