PSIHOLOŠKINJA BABIĆ ZA STANDARD o ,,prazničnoj depresiji”: Prihvatimo da ne moramo uvijek biti srećni samo zato što se to očekuje

PSIHOLOŠKINJA BABIĆ ZA STANDARD o ,,prazničnoj depresiji”: Prihvatimo da ne moramo uvijek biti srećni samo zato što se to očekuje

Standard

02/01/2026

09:00

Moraju li svi da budu srećni tokom prazničnih dana? U savremenom društvu ustalila se fraza ,,praznična depresija”. Praznici nas, zbog emocija i sjećanja, osim sreće, vezuju i za tugu i gubitke. O ovom psihološkom fenomenu, prevazilaženju situacije, postavljanju granica ili pauze, za portal Standard govori psihološkinja Marija Babić.

Babić u razgovoru za portal Standard ističe da treba da prihvatimo da ne moramo baš uvijek da budemo srećni, da ne moramo da organizujemo savršene proslave i da je u redu ako nije sve kako smo planirali.

Psihološkinja kao još jedan značajan problem izdvaja pitanja o ljubavnom statusu, poslu i drugim privatnim temama, te savjetuje kako da naučimo da postavimo granice i ne ulazimo u razgovore koji nam nisu ugodni.

Marija Babić, Foto: Privatna arhiva

STANDARD: Zašto nas praznici vezuju za tugu i gubitke?

BABIĆ: Zato što su snažno emocionalno i simbolički obojeni. Nekoliko je važnih razloga zašto se to dešava. Praznici pojačavaju sjećanja, jer su odrednica vremena. Vraćaju nas na ranije godine, porodična okupljanja, ljude koji su tada bili prisutni, a danas nijesu. Sjećanja postaju življa, a odsustvo uočljivije.
Društvo praznike vezuje za sreću, toplinu i zajedništvo. Ako se u ovom periodu ne osjećamo tako — zbog gubitka, usamljenosti ili promjene — taj raskorak takođe može da pojača tugu.
Tokom svakodnevice gubitak nekoga ili nečeg važnog takođe često držimo u pozadini, ali praznici i na to podsjećaju jače – prazna stolica za trpezom ili uspomena nastala baš na Božić na primjer. Praznici takođe donose pauzu. Kada se zaustavimo, osjećanja koja smo potiskivali imaju prostor da se pojave.

Važno je znati da tuga tokom praznika nije znak slabosti, već znak ljubavi i povezanosti. Mnogi ljudi istovremeno osjećaju i zahvalnost i bol — i to je potpuno ljudski.

Kao odgovor, pokušajmo da sagledamo i zapitamo se: Da li nas više pogađaju sjećanja, osjećaj usamljenosti, ili pritisak da „moraš“ biti dobro?

STANDARD: Kako da ,,smirimo” očekivanja od sebe i drugih  u trenutku kada svi prave nove planove i nove početke?

BABIĆ: Tako što ćemo pokušati da se fokusiramo na sebe i ono što je nama važno. Uspostavite svoju rutinu, strukturu i planove i nastojte da ostanete tu, u okviru njih.

To su ustvari određene navike koje nam  pomažu da se osjećamo stabilno, kao što su redovno spavanje, fizička aktivnost i zdrava ishrana. Fizička aktivnost, čak i brza šetnja, može poboljšati naše raspoloženje i smanjiti simptome stresa ili depresije.

Ilustracija, Foto: Shutterstock/ Dušan Petković

Ako se osjećate pod pritiskom zbog porodičnih okupljanja ili obaveza, važno je da naučite da postavite granice. Naučimo i sebe i druge da su naše potrebe važne i da ako nam se ne ide na tu večeru ili ručak – onda ni ne moramo da idemo.

Tako je i sa novim planovima i novim počecima koji jesu ili nijesu naši. Jednostavno, dobro je da prepoznamo uvijek i u svemu koliko je naša autentičnost i različitost dobra.

Razmišljajmo o onome što imamo umjesto o onome što nemamo i umjesto onih velikih, nedostižnih, pokušajmo da postavimo manje ciljeve koji nas motivišu na duže staze jer su svakako realniji. Sve ove, ali i mnoge druge aktivnosti koje se najčešće preporučuju u ovakvim situacijama imaju jedan zajednički cilj- osjetiti se sigurno. Sigurno u svom životu, okruženju, prijateljima, porodici i načinu života.

STANDARD: Koliko je važno dati sebi pauzu ukoliko uvidimo da nam je naglašen stres ili osjećaj tuge?

BABIĆ: Kada su emocije u pitanju, realno je sve ono što nas tjera da se osjećamo ovako ili onako. Lijepe i prijatne emocije smo mnogo skloniji da osvijestimo prije, dok smo kod onih manje prijatnih skloni da ipak radimo nešto drugo. Prvo ih preispitujemo, zatim se pokušavamo izboriti sa njima, a onda tražimo ljude od podrške kako bismo ih normalizovali. Tek kada se normalizuju ta određena, uglavnom neprijatna osjećanja, bude nam bolje. Kada su praznici u pitanju – to vam je ono kada čujete: Dobro je! Nijesam samo ja onaj koji se u ovoj novogodišnjoj euforiji osjeća tužno i neraspoloženo.

Medjutim, umjesto da tražimo tu eksternu validaciju toga što je realno a što nije, uvijek se najprije zapitajmo kako smo mi- ali zaista.

Dati sebi pauzu u ovim trenucima je izuzetno važno zato što tada imamo više vremena i načina da sagledamo potencijalne uzroke, ali ponavljam, na svoj način. Znati što nam to osjećanje govori i što ono za nas znači, od ključne je važnosti za poznavanje načina izlaska iz svakog našeg narednog emocionalnog stanja.

STANDARD: Zašto je važno da proces potpomogne razgovor sa stručnjakom/injom?

BABIĆ: Iz više razloga. Ukoliko vidimo da naša osjećanja traju duže i da nas remete u svakodnevnom funkcionisanju, razmislite i o tome da potražite pomoć od terapeuta ili savjetnika. Profesionalna podrška može nam pomoći da se nosimo sa specifičnim izazovima koje donosi praznična sezona, kao i da naučimo strategije kako da prevaziđemo neke teške emocije.

Ilustracija, Foto: Freepik

Često želimo da smo sigurni da smo iscrpili sve svoje pokušaje u rješavanju problema koji imamo, jer nemoć u ovom smislu često nas tjera na bespomoćnost i dodatna osjećanja tuge i očaja. Zato je bitno prepoznati tu granicu i na vrijeme potražiti profesionalni savjet.

STANDARD: Moraju li svi da budu ,,srećni” jer se to očekuje od drugih?

BABIĆ: Prihvatimo da ne moramo baš uvijek da budemo srećni, da ne moramo da organizujemo savršene proslave i da je u redu ako sve nije kako smo planirali. Dajmo sebi dopuštenje da se opustimo i budemo realni u svojim željama i potrebama, dakle postavimo najprije realna očekivanja.

Brinimo o sebi, jer nam se u praznicima najčešće čini da za sve one druge ljude imamo više vremena. Priuštite sebi bilo koju aktivnost za koju znate da je autentično vaša i da u njoj baš uživate.

Ilustracija, Foto: Freepik

Prihvatite svoja osjećanja. Ako osjećate tugu ili usamljenost, pokušajte da podijelite svoja osjećanja s nekim. Podjela emocija sa ljudima kojima vjerujete, značajan je mehanizam za prevladavanje stresa nastalog upravo na osnovu ovakvih emocija.

STANDARD: Šta poručujete ljudima u depresiji ili drugim stanjima tokom praznika?

BABIĆ: U principu isto što i u ostalim djelovima godine. Bavite se sobom i svojim emocionalnim stanjem, zato što vjerujem da ono može da nam bude na neki način pravi putokaz onoga što istinski želimo u životu. Praznici pojačavaju emocionalni doživljaj, i to je sasvim jasno, ali nam on tako pojačan može dati jasniju sliku o tome koje su nam zaista ,,novogodišnje odluke” potrebne.

STANDARD: Gdje je granica između prolaznih osjećanja i ozbiljnog problema?

BABIĆ: Granica je pored trajanja i u funkcionalnosti, odnosno tome koliko nam štete to naše osjećanje nanosi u svakodnevnom funkcionisanju. Ukoliko nas ono kako se osjećamo već duže vrijeme sputava i blokira da postignemo svoj puni potencijal, onda je vrijeme svakako da potražimo pomoć.

Stepen subjektivne patnje uvijek je najrelevantniji indikator emocionalnog problema.

STANDARD: Za vrijeme praznika stižu pitanja o ljubavnom statusu, poslu i drugim privatnim stvarima. Kako postaviti granicu?

Ovo jeste još jedan značajan problem. Bliska, ali nekad ne i tako bliska okupljanja često nose pitanja o najintimnijim, pa samim tim i najbolnijim temama. Ipak, ona su jednako intimna i ruše granicu i kada su pozitivne stvari u pitanju, pa je bitno ograditi se čak nekad i kad imamo čime da se pohvalimo. I kad smo srećno zaljubljeni, a i kada to nijesmo. I kada smo zadovoljni poslom, i kada to nijesmo. Kada su nam djeca uspješna a i kada to nijesu.

Ilustracija, Foto: Freepik

Nema univerzalnog recepta kako postaviti granicu. Ipak, izbjegavanje da razgovaramo o stvarima koje nam ne prijaju je sasvim u redu i jedan lijep početak. Naglasiti da je to naša svjesna namjera je granica. “Zaista ne želim da govorim o tome”.

STANDARD: Kako povratiti motivaciju nakon ,,uspavanog” prazničnog perioda?

BABIĆ: Praznična „uspavanost” je prirodna — ritam se promijeni, naš dopamin padne, pa se i tijelo i psiha malo opuste. Motivacija se tada ne vraća odjednom, već se ponovo gradi. Fokusirajte se na sitne radnje: 10 minuta kretanja, jedno započeto poglavlje knjige, jedan mejl. 

Ilustracija, Foto: Freepik

Budite realni u sagledavanjima da vam je potrebno vrijeme da se vratite u rutinu i pokušajte na to da gledate kao na nekakav prelazni period, a ne na trajno stanje. Zato nemojte ni praviti zahtjevne i stroge planove odmah. Uvedite za početak neku blagu strukturu, a kasnije je dopunite.
Struktura stvara sigurnost, a ne pritisak. Mislite o ciljevima koje ste sebi postavili i zašto su nam oni važni. Smanjite zahtjeve od sebe i pokušajte da budete strpljivi.

Možda bi novogodišnje odluke upravo zato trebalo da sadrže neke nove stvari, interesovanja koja su autentično vaša i koja će vas natjerati, u pozitivnom smislu, da strukturu sagledate na jedan nov i osvježavajući način. A tada motivacija raste – kao i samopouzdanje.

STANDARD: Šta pozitivno donose praznici?

BABIĆ: Praznici donose rekapitulaciju svega onoga na čemu smo zahvalni, na što smo ponosni, kao i istinske trenutke zajedništva i mira. Najčešće ga vidimo kao jedan lijep završetak svega onoga što smo u prethodnoj godini postigli. 

Ilustracija, Foto: Freepik

Ipak, ja volim da naglasim da čak i ako nije bilo toliko lijepog, gotovo uvijek nose nadu i lijep početak. Nova razvojna faza sa svakog od nas počinje kada mi to odlučimo, ne samo kalendarski, ali ako doba godine nekome povećava motivaciju i želju za promjenom, onda su praznici savršeno vrijeme za to!

I.K.

Izvor (naslovna fotografija):Marija Babić, Privatna arhiva

Ostavite komentar

Komentari (0)

X