Vlada je zaključkom od 3. septembra 2026. godine zadužila Ministarstvo ekonomskog razvoja da, u saradnji sa nadležnim organima, pripremi Predlog zakona o provjeri stranih investicija po uzoru na najbolju praksu Evropske unije. A pod „najboljom praksom Evropske unije“ podrazumijeva se i sistem provjere mogućeg uticaja stranih ulaganja na bezbjednost i javni poredak, sa posebnim fokusom na osjetljive tehnologije, kritičnu infrastrukturu i druge strateški važne djelatnosti.

Za pripremu predloga zakona određen je rok od 18 mjeseci od dana donošenja zaključka, a Ministarstvo je pozvalo organe, organizacije, udruženja i pojedince zainteresovane za ovu oblast da dostave inicijative, predloge, sugestije i komentare koji bi mogli biti razmotreni tokom pripreme nacrta zakona.

Kako je navedeno u javnom pozivu, konsultacije zainteresovane javnosti trajaće 15 dana od dana njegovog objavljivanja.

Kako prenosi bankar.me, EU je u junu 2026. usvojila revidirani regulatorni okvir. Riječ je o Uredbi o provjeri stranih ulaganja u Uniji, koju je Savjet EU formalno usvojio 8. juna ove godine. Ona zamjenjuje okvir iz 2019. godine, koji se primjenjuje od oktobra 2020, i uvodi ujednačenija pravila u svim državama članicama.

Najvažnija promjena je to što će svaka članica EU morati da ima nacionalni mehanizam za provjeru stranih ulaganja. Prethodni okvir omogućavao je saradnju država i Evropske komisije, ali nije u dovoljnoj mjeri ujednačio nacionalne sisteme: razlikovali su se obuhvat provjere, pragovi, rokovi i procedure.

Nova uredba zato uvodi zajednički minimalni obuhvat ulaganja koja države moraju provjeravati. On uključuje vojnu opremu i robu dvostruke namjene, naročito osjetljive tehnologije, kritične sirovine, ključne subjekte u energetici, saobraćaju i digitalnoj infrastrukturi, izbornu infrastrukturu i određene subjekte finansijskog sistema. Države mogu svojim zakonima obuhvatiti i dodatne sektore.

Provjera se ne zasniva prvenstveno na tome da li je investicija ekonomski isplativa, već na procjeni njenog mogućeg uticaja na bezbjednost i javni poredak. Posebno se razmatra ko stvarno kontroliše investitora, da li iza njega neposredno ili posredno stoji vlast treće države i da li ulaganje može omogućiti pristup osjetljivim tehnologijama, podacima, infrastrukturi ili strateškoj imovini.

Obuhvat je proširen i na ulaganja koja se formalno realizuju preko kompanije osnovane u EU, ali je ta kompanija pod neposrednom ili posrednom kontrolom investitora izvan Unije. Time se nastoji spriječiti zaobilaženje provjere korišćenjem evropskih društava kao posrednika.

Za investitore je važno što uredba zahtijeva transparentne i nediskriminatorne procedure, jasno određene rokove, početnu provjeru i mogućnost pokretanja detaljne istrage. Investitor mora imati mogućnost da odluku nadležnog organa ospori pred sudom. Konačna odluka o konkretnoj investiciji ipak ostaje u nadležnosti države članice, dok druge članice i Evropska komisija mogu dostaviti komentare ili mišljenje.