“Mi smo inicijatori e peticije ‘Pravo na senzor, pravo na život’, gdje smo mi u neku ruku promjenili pravilnik Fonda o dobijanju pomagala u Crnoj Gori, uz pomoć kojega dijabetičari, koji su korisnici inzulinskih pumpi, imaju pravo i na besplatne senzore. U Crnoj Gori je pravilnik o Fondu takav da djeca do 18 godine, korisnici inzulinskih pumpi i da kažem studenti, koji su redovni studenti imaju pravo na besplatne senzore“, naveo je Turusković.
Turusković dodaje da su senzori ključni za svakodnevno praćenje glikemije, ali i da je edukacija neophodna kako bi pacijenti pravilno upravljali svojom terapijom.“Imali smo dvije edukacije u Podgorici i sljedeći vikend tj. od 21 do 23 naša ekipa organizuje kamp, prvi kamp ovoga tipa u Crnoj Gori, gdje će učesnici moći da nauče nešto o kokautingu. To je metoda brojanja ugljenih hidrata koja je jako bitna za nas dijabetičare i oni sem toga što će da nauče, to će moći da primijene na samome kampu“, istakao je Turusković.
On podsjeća i na simptome koji mogu ukazati na povišen nivo šećera u krvi, te ističe važnost testiranja, posebno za one koji nijesu dovoljno upoznati sa dijabetesom.
“Svi smo mi bili nekada nekada u toj situaciji da osjećamo malaksalost, drhtavost, da nam se usta stalno suše, da smo žedni“, kazao je Turusković.
Ipak, kaže, jedan od najvećih problema ostaje nedostatak jasne institucionalne podrške. Pacijenti se i dalje suočavaju sa administrativnim prebacivanjem i sporim reakcijama sistema.
Preporučeno
Iz ove organizacije poručuju da pacijenti sa dijabetesom zaslužuju bolju organizaciju sistema, dostupniju tehnologiju i jasnu institucionalnu podršku – jer, kako naglašavaju, kvalitet života oboljelih direktno zavisi od toga koliko država razumije i prati njihove potrebe.
















