Svjetski dan djeteta je dan kad je usvojena Konvencija o pravima djeteta, objašnjava Srdanović, 20.novembra 1989.godine, i, dodaje ona, to je dan kad bi se trebalo prisjetiti koliko su djeca važna i koliko se, ističe, može naučiti od djece.
,,Mi se kao institucija trudimo, i borimo da pomognemo porodicama u što boljem funkcionisanju i zdravom načinu odrastanja kad su djeca u pitanju. Najčešće se trudimo da zaštitimo prava i interese malodobne djece, obzirom da su oni temelj našeg društva. Za svakog čovjeka, njegovu ličnost, njegove osobine odnosa prema društvu jako je značajan uticaj djetinjstva, i stoga se trebamo svi zajedno potruditi da svako dijete ima što bezbrižnije detinjstvo, kako bi mi bili bolje društvo”, rekla je Srdanović.Najčešći izazov, podsjeća Srdanović, u radu sa djecom je između onoga što djeca žele i onoga, dodaje ona, što je najbolji interes za njih, odnosno sukoba njihovih želja i onoga, kako kaže, što je najbolje po djecu.
,,Djeca ne mogu racionalno razmišljati, niti racionalno donositi svoje odluke, što je uslovljeno i zavisi od od njihovog psihofizičkog razvoja, njihove emocionalne zrelosti, stoga negdje uvijek imamo izazov kada radimo sa djecom, odnosno sa porodicom u nekom post razvodnom periodu, kad djeca mogu biti instruisana od strane jednog roditelja, odnosno kad dolazi do otuđivanja djeteta od drugog roditelja. Pravi je izazov raditi sa takvim porodicama, i složićemo se svi da djeca trebaju da imaju, za pravilan njihov razvoj, učešće oba roditelja, i da imaju pravo na oba roditelja”, naglasila je Srdanović.
Komentarišući podatke Zaštitnika ljudskih prava o velikom broju prijava, preko 800, povodom kršenja prava djeteta, Srdanović kaže da je društvo osvješćenije i da se više prijavljuje povreda, kako ljudskih prava, tako i, ističe ona, dječjih prava.
Djeca su informisana, poručuje Srdanović, zbog dostupnosti sajtovima i internetu djeca se lakše i brže dolaze do informacija, dodaje ona, o svojim pravima, koja, kako kaže, poštuju i zastupaju.
,,Primjećujem da se djeca opredijele da prijave nasilje od strane svojih roditelja ili vršnjačko nasilje, i jako nam je drago kada se to desi, jer sa tako malim osvješćenim bićem možemo lakše i da radimo. Da me ne shvatite pogrešno, nijesam rekla da mi je drago da takvo jedno dijete pretrpjelo jedno nasilje, ali kad imamo osviješteno dijete mnogo je lakše razgovarati sa njim i zajedno dolaziti do pronalaska nekog rješenja za njegovu bolju budućnost”, istakla je Srdanović.
Kada je pitanje zanemarivanja i nasilja nad djecom, poručuje Srdanović, takvo dijete se izmješta iz porodične sredine, u kojoj je ono, ističe ona, bilo grubo zanemareno, ili u kojoj je doživjelo nasilje.
Preporučeno
,, Procjenjujemo gdje bi to dijete trebalo da bude izmješteno. Da li je to srodnička porodica sa kojom dijete ima blizak odnos, koji bi mogli da preuzmu dalju brigu o djetetu, jer ipak srodničke porodice su poznata lica djeci i mogu pomoći u prevazilaženju trauma koje ovakvi događaji nose. Ukoliko nemamo srodničkih porodica koje bi preuzele brigu o takvom djetetu, izmještamo dijete u hraniteljske porodice, koje bi najadekvatnije pružile podršku djeci, odnosno odgovorile njihovim potrebama. Kod djece koja su žrtve trgovine ljudi, ili koja su bila eksploatisana, smještamo ih uglavnom u skloništa i kao krajnji vid zaštite djecu izmještamo u ustanove socijalne i dječije zaštite, odnosno u dječje domove. Štitimo prava i interese djeteta, na način što organ starateljstva rješenjem postavlja privremenog staratelja takvoj djeci, koji će u daljim postupcima štiti njihova prava i interese. Ulogu privremenog staratelja uglavnom obavlja radnik Centra za socijalni rad, kako bi na što adekvatniji način pružio podršku djetetu, odnosno zaštitio njegova prava i interese” – zaključila je Srdanović.
Video