Nedavnim izmjenama Zakona o geološkim istraživanjima u Crnoj Gori praktično je ukinuta obaveza investitora da sprovode geofizička ispitivanja na lokaciji budućih građevinskih objekata. Naime, u zemlji smještenoj u izrazito seizmički aktivnom području, o čemu svjedoči katastrofalni zemljotres iz 1979.godine, kao i brojni raniji i kasniji seizmički događaji, takva normativna intervencija može imati dugoročne i sistemske posljedice po sigurnost građenih objekata, građana i društva u cjelini. Ovdje nije riječ o administrativnom pitanju i tehničkom pojednostavljenju procedure, već o suštinski bitnom elementu kompleksnog i vrlo značajnog procesa seizmički sigurnog projektovanja na prostoru gdje seizmički hazard nije teorijska kategorija, nego stalna geodinamička realnost.
Eurokod 8 i ključna uloga seizmičkih parametara tla

Seizmička sigurnost počinje razumijevanjem tla – podloge objekta na kojoj gradimo. Ako se taj korak zanemari, svaka naredna faza projektovanja zasniva se na pretpostavci umjesto na znanju. Bez geofizičkih ispitivanja klasifikacija tla postaje pretpostavka, seizmički parametri na lokaciji objekta postaju aproksimacija, a seizmički proračun konstrukcije postaje opterećen neizvjesnošću.
Savremeni evropski normativni okvir za seizmičko sigurno projektovanje – Eurokod 1998 (zajedno sa ostalim djelovima EN 90 – 97 i nacionlnim aneksima), u Crnoj Gori je pripremljen još 2015. godine, a resorno ministarstvo je 2021. godine donijelo odluku o njegovoj obaveznoj primjeni za projektovanje objekata – kao standard MEST EN 1998. Ta norma eksplicitno vezuje proračunske parametre konstrukcije sa karakteristikama tla. Elastični spektar odziva objekta, klasifikacija tla, faktor amplifikacije tla i referentne vrijednosti očekivanih ubrzanja tla na nivou temelja objekta, direktno zavise od parametara kao što je brzina prostiranja tzv. smičućih seizmičkih talasa do dubine od 30 metara.

Bez pouzdanog određivanja tih parametara, projektant je primoran da u proračunu seizmičkog dejstva pretpostavlja klasifikaciju tla, koristi pojednostavljene aproksimacije i preuzima dodatni nivo neizvjesnosti u proračunu.

Eurokod 8 pretpostavlja da su ulazni podaci pouzdani. Ako se zakonodavno ukida obaveza pribavljanja tih podataka, suštinska primjena obavezujućeg nacionalnog standarda MEST EN 1998 se dovodi u pitanje. Formalna usklađenost sa standardom ne garantuje stvarnu seizmičku sigurnost.
Prebacivanje rizika sa sistema na pojedinca

Uklanjanjem zakonske obaveze, geofizička ispitivanja se svode na opcionalnu odluku investitora što u konačnom implicira da se javna bezbijednost podređuje tržišnoj kalkulaciji. U praksi, to vodi minimizaciji troškova istraživanja, dok su posljedice takvog modela višestruko štetne jer projektant preuzima odgovornost bez potpune baze podataka, revizija gubi objektivni referentni okvir, kvalitet projektovanja postaje neujednačen, a seizmički rizik se prenosi na korisnike objekata i društvo u cjelini. Drugim riječima, takvo normativno rasterećenje investitora ne predstavlja racionalno upravljanje rizikom, nego vodi do povećanja kolektivnog rizika.

Brisanjem obaveze investitora da sprovode geofizička istraživanja, zakonodavac praktično prebacuje odgovornost na projektante, a da im istovremeno ne obezbjeđuje normativni okvir koji garantuje pribavljanje kvalitetnih ulaznih podataka. U praksi to znači: investitor motivisan smanjenjem troškova minimalizuje istraživanja, projektant potpisuje rješenje na osnovu ograničenih podataka, a društvo preuzima rizik nastanka buduće štete i žrtava. Takav model nije primjer racionalnog upravljanja rizikom, već institucionalizacije neizvjesnosti.

U državi sa visokim seizmičkim hazardom, kao što je Crna Gora, svako normativno rješenje koje relativizuje značaj geofizičkih ispitivanja mora biti predmet ozbiljne i objektivne stručne i javne rasprave. Projektovanje bez adekvatne seizmičke karakterizacije tla nije racionalno upravljanje rizikom, već odlaganje i zanemarivanje posljedica. Ako danas umanjimo standarde istraživanja, sjutra ćemo povećati troškove sanacije – finansijske, institucionalne i društvene, ali nažalost – i stvoriti visoki rizik od nenadoknadivih ljudskih gubitaka. Seizmička sigurnost nije privatno pitanje investitora i projektanta – ona je pitanje javnog interesa.

Dugoročne posljedice normativne simplifikacije

Kratkoročno, smanjenje obaveza može izgledati kao administrativno ubrzanje investicionih procesa, ali dugoročno, takav pristup implicira posljedice koje uključuju: povećanu ranjivost novih objekata, veće troškove sanacije nakon jačih zemljotresa, pravne sporove i regresne zahtjeve, narušavanje povjerenja u profesionalne standarde. Seizmički rizik se ne može smanjiti ili eliminisati zakonom – on se može kontrolisati jedino odgovornim i stručnim pristupom. Uklanjanje obaveze istraživanja ne smanjuje rizik – ono ga samo čini manje vidljivim, što ne smije biti cilj niti naše struke niti našeg društva u cjelini.

Apel struke

Struka ima obavezu da upozori: seizmički rizik se ne može eliminisati, može se samo kontrolisati stručnim pristupom. Zato je važno da se pitanje obaveznosti geofizičkih ispitivanja sagleda kroz prizmu javnog interesa i dugoročne bezbjednosti, a ne kroz prividnu administrativnu efikasnost. Zato pozivam zakonodavca da:

• preispita normativno rješenje kojim se briše obaveza geofizičkih ispitivanja na lokacijama građevinskih objekata,

• uspostavi jasne kriterijume za obavezna istraživanja, naročito za objekte javne namjene i objekte većeg značaja,

• osigura usklađenost zakonskog okvira sa zahtjevima nacionalnog standarda MEST EN 1998 i savremenim principima upravljanja seizmičkim rizikom.

Kada je riječ o zemljotresima, svaka pretpostavka može postati skupa, što implicira snažnu obavezu da se diskutovana neadekvatna normativna rješenja u novoj verziji Zakona o geološkim istraživanjima, reviduju i usklade sa evropskom zakonodavnom praksom.