Marko i Nikola su tog dana uživali na omijenom kupalištu na rijeci Zeti u Spužu ispod mosta. U jednom momentu vidjeli su da se dave dva muškarca.
Marko Ivanović priča da se nisu dvoumili, već da su skočili u Zetu i sa daskom odmah otišli do njih.“Bili su u totalnoj panici. Bukvalno davili su se, mahali su rukama. I onda smo mi njih popeli na dasku i odmah smo ih odvezli na obalu”, priča Ivanović.
Uspjeli su dvojicu da izvuku, a za trećeg je bilo kasno.
“Posle jedno pet-deset minuta čuli smo da fali još jedan. I onda smo mi opet otišli do tamo. Vidjeli smo ga na dnu vode, da leži i da mu nema spasa. Pamtiću ga i po dobrom i po lošem. Po dobrom što smo uspjeli makar ovu dvojicu da spasimo, a po lošem što je nažalost preminuo taj jedan čovjek”, navodi Marko.
Riječ je, kako saznajemo, o državljanima Azerbejdžana koji su osvježenje potražili na rijeci ne poznavajući njene ćudi.
“Svuda ih vuče i struje su brze. A mi koji smo ovdje odrasli, mi mlađi i stariji, znamo rijeku što bi se reklo u mali prst. Navikli smo se tu i znamo kakva je. Ali za njih koji dođu sa strane i koji ne znaju, baš je teško”, ističe mladić.
Dvojica drugova kažu da su samo bili u pravo vrijeme na pravom mjestu.
“Ja mislim da mi nismo heroji, ali smatram da bi to svako uradio, da bi bar trebalo to svako da uradi”, kaže Marko i dodaje da bi ponovo isto uradio, bez razmišljanja.
Ovi odvažni sedamnaestogodišnjaci pred prepunom plažom održali su čas šta znači biti čovjek kad je najteže.
Preporučeno