„Priređivači su nažalost kasno uključeni u pripremu novog Zakona, tačnije tek kada je njegov inicijalni nacrt već bio objavljen, iako su priređivači od samih najava izrade novog zakona, kako pojedinačno tako i kroz zajedničke inicijative nudili podršku i saradnju nadležnim organima, bilo kroz učešće u radnim grupama ili u bilo kojoj drugoj formi“, istakao je Knežević.
Čestitamo na izboru za predsjednika Grupacije priređivača igara na sreću pri PKCG. Šta su prioriteti za koje ćete se zalagati u svom mandatu ?F. Knežević: Hvala na čestitkama na izboru za predsjednika Grupacije. Prije svega, želim da zahvalim i kolegama koje su me predložile i izabrale za njihovog predstavnika. Trudiću se da opravdam ukazano povjerenje koje za mene znači i privilegiju i obavezu. Kada su u pitanju prioriteti za koje ću se zalagati u svom mandatu, treba imati u vidu da iako kao predsjednik Grupacije priređivača igara na sreću pri Odboru udruženja turizma i ugostiteljstva Privredne komore Crne Gore, rukovodim radom Grupacije shodno Poslovniku o radu, ipak je riječ o kolektivnom tijelu koje odluke donosi utvrđenom većinom glasova članova Grupacije. U skladu sa tim, moj osnovni prioritet izrada i usvajanje Programa rada Grupacije za period 2025-2026. godina, koji je u finalnoj fazi, a kojim će se jasno definisati ključni pravci djelovanja Grupacije, prioriteti i aktivnosti zasnovane na unaprijed utvrđenim zajedničkim ciljevima i interesima njenih članova, kako bi se osiguralo da sve aktivnosti Grupacije predstavljaju i zastupaju stavove i interese svih ili većine članova. Moram naglasiti da je u pripremi Programa značajnu ulogu imao g. Miloš Lalević koji je istovremeno sa mojim izborom za predsjednika, izabran za zamjenika predsjednika Grupacije i koji je tokom mandata prethodnog rukovodstva Grupacije imao značajnu ulogu u njenom radu. Moram istaći i zasluge g. Sava Martinovića kao predsjednika i g-đe Marijane Zec kao zamjenice predsjednika Grupacije u prethodnom mandatu, prvenstveno na pozicioniranju Grupacije kao relevantnog i legitimnog sagovornika, te neophodnog učesnika u procesu izrade odnosno izmjena regulative kojom se reguliše oblast igara na sreću.
Kako planirate da balansirate dvije značajne funkcije Grupacije – da bude primarno zaštitnik interesa članova ali i aktivan partner u izradi regulative?
F. Knežević: Ključno nerazumijevanje predstavnika vlasti upravo je u tome što smatraju da su interesi članova Grupacije suprostavljeni javnom interesu, pa se na osnovu tako pogrešne pretpostavke često izbjegava uspostavljanje konstruktivnog dijaloga sa Grupacijom i uopšte priređivačima igara na sreću, te njihovo uključivanje u proces izrade i/ili izmjene relevantne regulative, zanemarujući činjenicu da pojedini priređivači imaju višedecenijsko iskustvo u toj industriji, da prate razvijanje iste na međunarodnom nivou, da zapošljavaju stručnjake iz svih oblasti (pravnici, ekonomisti, IT i dr.) koji su se, uz bogato iskustvo u drugim oblastima privrede, specijalizovali za industriju igara na sreću, te samim tim mogu značajno da doprinesu donošenju adekvatnih zakonskih rješenja koja će biti primjenjiva u praksi i kojima će se na pravi način regulisati tržište igara na sreću, ali bez nepotrebnih administrativno pravnih i drugih biznis barijera, što je ključni i zajednički interes priređivača i vlasti. U tom smislu, zaštita interesa članova Grupacije i partnerski odnos sa relevantnim državnim institucijama u izradi regulative, predstavljaju komplementarne aktivnosti, pa će svakako jedan od prioriteta biti nastavak rada na boljem razumijevanju same industrije i unapređenju odnosa sa relevantnim državnim institucijama, koji bi podrazumijevao učešće predstavnika Grupacije u izradi podzakonskih akata, prvenstveno onih koji proizilaze iz nedavno donijetog Zakona o igrama na sreću sa ciljem što bolje i efikasnije implementacije samog Zakona i razvoja stabilnog, modernog i društveno održivog tržišta igara na sreću.
Nadam se, i vjerujem, da će u narednom periodu biti više razumijevanja i saradnje sa državnim organima, jer je spoj svakodnevne praktične primjene i regulatornog pristupa od suštinskog značaja za razumijevanje realnih potreba tržišta i definisanje kvalitetnih, i održivih normativnih rješenja. Iako na zakonodavnom nivou nije bilo mnogo želje za suštinskom saradnjom, čini mi se da u Direktoratu za igre na sreću, koordinaciju i izvještavanje o neformalnoj ekonomiji i državnu pomoć u Ministarstvu finansija, kao i Upravi za igre na sreću sjede profesionalci koji mogu dati veći pozitivan doprinos razvoju ambijenta u kojem se odvija ova djelatnost. Nažalost, djeluje da su isti u manjini.
Ako biste izdvojili tri ključna izazova pred sektorom igara na sreću u ovom trenutku, koji bi to bili?
F. Knežević: Prvi ključni izazov je definitivno implementacija novog Zakona o igrama na sreću, jer je primjena određenih normi upitna sa stanovišta ustavnosti istih, određene norme su nedovoljno jasne i ostavljaju prostor za proizvoljno tumačenje, dok su određene norme neprimjenjive zbog nedostatka podzakonskih akata kojima će se bliže definisati neki od ključnih segmenata zakona, a postojeći podzakonski akti koji su u primjeni do donošenja novih su u određenoj mjeri u suprotnosti sa Zakonom i kao takvi se ne mogu primjenjivati, što dodatno dobija na težini kada se uzme u obzir da je Zakonom propisano preko 40 osnova za ukidanje odobrenja za priređivanje igara na sreću. Na primjer, u ovom trenutku, zbog nedostatka podzakonskih akata, nije moguće otvoriti novi objekat za igre na sreću.
Drugi ključni izazov pred nama je izlazak iz „pat pozicije“ kada je u pitanju insistiranje resornog Ministarstva i poreskih organa na primjeni nesporno neprimjenjivog Zakona o porezu na dohodak fizičkih lica u dijelu oporezivanja dobitaka od igara na sreću, u postojećoj formi i sadržini.
Treći, ali ne i manje važan izazov pred sektorom igara na sreću je razbijanje odnosno smanjenje predrasuda u javnosti kada su u pitanju igre na sreću, jer odvijanje ove djelatnosti u skladu sa zakonima i jasno utvrđenim pravilima odgovorne igre, ne predstavlja društveni problem, već uređenu ekonomsku djelatnost koja ima značajan društveni doprinos u pogledu zapošljavanja, budžetskih prihoda, društveno odgovornih aktivnosti itd. U tom smislu, Grupacija će se truditi da bude konstruktivan partner predstavnicima vlasti u prevenciji svih potencijalno negativnih efekata od igara na sreću po građane.
Novi Zakon o igrama na sreću donosi značajne promjene. U kojoj mjeri je su priređivači organizovano bili uključeni u pripremu Zakona i da li su vaši prijedlozi uvaženi?
F. Knežević: Priređivači su nažalost kasno uključeni u pripremu novog Zakona, tačnije tek kada je njegov inicijalni nacrt već bio objavljen, iako su priređivači od samih najava izrade novog zakona, kako pojedinačno tako i kroz zajedničke inicijative nudili podršku i saradnju nadležnim organima, bilo kroz učešće u radnim grupama ili u bilo kojoj drugoj formi. Međutim za takvu vrstu saradnje nije bilo dovoljno sluha na drugoj strani. Kada su, nakon brojnih obraćanja nadležnim institucijama i pojačanog interesovanja javnosti i medija, priređivači konačno uključeni u proces, moramo objektivno konstatovati da je to u većoj mjeri bilo formalno nego suštinski, jer i pored opsežnih primjedbi, predloga i sugestija koje su vrlo detaljno argumentovane, jasno obrazložene i potkrijepljene relevantnim primjerima iz uporedne prakse, svega nekih 20% je usvojeno i to uglavnom komentari koji nisu od suštinskog značaja. Posebno treba istaći da je izvještaj sa javne rasprave obuhvatio više od 200 strana komentara i analiza, što govori o ozbiljnosti i stručnom pristupu priređivača i šire zainteresovane javnosti u ovom procesu. Upravo zbog takvog pristupa nadležnih organa, sada imamo situaciju u kojoj su određena zakonska rješenjenja neprimjenjiva u praksi, poput zakonskog rješenja kojim se regulišu porezi na dobitke od igara na sreću, ali i puno nepoznanica u dijelu primjene Zakona o igrama na sreću čime se svi učesnici na tržištu dovode u jednu neizvjesnu pravno-formalnu situaciju. Rekao bih, i ne samo priređivači već i državne institucije koje su ključne za omogućavanje sprovođenja svih zakona koji tangiraju ovu oblast. U tom kontekstu, nadam se da ćemo upravo kroz najavljene aktivnosti Grupacije doprinijeti uspostavljanju kvalitetnijeg dijaloga i sadržajnije saradnje sa nadležnim organima, kako bi se, uz stručnu podršku i iskustvo priređivača, došlo do adekvatnijih i primjenjivih rješenja, počev od podzakonskih akata koji proizilaze iz novog Zakona o igrama na sreću.
Koje su, po Vašem mišljenju, najveće prednosti i glavni rizici navedenog zakonskog rješenja?
F. Knežević: Prednosti novog Zakona o igrama na sreću iz ugla priređivača su minimalne u odnosu na prethodno zakonsko rješenje. Jedna od ključnih pogodnosti trebala bi da bude izdavanje jedinstvenog odobrenja za priređivanje određene vrste igara na sreću u formi upravnog akta na period duži nego što je to bio slučaj sa koncesijama za svaki pojedinačni objekat za igre na sreću, ali je ta pogodnost u potpunosti anulirana propisivanjem mogućnosti ukidanja istog po preko 40 osnova, jer se time uvodi potpuna pravna nesigurnost, imajući u vidu da se zbog najmanjeg administrativnog, tehničkog ili drugog propusta može izgubiti odobrenje za priređivanje igara u svim objektima. Takođe valja pomenuti da je i društveno odgovorno priređivanje i mogućnost samoograničenja i samoisključenja igrača konačno normirana kroz novi Zakon o igrama na sreću, ali treba istaći da je veći broj priređivača, nezavisno od činjenice da nije postojala zakonska obaveza, učinila igračima dostupnim tehničku mogućnost samoisključenja ili samoograničenja poštujući opšta načela odgovornog priređivanja koja se mogu naći na internet stranicama priređivača.
Sa druge strane, glavni rizici su potpuno urušavanje legalnog tržišta igara na sreću i gubitak velikog broja radnih mjesta zbog uvedenih besmislenih administrativno-pravnih, tehničkih i drugih biznis barijera koje se ogledaju u rješenjima kakva se ne mogu naći nigdje ni u regionu ni u zemljama EU. Samo neki od takvih primjera su obavezna registracija igrača za igru na automatima, koja nema jasnu svrhu, osim otežavanja funkcionisanja automat klubova, jer se Zakonom o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma jasno definiše kada i na koji način se moraju preduzeti mjere utvrđivanja i provjere identiteta. Ovakvo rješenje destimuliše igre na sreću kod legalnih priredjivača, smanjuje prihode državi, pospješuje sivo i crno tržište i na kraju dovodi do gašenja radnih mjesta i nemogućnosti ubiranja i drugih vrsta poreza (pdv, poreze i doprinose na zarade itd). Ništa manje opterećujuće, a takođe bez ikakvog smisla, jeste vođenje evidencije o svim licima koja su izvršila bilo koju uplatu u kazinima, automat klubovima ili putem interneta ili im je isplaćen bilo koji iznos, odnosno kod igara klađenja evidencije o licima koja su izvršila uplatu od 50 eura i više ili im se isplaćuje 300 eura ili više, iako se shodno Direktivi EU 2015/849 propisuje granica od 2.000 eura i više za sprovođenje mjera poznavanja i praćenja stranke, a da se pri tom Zakonom o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma propisuje prag od 20 eura ili više, čime se priređivačima nameće vođenje višestrukih, potpuno besmislenih evidencija koje ni na koji način ne doprinose boljoj kontroli priređivača ili borbi protiv pranja novca i finansiranja terorizma, već se nadležni organ blokira hiperprodukcijom nevažnih informacija, čime se gubi mogućnost blagovremene reakcije na stvarno rizične transakcije, a priređivači „guše“ obavezom obrade stotina hiljada bespotrebnih podataka, koji nemaju nikakvu realnu vrijednost u borbi protiv pranja novca. Pojašnjenja radi, pod pomenutim vođenjem evidencije, ne misli se na identifikaciju lica koja žele da učestvuju u igrama na sreću u smislu utvrđivanja punoljetstva što je posebna zakonska obaveza, već vođenje detaljnih evidencija sa ličnim podacima igrača i svim njihovim uplatama i isplatama bez obzira na iznos.
Kada se tome dodaju i porezi na dobitke od igara na sreću na način na kojem insistiraju nadležni organi odnosno na način propisan važećim Zakonom o porezu na dohodak fizičkih lica, koji je u suprotnosti sa praksom u regionu i zemljama EU poput Srbije, Bosne i Hercegovine, Slovenije, Hrvatske, Švedske, Njemačke, Španije, Francuske itd, onda je gotovo izvjesno da će igrači pribjegavati igri kod nelegalnih priređivača, što će u konačnom rezultirati značajnim smanjenjem budžetskih prihoda.
Priređivači upozoravaju da dio odredbi može pogodovati razvoju sive zone i otežati rad legalnih firmi. Kako komentarišete taj stav?
F. Knežević: U nastavku na moj odgovor na prethodno pitanje, sve navedene slabosti postojećeg zakonskog rješenja, uz činjenicu da je pristup nelegalnim priređivačima, prvenstveno putem interneta, ostao izuzetno otvoren i lako dostupan, jasno ukazuju na logičan i neminovan rizik od sve bržeg razvoja sivog ili crnog tržišta. Ako igrači preko alternativnih sajtova, ili korišćenjem VPN-a i drugih tehničkih mogućnosti mogu nesmetano pristupiti platformama nelegalnih online priređivača i obavljati transakcije putem raznih alternativnih načina plaćanja (npr. Skrill-a i slične usluge online plaćanja), teško je očeivati da će prolaziti kroz složene administrativne procedure i plaćati poreze čiju osnovicu nije moguće utvrditi kod određenih vrsta igara na sreću. Posebno zabrinjava to što trenutna rješenja ne omogućavaju umanjenje oporezive osnovice za prethodne gubitke pa će npr. igrač koji u istom mjesecu ima znatno veće gubitke od ostvarenih dobitaka ili koji na jednom od deset istovremeno uplaćenih tiketa ostvari dobitak, biti oporezovan iznosom koji ne reflektuje ukupan finansijski rezultat, jer osnovica neće biti adekvatno umanjena po osnovu prethodnih gubitaka.
Dodatno, ne postoje adekvatni mehanizmi zaštite od nelegalnih online priređivača. Kroz licence koje izdaju određene jurisdikcije, globalno prepoznate u ovom svijetu, nelegalni priređivači su prisutni svugdje gdje državne institucije ne uspostave efikasne barijere i instrumente nadzora. Po našem mišljenju, prvi logičan i strateški korak države trebalo je da bude uspostavljanje sigurnog i regulisanog ambijenta za legalne priređivače, jasni tehnički i regulatorni standardi, efikasne kontrole plaćanja, mehanizmi za blokiranje nelegalnih platformi i saradnja sa međunarodnim provajderima platnih usluga.
Tek nakon što se takav ambijent stvori i omogući funkcionalna odbrana od sivog/crnog tržišta, povećani nameti od 50% koji su sada na snazi mogli bi biti logičan i održiv korak. U suprotnom, ovakva nagla opterećenja na koja industrija nije spremna, samo će podstaći migraciju korisnika na neformalne kanale i dodatno umanjiti fiskalni i društveni efekat regulisane djelatnosti.
Često se pominje problem sive ekonomije i nelegalnih priređivača. Imate li procjenu koliki je njihov udio i kako se taj problem može suzbiti?
F. Knežević: Problem nelegalnih priređivača se primarno ogleda u tome što nadležni organi uopšte ne targetiraju one priređivače koji su u potpunosti van sistema, već pooštravaju pravila za one koji posluju u skladu sa zakonom, „gurajući“ igrače upravo ka tim nelegalnim priređivačima kod kojih nema obavezne registracije za igru na automatima, komplikovanih video-elektronskih identifikacija, poreza na dobitke itd. Teško je procijeniti udio takvih priređivača, ali suzbijanje tog problema zahtijeva sveobuhvatnije djelovanje, koordiniranu među-resornu saradnju i saradnju svih relevantnih državnih institucija, državnih institucija, uz aktivnu saradnju sa legalnim priređivačima, jer jedino tako se mogu identifikovati svi vidovi nelegalnog priređivanja i iznaći adekvatna rješenja za suzbijanje istih.
Tržište igara na sreću se sve više razvija. Kako postojeće zakonsko rješenje prati taj razvoj i kakav je vaš generalni osvrt na trenutni društveni ambijent u kome posluju priređivači igara na sreću?
F. Knežević: Ovakvo zakonsko rješenje nažalost ne prati razvoj tržišta igara na sreću, već ga sprečava i/ili nedovoljno precizno defniše. Brzina usluge, kvalitet proizvoda i generalno korisničko iskustvo je nešto što su ključni elementi industrije igara na sreću, jer je svrha istih zabava, pa se ovako rigidnim zakonskim rješenjima u potpunosti mijenja moderni koncept igara na sreću i ograničava ponuda priređivača. Nedovoljno dobre formulacije odredjenjih odredbi samog zakona, uz prethodno navedeno, privredi stvaraju ozbiljne izazove u funkcionisanju.
Kada je u pitanju društveni ambijent u kome posluju priređivači igara na sreću, nažalost moramo konstatovati da industrija igara na sreću u Crnoj Gori posluje u jednom od najstrože regulisanih sektora domaće ekonomije, u kome su priređivači suočeni sa diskriminatornim propisima, ograničeni neustavnim i neprimjenjivim normama, a sve zbog izostanka konstruktivnog dijaloga i valjane analize uticaja propisa (RIA) na građane, privredu i javne institucije kojom bi se procijenili ekonomski, socijalni i administrativni efekti predloženih zakonskih rješenja.
Preporučeno
Video