Crna Gora bila je primjer za Evropu, ali i svijet, kako se brine o starijim građanima. Od 15. marta do 24. septembra 2020. godine, niko od 700 korisnika domova za stare, kao i štićenika ”Komanskog mosta” nije bio inficiran koronavirusom. Šta se desilo u međuvremenu?
Na dan 29. januar 2021. godine, IJZCG na čijem čelu je direktor Igor Galić, izvijestio je o tome da u Domu za stare u Bijelom Polju, pozitivan PCR test na koronavirus ima 20 zaposlenih, dok od ukupno 162 korisnika, trenutno je 46 pozitivnih.
U Domu starih Duga u Martinićima kod Danilovgrada, na dan 28. januar 2021. koronavirusom je zaraženo 45 korisnika i 8 zaposlenih.
U Zavodu “Komanski most” u Podgorici, ustanovi za djecu i omladinu sa umjerenim, težim i teškim smetnjama u intelektualnom razvoju, na dan 21. januar 2021. godine, koronavirusom su inficirane 32 štićenice, jedan štićenik u muškom paviljonu i troje zaposlenih.
Neposredno pred formiranje nove Vlade, tada mandatar, sada premijer Zdravko Krivokapić najavio je da će raspustiti Nacionalno koordinaciono tijelo (NKT) za zarazne bolesti koje je do tada upravljalo borbom protiv epidemije. Nakon toga novoimenovana ministarka zdravlja Jelena Borovinić – Bojović najavljuje isto, kao jedan od prvih poteza i ključni strateški prioritet na planu borbe protiv pandemije. Najavljena nova strategija, inovativne i efikasnije mjere, ažurniji Savjet i Komisija umjesto NKT-a… vakcine! Da znamo ko je u Savjetu i kako ga kontaktirati, potrudili bismo se da dobijemo odgovore na brojna pitanja u vezi sa tim ko i na koji način upravlja našim životima.
Javnost je sa razlogom zabrinuta zbog činjenice da koronavirus bukti u ustanovama u kojima boravi najugroženija kategorija stanovništva. Životi naših najstarijih sugrađana su ugroženi i valja podsjetiti na ozbiljnu praksu, koja je pokazala rezultate.
Briga o korisnicima domova za stare i štićenicima Komanskog mosta u vrijeme kada je NKT upravljalo borbom protiv epidemije, sprovodila se po lokalno upostavljenoj proceduri, u potpunosti originalnoj, koja se najvećim dijelom bazirala na entuzijazmu i posvećenosti zaposlenih u ovim institucijama. Svi zaposleni u domovima za stare bili su u karantinskom smještaju u samim ustanovama, a ulaz i izlaz iz ovih ustanova kontrolisala je Vojska Crne Gore.

U dijelu donošenja protokola zbrinjavanja i nadzoru nad njihovim sprovođenjem, kao i obuci kadra za korišćenje lične zaštitne opreme, svoj ogroman doprinos tada je dao Institut za javno zdravlje. To je za rezultat imalo da niko od 700 korisnika domova za stare i štićenika Komanskog mosta nije bio inficiran koronavirusom od 15. marta do 24. septembra 2020. godine!
Kada se infekcija desila u Domu za stare u Risnu, SVI inficiranu su izmješteni u bolnice u skladu sa ispoljenom simptomatologijom: ako su bili bez simptoma upućivani su u Specijalnu bolnicu Brezovik, ukoliko su simptomi bili izraženiji, liječeni su u Opštoj bolnici Nikšić i Bar. Na taj način je osoblje domova za stare i Komanskog mosta, koje nisu zdravstvene ustanove, ostalo posvećeno štićenicima bez simptoma i uz smanjenu mogućnost dalje transmisije infekcije unutar kolektiva u koje je smještena najosjetljivija grupa stanovnika Crne Gore, stari ljudi.
U prilog gore navedenom, da je Crna Gora bila primjer za Evropu i svijet kako se brine o starijim građanima, govori užasna statistika zemalja Zapadne Evrope, gdje je 50 odsto umrlih do kraja aprila mjeseca bilo iz redova korisnika domova za stare. Sada postoji opravdan strah, da se ta statistika ne ponovi u našoj državi.
PACIJENTIMA JE MJESTO U BOLNICI

Jedna korisnica od četvoro preminulih iz Doma za stare u Bijelom Polju, prema našim saznanjima borbu protiv koronavirusa izgubila je u samom Domu – ne u bolnici.
Pretpostavilo bi se da, po saznanju da su najugorženiji zaraženi virusom koji odnosi i mlade i stare, zbrinu u zdravstvenim ustanovama. Koronavirus je svoju nepredvidivost pokazao bezbroj puta, te je i djeci, a kamoli pulmologu danas jasno, da sve do potpunog izlječenja nema pravila, stanje se može mijenjati iz minuta u minut i mora se pratiti. Pogotovo kada su osjetljive kategorije u pitanju, osobe starije dobi, koje su podložne zdravstvenim promjenama i čije stanje nerijetko prati još neka bolest ili poteškoća.
Zato je neophodno postaviti pitanja:
– Ko je nametnuo obavezu da se inficirani korisnici zadržavaju u prostoru doma za stare?
– Ko o njima vodi računa, ko ih obilazi, ko procjenjuje kada treba da idu u bolnicu, ko im uključuje terapiju?
Domovi za stare, pa ni Komanski most u kome situacija nije ništa bolja, nisu zdravstvene ustanove. U momentu kada neko od korisnika dobije koronavirus u domu za stare, on više nije korisnik doma za stare, već je pacijent, a pacijentima je mjesto u bolnici.
Podsjetimo i na dekontaminaciju javnih površina, domova zdravlja, bolnica i drugih ustanova u prethodnom periodu.
Vlada Crne Gore, Vojska i Policija, zajedno sa medicinskim radnicima, bili su u istom timu, na prvoj liniji odbrane. Građani su sa povjerenjem učestvovali u toj borbi i dali svoj doprinos.
Tokom devet mjeseci kada je i sam virus bio veća nepoznanica, u domovima za stare u cijeloj Crnoj Gori umrlo je ukupno četiri osobe, dok je prošle sedmice isto toliko preminulo u dva dana samo u bjelopoljskom Domu. Na dan 29. januar, prijavljeno je deset smrtnih ishoda u našoj zemlji, od kojih je najmlađi pacijent imao 48 godina. U jučerašnjem presjeku Institut je prijavio tri smrtna ishoda.
Crna Gora još nema vakcinu protiv koronavirusa, iako je početak februara, a svi smo se nadali da će ministarka Borovinić Bojović održati obećanje – da će vakcine protiv korone biti dostupne krajem januara ili početkom februara. Ipak, prema posljednjim informacijama, vakcina će Crnoj Gori biti dostupna u martu i to one iz Covax programa, a za obećanu kinesku još ništa ne znamo. Pregovori, razgovori, predugovori… još traju. Samo što nije. Do tada, naši se najstariji sugrađani moraju osloniti na sebe.



Preporučeno












