“Vršnjačko nasilje podrazumijeva svaki oblik namjernog i ponavljanog ponašanja djeteta ili grupe djece, koje ima za cilj da povrijedi, ponizi ili ugrozi drugo dijete. To nije samo fizički udarac – uvrede, ogovaranje, prijetnje, ignorisanje ili digitalno nasilje ostavljaju jednako bolne posljedice“, kazala je Milović za portal Standard.
Od školskog dvorišta do digitalnog nasiljaPrema njenim riječima, najzastupljeniji oblik nasilja u školama i dalje je verbalno – ponižavanje, ruganje, isključivanje iz grupe – dok fizičko nasilje češće viđamo među mlađom djecom.
“Elektronsko nasilje je u porastu. Dijete više ne može da se isključi – nasilje ga prati i kod kuće. Anonimnost na mrežama i velika publika čine ovaj oblik posebno opasnim“, naglasila je Milović.
U poređenju sa situacijom prije deset godina, primjetna je promjena dinamike, kako je pojasnila sagovornica portala Standard, tada je dominiralo fizičko nasilje, dok danas digitalni svijet otvara potpuno novi prostor za vršnjačke konflikte.
Foto: Privatna arhiva
“Djeca su danas stalno ‘na mreži’. Nasilje više nije ograničeno na školski prostor, već se nastavlja i kada dijete ostane samo, što dodatno pojačava njegov osjećaj bespomoćnosti“, rekla je Milović.
Porodično okruženje i uticaj
Kao ključni faktor u razvoju nasilnog ponašanja kod djece, Milović je istakla porodično okruženje.
“Porodica je prvi model ponašanja koji dijete usvaja. Kada je porodica funkcionalna, ona uči dijete kako da izrazi emocije, rješava sukobe i gradi odnose. Kada toga nema, dijete traži modele iz okruženja – često pogrešne”, istakla je socijalna radnica.
Napomenula je da djeca koja odrastaju u porodicama gdje postoji zanemarivanje, konflikti ili nasilje, često usvajaju slične obrasce ponašanja.
“Ipak, i u teškim uslovima moguće je pomoći – ako postoji pravovremena reakcija i podrška zajednice“, dodaje ona.
Posljedice po žrtve i počinioce
Vršnjačko nasilje ostavlja duboke tragove, kako na djecu koja su žrtve, tako i na one koji nasilje sprovode.
“Žrtve se često povlače, gube samopouzdanje, mogu razviti anksioznost, depresiju, pa čak i suicidalne misli. S druge strane, nasilnici usvajaju obrazac ponašanja koji se lako prenosi u odrasli život i vodi ka ozbiljnim devijacijama, uključujući sukobe sa zakonom“, objasnila je ona.
U praksi, kazala je, neka djeca reaguju povlačenjem, dok druga izražavaju agresiju – kao način da se zaštite.
“I jedno i drugo je vapaj za pomoć. Važno je da roditelji i nastavnici primijete promjenu u ponašanju i reaguju na vrijeme “, navela je Milović.
Škole i sistem – saradnja koja nedostaje
Na pitanje kako bi trebalo da izgleda idealna saradnja između škola i sistema socijalne zaštite, Milović odgovara – redovna, a ne povremena.
“Najbolje rezultate daje stalna saradnja. Škola najbolje poznaje svakodnevno ponašanje djeteta, a socijalne službe imaju kapacitete da rade s porodicom i pruže stručnu pomoć“, kazala je ona.
Posebno ističe važnost uvođenja socijalnih radnika u obrazovne ustanove.
“Strukovno udruženje socijalnih radnika je već uputilo inicijativu za njihovo zapošljavanje u školama i vrtićima. Međutim, zabrinuti smo jer trenutni zakonski okvir predviđa da te pozicije zauzimaju isključivo osobe koje su pripravnički staž završile u prosvjeti. Time se isključuju iskusni stručnjaci, što nije u interesu djece “, najavila je Milović.
Kako pomoći i žrtvama i nasilnicima
Rješenje, kako je naglasila Milović, nije u kažnjavanju, već u sveobuhvatnom radu s djecom i njihovim porodicama.
“Kod djece koja pokazuju nasilno ponašanje radimo kroz individualnu i porodičnu terapiju, sa ciljem da razumiju uzroke agresije, razviju empatiju i nauče kako da kontrolišu impulse. Dodatno, sistem predviđa tzv. vaspitne naloge – mjere koje uključuju volontiranje, edukativne programe i poravnanje sa žrtvom – kao alternativu kaznenim sankcijama. To nije bježanje od odgovornosti, već pokušaj da se dijete vrati na pravi put bez stigmatizacije. I žrtve nasilja zahtijevaju pažnju – one moraju da se osnaže, da vrate osjećaj kontrole i sigurnosti“, rekla je naša sagovornica.
Kao ključno, Milović ističe važnost multisektorske saradnje i kontinuirane edukacije – djece, roditelja, nastavnika i svih odraslih koji učestvuju u njihovom odrastanju.
“Djeca trebaju drugu šansu. A društvo ima obavezu da im je pruži“, zaključila je diplomirana socijalna radnica Suzana Milović.
*Ukoliko imate problem u komunikaciji sa institucijama, a žrtva ste nasilja u porodici, vršnjačkog nasilja ili vam treba psihološko savjetovanje – portal Standard vam može pomoći u uspostavljanju kontakta sa nadležnima. Možete nam se obratiti na broj telefona +382 68 017 825.
*Projekat ”Vršnjačko nasilje’ u ekspanziji – uzroci i posljedice“ podržan je od strane Ministarstva kulture i medija i Fonda za medijski pluralizam.
Preporučeno
.
Video