Dok se istrage o pustošenju državnih šuma u Beranama tek zahuktavaju, nova dokumentacija do koje je došao Standard otvara možda i najopasnije pitanje u dosadašnjem serijalu – ko je i za čiji račun preuzimao drvo sa otpremnica na kojima nema ni imena ni prezimena korisnika?
Standard je imao uvid u 11 fotografija otpremnica koje nose sve spoljne oznake regularnog državnog dokumenta. Serijski broj, pečat, potpis ovlašćenog lica, podatke o prevozu i upisanu drvnu masu. Ali na tim obrascima nedostaje ono bez čega nijedan takav papir ne bi smio da postoji, ime i prezime lica kome je drvo odobreno.
Upravo zbog toga se u javnosti i u institucijama sve češće govori o takozvanim fantomskim otpremnicama, dokumentima koji formalno postoje, ali korisnik na njima ne postoji.
Načelnik Direkcije za šumarstvo u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Ranko Kankaraš tvrdi da su ti papiri isplivali tokom kontrola pilana u Beranama i da predstavljaju direktan dokaz kako je sistem korišćen da se državno drvo izvuče pod lažnim pokrićem.
„Prilikom kontrola pilana u Beranama pojavili su se fantomski nalozi, kao otpremnice kojima je izdata drvna građa, ali bez upisanog imena i prezimena na istima. Takva građa je završila u pilanama, kao visokokvalitetno drvo, iako se radi o otpremnicama za snabdijevanje seoskog stanovništva u ruralnim područjima“, naveo je Kankaraš u odgovorima dostavljenim Standardu.
PAPIR IMA SVE — OSIM ČOVJEKA
U ovoj priči najvažnije je upravo ono što nedostaje.
Na otpremnicama postoje broj obrasca, pečat, potpis, količina drvne mase, pa čak i podaci o vozaču i prevozu. Dakle, sistem je uredno evidentirao da je drvo posječeno, otpremljeno i prevezeno. Samo nije evidentirao kome je zapravo dato.
Nije moguće da se „zaboravi“ jedini podatak koji otkriva identitet korisnika, a da se uredno popuni sve ostalo što omogućava da drvo prođe kroz sistem i završi na odredištu.
DESET BEZIMENIH OTPREMNICA, PO DESET KUBIKA PO NALOGU
Prema riječima Kankaraša, u Beranama je identifikovano 10 bezimenih otpremnica, a po svakom nalogu odobreno je 10 kubika drvne mase.
„Identifikovano je da je u Beranama izdato 10 bezimenih otpremnica. Po svakom nalogu odobreno 10 m3 drvne mase“, kaže Kankaraš.
Ako se ovaj podatak potvrdi kroz istragu, to znači da je najmanje 100 kubika drveta iz državnih šuma prošlo kroz sistem bez osnovne identifikacije formalnog korisnika.
A to onda otvara niz pitanja na koja neko mora dati odgovor. Ko je tražio drvo, ko je odobrio sječu, ko je preuzeo robu, ko je organizovao prevoz, ko je primio drvo u pilani i ko je na kraju uzeo novac?
ORIGINAL IZ CENTRALE, PEČAT UPRAVE, POTPIS OTPREMAČA
Kankaraš tvrdi da se ne radi o improvizovanim papirima, fotokopijama bez porijekla ili privatnim bilješkama, već o dokumentima koji su prošli zvaničnu proceduru u okviru Uprave za šume.
„Kompletan postupak je sproveden u režiji Uprave za šume, koja je izdala otpremnice, na kojima stoji serijski broj, što znači da se radi o originalu izdatom u centrali Uprave za šume u Pljevljima. Otpremnice sadrže potpis otpremača koji je izdao drvnu građu, službeni pečat Uprave za šume i na istima je navedeno ime vozača koje je vršilo prevoz drvne građe do pilane“, precizira Kankaraš.
To je detalj koji cijeli slučaj čini još težim. Dakle, dokument postoji. Nije falsifikat na prvi pogled. Ima obrazac, broj, pečat i potpis. Drvo je evidentirano. Prevoz je evidentiran. Ali korisnik ne postoji.
Drugim riječima, država je izdala papir koji potvrđuje da je drvo dato nekome, a nije upisala kome.
DRVO ZA SELO, A ZAVRŠAVA KAO TEHNIČKA GRAĐA U PILANAMA
Suština ove šeme nije samo u papirologiji, nego u konačnom odredištu drveta.
Otpremnice o kojima govori Kankaraš odnose se na drvo namijenjeno stanovništvu u ruralnim područjima. To bi, po logici stvari i po svrsi takvih odobrenja, trebalo da bude pomoć domaćinstvima za njihove potrebe. Umjesto toga, tvrdi Kankaraš, ta građa završava u pilanama kao roba veće vrijednosti. Tu pada svaka priča o „proceduralnoj grešci“.
Jer nije isto kada drvo ode do kuće u selu i kada završi u preradi, na stovarištu ili u pilani kao visokovrijedna tehnička građa. U prvom slučaju govorimo o socijalnoj i ruralnoj namjeni. U drugom slučaju govorimo o tržištu, zaradi i ozbiljnoj zloupotrebi državne imovine.
FANTOMI KAO PARAVAN ZA KRAĐU
Kankaraš otvoreno tvrdi da su „fantomi“ služili kao mehanizam za prikrivanje stvarnih učesnika u lancu.
„Fantomi su služili kao paravan za legalizaciju krađe drvne građe jer su na taj način prikrivana imena lica koji su prodavali drvnu građu. Nadležni organi u tim slučajevima nijesu u mogućnosti da ispitaju ko je sve učestvovao u krijumčerenju drveta osim organizatora iz Uprave za šume“, kaže Kankaraš.
Dakle, prazna rubrika nije propust, nego zaštita za učesnike posla. Jer kad nema imena korisnika, nema ni lica koje se može saslušati kao formalni primalac drveta. Nema ni traga novcu. Nema ni jasnog odgovora ko je drvo prodao, ko kupio i ko ga je pustio iz državne šume. Ostaje samo papir koji treba da posluži kao zaklon.
U dosadašnjim nastavcima serijala Standard je već otvorio pitanje rješenja i otpremnica izdatih na imena preminulih osoba, kao i sumnji da je drvo pod formom ogrjeva završavalo tamo gdje ne bi smjelo. Slučaj „fantoma“ sada toj slici daje novu dimenziju. Jer ako ste ranije imali ime mrtvog čovjeka na papiru, sada imate papir bez ikakvog imena.
Prvo je sistem dijelio drvo ljudima koji više nijesu među živima. Sada, prema dokumentaciji u koju je Standard imao uvid, drvo „dijeli“ i ljudima koji na papiru uopšte ne postoje.
NAJJAČI DOKAZ DA JE RIJEČ O ORGANIZOVANOJ ŠEMI
Na pitanje da li se radi o pojedinačnom propustu ili o organizovanom mehanizmu, Kankaraš daje nedvosmislen odgovor.
„Najjači dokazi da se radi o organizovanom kriminalu su lanac odluka koje su donešene na relaciji direktor Uprave za šume – koordinator rada Područne jedinice Berane, kao i način na koji je drvna građa umjesto za potrebe stanovništva u ruralnim područjima završila u pilanama kao visokovrijedno tehničko drvo. Jedini način da se to dogodi je sprega donosilaca odluka u Upravi za šume i lica koja su omogućila da građa završi na pilanama“, tvrdi Kankaraš.
On dodaje da nema dokaza da je izvršena uplata naknade predviđene odlukom za drvo koje je dodijeljeno fantomskim nalozima.
„Nema dokaza da je izvršena uplata naknade predviđene odlukom o naknadi za drvo koje se dodjeljuje stanovništvu u ruralnim područjima. To ukazuje da je kompletan ‘posao’ organizovan od strane Uprave za šume, dok vlasnici pilana kod kojih je pronađena drvna građa tvrde da su tu drvnu građu platili. Kome su platili i na koji način, pokazaće pokrenuta istraga koju vodi ODT Berane i Uprava policije“, kaže Kankaraš.
Ako je tako, onda je slika još gora. Država ostaje bez drveta, bez uredno evidentiranog korisnika i bez jasnog traga o uplati, dok neko u cijelom lancu uzima robu i pretvara je u zaradu.
PRITISCI DA SE KONTROLE ZAUSTAVE
Kankaraš tvrdi i da su od početka kontrola prisutni pokušaji da se cijela priča uguši, da se istrage zakoče i da se javnost ostavi bez odgovora.
„Čitavo vrijeme od kada su pokrenute kontrole postoji pritisak da se iste zaustave kao i da se zaustavi iznošenje rezultata istraživanja u javnosti. S obzirom na to da su neoborivi argumenti koji idu u prilog tome da su izvršene bespravne sječe i da je na sceni kriminalno postupanje u lancu direktor Uprave za šume – Područna jedinica Berane, istima ostaje samo da prijete i pokušavaju diskreditovati naš rad i integritet“, poručuje Kankaraš.
Preporučeno
To je, zapravo, već viđeni refleks svakog sistema koji zna da mu je dokumentacija opasnija od bilo kakve izjave. Jer kad se jednom pokaže da postoje originalni državni obrasci bez imena korisnika, onda više nije problem u interpretaciji.
Video