Borilović je ubio 10 ljudi i ranio njih šestoro. Prvo je ušao u stan ispod, gdje su se krili Nataša Martinović sa dva svoja sina. Upucao je prvo majku pa potom i djecu, a zatim izašao vani i ubijao redom, kako je ko stizao i pokušavao da ga urazumi. Porodicu Drecun – supružnike Dimitrija i Danicu i njihovog sina Rajka, u susjednoj kući i na ulici sestre Aleksandru i Milu Radunović, sugrađanina Milana Mitrovića kod stepenica i Gorana Đurišića.
Sumanuti ubica ranio je i sugrađane Slavicu Zvicer, Filipa Đurkovića, Milevu Ramadanović, Darinku Čelebić i Aleksandra Drecuna čijeg je oca, đeda i babu ubio.
Nakon Martinovićeve dojave u 15:30 policajci su na lice mjesta stigli za tri minuta, dakle u 15:33 časova i zatekli užasan prizor.
Neki mediji barataju sa izjavom očevidca koji je, pokazujući listing sa svog telefona, rekao da je prvi put zvao na broj 122 u 15:22. To je naravno neprovjerena informacija. Načelnik kriminalističke policije u podgoričkom odjeljenju bezbjednosti Zoran Bašanović kazao je kako je prvi poziv na broj 112 registrovan u 15:30.
Važna činjenica u rekonstrukciji događaja je ta da od trenutka kada je policija došla u 15:33 niko nije stradao. Prvi policajci koji su došli na lice mjesta, iako nijesu imali adekvatnu zaštitu, otvorili su vatru na Borilovića. Za sada nije poznato da li je Borilović prvo pucao na policiju ili obratno, ali je činjenica da je razmjena vatre između ubice i policije trajala je 17 minuta.
Za to vrijeme pristiglo je još policajaca koji su ušli u vatreni obračun sa ubicom. Iz pravca policije ispaljeno je oko 20 projektila tako da Borilović nije imao mogućnost da nastavi svoj krvavi pir iako su sve okolne kuće bile pune ljudi, a on imao namjeru da ide od kuće do kuće i ubija ih. On je čak u jednom trenutku pucao i na kola Hitne pomoći koja su brzo stigla nakon policije.
Borilović se u razmjeni vatre spuštao niz stepenice tražeći zaklon od policijske paljbe, a u toj razmjeni ranjen je i policajac Ljubiša Maksimović.
Ubica je u 15:50 pozvao telefonom prijatelja i obavijestio ga da je teško ranjen, da je ubio dosta ljudi i da vjerovatno neće preživjeti. Od tog trenutka Borilović se nije ni vidio ni čuo, jer se povukao ranjen, a policija bez zaštitne opreme nije mogla da ide naprijed, jer su sumnjali da se samo pritajio i čeka u zasjedi. Čekali su dolazak pripadnika PTJ koji su došli u veoma kratkom roku.
Protivteroristička jedinica policije obaviještena nešto poslije 15:30
“PTJ je u rekordnom roku stigla na Cetinje, imajući u vidu da su morali da uzmu opremu, da nijesu bili na poslu, pa i koliko vremena treba da bi stigli do Cetinja”, ispričao je Bašanović.
“Načelnik Centra bezbjednosti Podgorica Goran Jokić obaviješten je u 15.38 i odmah je krenuo u pravcu Cetinja, a u narednih desetak minuta otpočeta je i završena procedura angažovanja specijalne taktičke jedinice – PTJ. Pripadnici ove jedinice su došli na lice mjesta neposredno nakon što je počinilac V. B. (34) lišen života. Kada se sagleda relacija od početne tačke iz Podgorice do lica mjesta na Cetinju, kao i vrijeme potrebno za pripremu taktičke jedinice, PTJ je u kratkom roku bila na licu mjesta”, saopšteno je iz UP
Policijaci nijesu vidjeli Nenada Kaluđerovića koji se pominje da je ispalio metak u Borilovića
Ubrzo je bilo jasno da je ubica onesposobljen i ubijen i tada su iz okolnih kuća počeli izlaziti prestravljeni ljudi koji su se krili u toku krvavog pohoda ubice.
Dakle, činjenica je da od dolaska policije u 15:33 do 15:50 kada je prestala pucnjava niko nije stradao, odnosno da su se sva ubistva već desila prije toga
Ovdje treba dodati i istaći, a mediji su olako prešli preko toga, da je jedan od policajaca spasio porodicu Vujačić. Kako je za medije svjedočila Amira Vujačić, njih je spasio policajac koji je bio na terasi. U kući su bili ona, njen suprug, svekrva i dvoje unučadi.
Preporučeno
Video