Alarm koji ne smije biti ignorisan
Vujačić odmah na početku jasno kaže – podatak da je tek svako peto dijete u Crnoj Gori primilo MMR vakcinu nije samo zabrinjavajući, već i krajnje alarmantan.“To je brojka koja bi morala da motiviše sve najodgovornije u sistemu zdravstva na hitnu i koordinisanu akciju. Nažalost, takva reakcija i dalje izostaje“, upozorava ona.
Ona podsjeća da su male boginje (morbili) veoma zarazna bolest, koja se lako prenosi i može izazvati ozbiljne komplikacije.
“Radi se o oboljenju koje ne samo da izaziva osip i groznicu, već značajno slabi imuni sistem, otvarajući vrata drugim infekcijama, neurološkim oštećenjima, pa čak i smrtnom ishodu“, kaže Vujačić. Ukoliko se broj vakcinisane djece hitno ne poveća, kako kaže, zdravstveni sistem bi se mogao naći pod velikim pritiskom.
Zašto je rano djetinjstvo ključno za MMR vakcinu
Vujačić objašnjava da djeca u prvim mjesecima života uživaju određenu zaštitu putem transplacentarnog imuniteta, ali da taj imunitet ubrzo slabi.
“Upravo zato je MMR vakcina dio redovnog kalendara u ranoj životnoj dobi. Djeca tada ulaze u vrtiće, dolaze u kontakt sa mnogima, a bez vakcine su potpuno nezaštićena“, kaže ona.
Upozorenja stručnjaka su jasna.
“Za razvoj epidemije potrebno je samo dvoje – nezaštićena populacija i prisustvo uzročnika. Mi trenutno imamo prvo, a drugo se može desiti u svakom trenutku”, kaže Vujačić, dodajući da ovakvi uslovi predstavljaju „savršenu oluju“ za širenje morbila.
Antivakserski narativi ozbiljno ugrožavaju javno zdravlje
Vujačić ističe da su dezinformacije i teorije zavjere značajno doprinijele padu stope vakcinacije. Međutim, ona ne krivi roditelje.
“Ne možemo očekivati da roditelji znaju sve. Na struci je da pravovremeno, jasno i odgovorno komunicira, i to ne u zatvorenim krugovima, nego među građanima”, kaže ona.
MMR vakcina i autizam – kako je sve počelo i zašto je opasno što traje
Veliki dio nepovjerenja prema MMR vakcini temelji se na lažnom istraživanju iz 1998. godine.
“To takozvano istraživanje sprovedeno je na samo 12 pacijenata, a cilj mu je bio finansijska korist ljekara koji ga je sproveo – Endrua Vejkfilda. On je kasnije ostao bez licence zbog neetičkog postupanja”, podsjeća Vujačić.
Dodaje da su brojna istraživanja nakon toga jasno opovrgla bilo kakvu vezu između vakcine i autizma.
“Najozbiljnije od njih obuhvatilo je preko 650 hiljada djece i dokazalo da ne postoji nikakva uzročno-posljedična veza. Uostalom, kod nas imamo više slučajeva autizma, a manje vakcinisane djece – to je jasan odgovor svima koji šire teorije zavjere“, naglašava.
Bez komunikacione strategije nema ni rješenja
Na pitanje šta bi bile ključne mjere za vraćanje povjerenja u vakcine, Vujačić odgovara da je potrebna jasna, osmišljena i kontinuirana strategija.
“Stručni skupovi i paneli nisu dovoljni. Tema mora da izađe među ljude. Uključivanje medija, škola, lokalnih zajednica, sportskih i drugih organizacija je ključno. Ako zdravstveni radnici nemaju dovoljno komunikacionih vještina, te kapacitete treba obavezno angažovati“, kaže ona.
Zdravstveni sistem je sposoban – ali ne smije se čekati
Upitana o spremnosti sistema, Vujačić odgovara s dozom povjerenja: “Imamo sjajne ljude u zdravstvu i ne sumnjam da bi, ako dođe do epidemije, odgovor bio adekvatan. Ali cilj treba da bude da do toga ne dođe. Vlada, uz stručnu zajednicu, mora uložiti dvostruke napore.”
Vujačić zaključuje da vakcina ima dovoljno i da vakcinalni punktovi postoje, ali ključni problem nije infrastruktura – već svijest.
Preporučeno
“Imamo sredstva, ali ih ne koristimo. Kao zemlja koja teži članstvu u EU, moramo pokazati da pratimo najbolje evropske prakse – i to ne samo na papiru”, kaže ona.
Video