Iako je Vlada mještanima Botuna, obećala da će u najkraćem roku sanirati bazen crvenog mulja, ono što je obećano nije baš tako lako i ispuniti. Prvi i osnovni razlog leži u činjenici da se parcela na kojoj se nalazi bazen crvenog mulja, ne nalazi u državnom, već u privatnom vlasništvu, što u značajnoj mjeri komplikuje cijeli proces i otvara niz pravnih i finansijskih pitanja.

Ono najvažnije je da li bi kompanija koja je vlasnik parcele na kojoj se nalazi bazen crvenog mulja prisala da državi proda tu parcelu.

Prema javno dostupnim podacima, radi se o firmi „WEG Kolektor“ iz Berana. Ova kompanija je registrovana za djelatnost recikliranja sortiranog otpada, ima dva zaposlena, a prema podacima sa sajta CompanyWall, tokom prošle godine ostvarila je prihod od nešto više od 6.000 eura.

No, ono što je posebno zanimljivo u cijeloj priči je činjenica da je zemljište opterećeno hipotekom koja datira još iz 2019. godine.

Kako pokazuju javno dostupni katastarski podaci, na parcelama u vlasništvu firme „WEG Kolektor“ upisana je hipoteka u iznosu od čak pet miliona eura, sa rokom otplate od 14 godina. Kao povjerilac se navodi kompanija „Blackrock Capital“, a u katastarskoj dokumentaciji je precizirano da se nepokretnost ne može otuđiti bez izričite saglasnosti povjerioca.

Povezani članci

Društvo

Vojinović: Pravne prepreke mogu usporiti sanaciju bazena crvenog mulja, loša komunikacija prijeti realizaciji postrojenja u Botunu

Društvo

Zatvorena biračka mjesta u Zeti: Glasalo preko 8.000 građana

Društvo

Tošković: Za stanovnike Botuna veća opasnost crveni mulj nego gradnja sistema za prečišćavanje otpadnih voda

Ova činjenica dodatno usložnjava situaciju, jer firma „WEG Kolektor“ nema mogućnost da samostalno proda zemljište državi kako bi se započela sanacija bazena crvenog mulja. Svaka eventualna kupovina ili prenos vlasništva mora uključiti i saglasnost povjerioca, što cijeli proces čini znatno složenijim i neizvjesnijim.

Postavlja se i pitanje da li država uopšte može natjerati privatnog vlasnika da proda zemljište za potrebe sanacije opasnog otpada. Prema važećim propisima u Crnoj Gori, država ne može proizvoljno oduzeti privatnu imovinu ili natjerati na prodaju, ali ono što može je da sprovede postupak eksproprijacije isključivo u slučaju utvrđenog javnog interesa i uz isplatu pravične naknade vlasniku.

Takav postupak je moguć u slučajevima izgradnje infrastrukture ili zaštite zdravlja ljudi i životne sredine, što bi se u teoriji moglo primijeniti i na sanaciju crvenog mulja i izgradnju kolektora.

Međutim, i u slučaju eksproprijacije, država ne može zaobići činjenicu da je zemljište pod hipotekom. U takvim situacijama, eventualna naknada se prvenstveno koristi za namirenje povjerioca, u ovom slučaju „Blackrock Capitala“, do visine duga, dok bi tek eventualni preostali iznos pripao vlasniku zemljišta. To znači da bi država, ukoliko se odluči na ovaj model, praktično preuzela teret višemilionske hipoteke, konkretno dodatnih 5 miliona eura samo za isplatu povjerioca, plus bi morala da plati zemljšte po tržišnoj cijeni.

Zbog svega navedenog, postupak eksproprijacije bio bi dugotrajan, pravno složen i izuzetno skup, uz mogućnost sudskih sporova kako sa vlasnikom zemljišta, tako i sa povjeriocem.

Upravo zbog ovoga ostaje nejasno na koji način Vlada planira da ispuni obećanja data mještanima Botuna, koje je čini se olako dala, sve u cilju da se što prije krene u realizaciju izgradnje kolektora.