Ne, nije čudo, nije ni šala. A nije ni slučajnost, već sumorna crnogorska realnost: nakon tajne transportne akcije Crkve Srbije i novočetničkog pokreta iz Berana i okoline, bronzani kip – koji je predmet krivičnog djela veličanja ratnog zločinca – prebačen je sedam kilometara dalje, iz malene crkve Svete Paraskeve u Manastir Đurđevi stupovi – ,,na sigurno mjesto”.

METODIJEVO ,,OBEĆANJE”
Svi u lancu bezbjednosti neobjašnjivo su zakazali, jer akcija transporta nije bila neka moćno skrivana, već indirektno najavljivana.
Kako je Portalu ETV kazao izvor iz vrha Uprave policije, mitropolit Srpske pravoslavne crkve Metodije Ostojić je, nakon što je komandovao premještanje bronzanog kipa u crkvu Svete Paraskeve u Gornjem Zaostru, preko posrednika obećaojoš 8. avgusta i čelniku Berana Đolu Lutovcu i policijskom načelniku Željku Baboviću da neće vraćati spomen obilježje na postament, već da će biti, citiramo, ,,trajno zbrinuto na nekom drugom mjestu”.
Da li su ovo obećanje srpskog sveštenika Lutovac preniovrhu Spajićevog Pokreta Evropa sad, kako je izvijestio načelnik Babović svoje pretpostavljene u Podgorici – nije poznato. Izvjesno je da crnogorska policija nije znala – ili nije htjela da zna – što se dešava na dijelu crnogorske teritorije.
Crnogorska policija drastično je zakazala i 7. i 8. avgusta kada je krenula akcija postavljanja spomenika u Gornjem Zaostru. Neaktivnošću je dozvolila suspenziju prava i praktično asistirala u nepoštovanju crnogorskih zakona i Ustava Crne Gore.

Ne samo da je vrh crnogorske policije dozvolio nezakonito postavljanje spomenika, i nijesu zaplijenili kip kao predmet izvršenja krivičnog djela, već policija nije reagovala shodno ovlašćenjima prilikom ugrožavanja bezbjednosti fotoreportera Pobjede Steva Vasiljevića i fotoreportera i novinara Vijesti Borisa Pejovića i Balše Rudovića.
KAD SLUŽBA ZAKAŽE
Sve je to posljedica pogrešne procjene koju su – svjesno ili slučajno – napravili čelnici policije!

Načelnik sentra ,,Sjever” Haris Đurđević i čelnici beranske policije, načelnik Željko Babović i komandir Dalibor Delević na lice mjesta su uputili – samo dva policijska službenika. Jedan od službenika je bio aktivni policajac, Milorad Vulević, rukovodilac bezbjednosnog sektora za taj dio Berana. Sa njim u pratnji je bio neobučeni momak, Obradović, koji radi po ugovoru o djelu, bez prethodnih bezbjednosnih provjera i to na opštim i pomoćnim poslovima.
Obradović kao ugovorac, nije ovlašćen da obavlja policijske poslove i primjenjuje policijska ovlašćenja. I, da sve bude čudnije, upravo je tom policijskom službeniku-pripravniku istekao ugovor o djelu prije nego što je poslat u akciju u selu Gornje Zaostro.
Drugim riječima: da je Obradović sa iskusnijim Vulevićem uopšte preduzimao bilo kakve policijske radnje, to bi radio – mimo zakona.
,,MUDRO ĆUTANJE” BEČIĆEVIH DEMOKRATA
Taj frapantan podatak očito nikoga u vrhu crnogorskog bezbjednosnog sektora nije interesovao. Mudro su ćutali čelnici Demokrata koje kontrolišu bezbjednosni sektor. Nije se na društvenim mrežama oglašavao ni Aleksa Bečić, ni Boris Bogdanović, obojica zagledani u famozni veting dok policija tihuje, bez valjane komande i subordinacije.

U namjeri da nekako prikažu sebe kao odgovorne funkcionere, Šaranović i Šćepanović – uz prethodne kosultacije sa Bečićem i Bogdanovićem – nakon skandala u Gornjem Zaostru – planirali su da kazne policajce koje su angažovali komandir policije Delević i načelnik Babović.
Jedan od ciljeva akcije je bio da se kažnjavanjem umiri crnogorska javnost. Međutim, ubrzo je propala ideja da se žrtvuje integritet policajaca i umiri javnost.
Naime, Obradović je angažovan u Upravi policije kao službenik po ugovoru na pomoćnim poslovima, nema zakonsku mogućnost da reaguje kao aktivni policajac i protiv njega se ne može pokrenuti disciplinski postupak.
RAZOTKRIVANJE VLASTI
Slučaj postavljenja, sakrivanja i transportovanja bronzanog kipa ozloglašenog četničkog zločinca otkriva pravo lice vrha crnogorske policije, odnosno čelnika Demokrata koji upravljaju sistemom bezbjednosti.
Dok su zabavljeni čišćenjem politički nepodobnih iz policije i vojske, čelnici bezbjednosnog sektora svjesno su ruinirali bezbjednosni sektor do te mjere da je dio crnogorske teritorije ostao – bez državne kontrole.
Kako drugačije objasniti činjenicu da ni policija ni Agencija za nacionalnu bezbjednost navodno nijesu znali pa zato nijesu reagovali 7. avgusta na postavljanje spomenika ratnom zločincu? Kako razumjeti da je kip četničkog koljača bez ikakvih prepreka transportovan kamionom u manastir Đurđevi stupovi?
Je li to nesposobnost ili svjesno iskazivanje pokornosti prema Crkvi Srbije za koju očito crnogorski zakoni ne važe?
Kako god tumačili: bruka crnogorske države očito mnogo ne zanima, ne samo Bečićeve Demokrate, nego i ostale čelnike partija parlamentarne većine koje obrazuju 44. Vladu Crne Gore. I ko zna, možda će kao kontrolu štete, Aleksa Bečić za koji dan opet saoštiti da su suspendovana dva ili tri policajca.

U međuvremenu, kip ratnog zločinca Pavla Đurišića pohranjen je u Manastiru Đurđevi stupovi, iako idolopoklonstvo i ređanje spomenike pored ikona – vjera ne dopušta i smatra bogoljuenjem. No, za Crkvu Srbije očito važe druga pravila i spomenik je, kako se to kaže na sigurnom jer će o njemu se starati Danilo Romanov iguman Manastira Đurđevi stupovi i moći će da ga, kažu u crkvi, pod crkvenim nadzorom dodirnu i cjelivaju građani.
Ali ne svi građani i, svakako, ne svi Beranci. Jer, valja se podsjetiti da je iguman Romanov prije dvije godine javno ocijenio da su ,,Beranci kriminalci, kockari, drogeraši…
Preporučeno
I nikoga nije procesuirao zbog tih riječi. Neće ni zbog unošenja kipa, predmeta krivičnog djela, u manastir. Jer, u ovakvoj Crnoj Gori, baš se ovakva Crkva Srbije pita.