Pavićević je odbacio tvrdnje tužilaštva da je Mijajlović imao ulogu organizatora, odnosno da je određivao plan i ciljeve, povezivao članove, donosio odluke i nabavljao sredstva za organizaciju. Kazao je da za takve tvrdnje nema dokaza i da se ništa od toga ne može zaključiti iz poruka koje su razmjenjivali.

ČETIRI SATA KONTROLE OPTUŽNICE PROTIV MIJAJLOVIĆA I DRUGIH: Tužilac Vukotić izostao, sud će se naknadno izjasniti

NISU OTKLONJENI NEDOSTACI NA KOJE JE UKAZIVALA ODBRANA

Pavićević je kazao da u potpunosti ostaje pri izjašnjenju koje je dao na prethodnom ročištu za kontrolu optužnice.

“U potpunosti ostajem pri svom izjašnjenju koje sam dao na ročištu 7. maja 2026. godine, u kojem sam činjenično obrazložio i ukazao na dokaze zbog kojih optužnica treba da bude pravno ukinuta kao neosnovana i nezakonita, a krivični postupak obustavljen“, rekao je.

Prema njegovim riječima, ni izmijenjena optužnica nije otklonila nedostatke na koje je ranije ukazivala odbrana.

“Optužnica za koju se može konstatovati da je samo terminološki izmijenjena u svojim pojedinim djelovima, a koja je nakon vraćanja prve sporne optužnice od strane sudskog vijeća, ponovo podnijeta i dalje sadrži bitne greške, krivično pravno je još konfuznija, tužioci pokazuju da nemaju namjeru da utvrđuju činjenično stanje i da prikupljaju potrebne dokaze koji se nalaze u institucijama, već svoje optužbe zasnivaju na proizvoljnom tumačenju razmijenjenih poruka i na taj način u kontinuitetu podnose tužilačke akte koji sadrže neistinite podatke, a koji su jednostavno provjerljive prirode.“

“TUŽIOCIMA ODGOVARA ISTRAJAVANJE NA GREŠKAMA”

Kao jedan od primjera onoga što smatra činjeničnim greškama u optužnici, Pavićević je izdvojio navod o njegovoj funkciji u podgoričkoj policiji.

“Da tužioci i dalje istrajavaju u zloupotrebi svojih funkcija, najbolje pokazuje detalj iz optužnice u kojem tužioci i u ovoj optužnici ponavljaju da sam obavljao dužnost načelnika CB Podgorica tokom septembra 2021. godine i ako sam prethodno ukazao da to nije istina i da sam dužnost načelnika predao u aprilu, odnosno pet mjeseci ranije i da je to provjerljiva činjenica kako u MUP-u i u UP, tako i kroz arhivu medija kao otvoreni izvor koji je svima dostupan“, naveo je.

Pavićević smatra da bi provjera tih podataka, kako je naveo, dovela u pitanje dio tužilačke konstrukcije.

“Sad je više nego očigledno da tužiocima odgovara istrajavanje na činjeničnim greškama, jer kad bi izvršili provjere i utvrdili činjenično stanje, manje bi bilo važno da li se radi o komunikaciji iz septembra 2021. ili septembra 2020. godine, kada se u stvarnosti i desila predmetna komunikacija, jer bi tada demantovali svoju konstrukciju u optužnici i ne bi imali u tom događaju ulogu koju su mi nezakonito dodijelili u konstrukciji o postojanju kriminalne organizacije“, dodao je Pavićević pred sudom.

On je potom iznio svoju verziju događaja koji se odnosi na Aleksandra Sašu Perovića.

“Jer bi u tom slučaju otpala fikcija da se u događaju Aleksandra Saše Perovića radilo kao o učesniku litija, već bi se ispostavilo da se radilo o saobraćajnoj nezgodi, o bjekstvu sa lica mjesta i o građanskoj komunikaciji između mene i Mijajlovića, u cilju potrage i lociranja odbjeglog lica, a koja je bila inicirana sa moje strane.“

Pavićević je naveo i druge djelove optužnice za koje smatra da nijesu činjenično i pravno ispravljeni.

“Konkretno, i terminološki izmijenjena optužnica ostala je nezakonita u odnosu na događaj kontrole ugostiteljskog objekta od 19. jula 2020. godine, događaj pada građevinskog radnika, stranog državljanina koji je smrtno stradao 15. marta 2020. godine, u odnosu na događaj Bojana Ivanovića od 15. septembra 2020. godine i u odnosu na događaj Aleksandra Saše Perovića od 15. septembra 2020. godine, a u vezi kojih događaja spisi predmeta se nalaze u OB Kotor, u OB Podgoricu, u ODT Podgorica i u Višem državnom tužilaštvu Podgorica, a kako sam to i obrazložio na prethodnom ročištu za kontrolu optužnice“, naveo je on.

Dodao je da se, prema njegovom stavu, tužilačka konstrukcija dominantno zasniva na tumačenju komunikacija.

“Za slobodno i proizvoljno tumačenje razmijenjenih poruka, tužiocima očigledno nijesu bili potrebni materijalni i personalni dokazi“, rekao je.

“SUD U SVOM RJEŠENJU POTVRDIO ARGUMENTACIJU ODBRANE”

Pavićević se u nastavku osvrnuo na raniju odluku vijeća Višeg suda kojim je optužnica vraćena SDT-u na ispravku.

“Vijeće Višeg suda u svom rješenju o vraćanju optužnice SDT, pozivajući se na krivično pravnu teoriju i sudsku praksu, ali i na konkretna zakonska obilježja bića krivičnih djela, u potpunosti i detaljno ukazuje da se u optužnici ne vide činjenice i dokazi koji bi ukazivali na postojanje osnovnih elemenata krivičnih djela stvaranje kriminalne organizacije i zloupotreba službenog položaja, te u cjelosti potvrđuje činjeničnu argumentaciju odbrane koja je iznijeta na prethodnom ročištu za kontrolu optužnice“, kazao je Pavićević.

Kako je naveo, sud je upravo zbog takvih nedostataka optužnicu vratio na ispravku.

“Nakon kontrole zakonitosti u ovoj fazi postupka, ispitivanja formalno pravnih elemenata optužnice, kao i ispitivanja grešaka u optužnici, a zbog konstatovanih i ukazanih činjeničnih i pravnih nedostataka, članovi sudskog vijeća vratili su optužnicu SDT na ispravku i instruktivno oročili podnosioce optužnice da vrate ispravljenu optužnicu u zakonskom roku od tri dana“, istakao je.

Pavićević smatra da rok od tri dana nije mogao biti dovoljan za suštinsku izmjenu optužnice, ali tvrdi da ni kasnije nije došlo do takvih izmjena.

“Bilo bi razumljivo da su tužioci imali obavezu da isprave tehničke ili administrativne greške i da optužnicu vrate u propisanom roku, međutim nije bilo za očekivati da optužnicu isprave pravno i činjenično za tri dana, ali ni u bilo kojem drugom dužem roku, jer u tom slučaju bi i sami odustali od svoje optužnice zbog činjenica i pisanih dokaza koji se nalaze u institucijama policije i tužilaštva, pa umjesto ispravke tužioci pribjegavaju terminološkim i kozmetičkim izmjenama, bez suštine i bez činjeničnih i pravnih ispravki“, naveo je.

VIŠE OD DVIJE GODINE BAVILI SE TUMAČENJEM PORUKA

Pavićević se osvrnuo i na period koji je prethodio podizanju optužnice.

“Kad se sagleda cjelokupna slika dosadašnjeg toka postupka, postupajući tužioci u saradnji sa policijom tokom sprovođenja izviđaja od februara 2024. godine, kada je oduzet telefon od Mijajlovića ili preciznije od momenta kad su pretresom telefona očitane razmijenjivane poruke iz prethodnog perioda, pa do 03. oktobra 2025. godine, kad su realizovali svoje aktivnosti našim hapšenjem, ali ni tokom istrage u trajanju zakonskog maksimuma od šest mjeseci, nijesu se bavili pravnim i činjeničnim elementima, već slobodnim i proizvoljnim tumačenjem razmijenjenih poruka“, kazao je Pavićević pred sudom.

On tvrdi da potrebni dokazi nijesu prikupljeni ni tokom izviđaja ni tokom istrage.

“Kako u postupku do podnošenja optužnice, koji je trajao duže od dvije godine, policijsko tužilačkog izviđanja i istrage, tužioci nijesu obezbijedili potrebne dokaze, već iz njima poznatih razloga nastavili da zastupaju konstrukcije koje su od sudskog vijeća tokom dosadašnje kontrole, dobile pravnu i činjeničnu ocjenu, nije bilo za očekivati da dođe do temeljnih izmjena optužnice ili do odgovornog pristupa tužilaca i samoinicijativnog odustajanja od daljeg toka postupka“, saopštio je Pavićević.

NEJASNO JE ZBOG ČEGA SE I DALJE OGRANIČAVA SLOBODA KRETANJA

Poseban dio svog izlaganja Pavićević je posvetio mjeri kućnog pritvora i ograničenju slobode kretanja.

“S obzirom na sadržaj rješenja postupajućeg sudskog vijeća o vraćanju optužnice SDT i jasnog i detaljnog obrazloženja o nepostojanju činjeničnih i krivično pravnih elemenata krivičnih djela koja mi se optužnicom stavljaju na teret, te ostavljenom roku za činjeničnu i pravnu ispravku optužnice, ali i uzimajući u obzir terminološki izmijenjenu optužnicu koja suštinski predstavlja kopiju prethodno vraćene optužnice, koja je sudu dostavljena 06. jula 2026. godine, postaje više nego nejasno zbog čega se i dalje ograničavaju sloboda kretanja i druge slobode koje su uslovljene samom slobodom kretanja“, naveo je on.

Pavićević je naveo da su ranije procjene tužilaštva o opasnosti od bjekstva, po njegovom mišljenju, bile zasnovane na pretpostavkama.

“Dosadašnje ograničavanje slobode kretanja se temeljilo isključivo na pretpostavkama tužilaca da postoji opasnost od bjekstva, bez obrazloženja i konkretnih razloga i okolnosti“, smatra Pavićević.

Kako je kazao, tužilaštvo je kao jedan od razloga navodilo njegova putovanja van Crne Gore.

“Tužilačke pretpostavke da postoji opasnost od bjekstva jer sam za pet godina napuštao državu 13 puta, ali bez konstatacije da sam državu napuštao sa članovima porodice, nikad sam, niti sa drugim licima, kao i bez konstatacije da sam se sa porodicom vraćao u svoju državu nakon porodičnog putovanja, kao i to da sam studirao u Beogradu na Policijskoj akademiji i da postoji opasnost da mi pomoć u bjekstvu i skrivanju omoguće kolege iz regiona, dominantno iz Srbije, ne navodeći činjenice koje eventualno podržavaju takvu pretpostavku, neosnovano kriminalizuju policije susjednih država, međunarodnu policijsku saradnju koju sam ostvarivao u prethodnom periodu, ali i UP u kojoj sam zaposlen više od 23 godine“, objasnio je.

Prema njegovim riječima, takve procjene dovele su do višemjesečnog ograničenja slobode kretanja.

“Takve pretpostavke doprinijele su dosadašnjim odlukama sudije za istragu i sudskog vijeća da mi više od deset mjeseci bude ograničena sloboda kretanja sa svim drugim prouzrokovanim posledicama“, naveo je.

DRUGI PRITVORSKI OSNOV OTPAO

Pavićević se osvrnuo i na raniji pritvorski osnov koji se odnosio na mogućnost uticaja na svjedoke.

“Lošu i neosnovanu namjeru tužilaca da mi bude određen pritvor, sudija za istragu je uvidio tokom saslušanja kad je otpao drugi pritvorski osnov uticaja na svjedoke, obzirom da je tužilaštvo tvrdilo da mogu da utičem na svjedoke koje ne poznajem i sa kojima nikad nijesam imao bilo kakav oblik komunikacije, a što se i potvrdilo tokom istrage saslušanjem tih svjedoka koje je predložilo samo tužilaštvo, pa je sudija za istragu odbio tužilački predlog za određivanje pritvora i odredio kućni pritvor kao alternativnu mjeru ili bolje rečeno kao mjeru kompromisa“, saopštio je Pavićević.

Govoreći o periodu koji je proveo u kućnom pritvoru, Pavićević je kazao da smatra da više ne postoji opravdanje za takvo ograničenje.

“U ovom trenutku, nakon više od deset mjeseci kućnog pritvora, činjenice da su pretpostavke tužilaštva o mogućem bjekstvu bile besmislene i da bilo ko ima namjeru da pobjegne iz kućnog pritvora to može nesmetano i da ostvari, što je potvrđeno i u praksi zbog nedostatka kadrovskih i tehničkih kapaciteta policije da sprovodi adekvatnu kontrolu poštovanja izrečenih mjera nadzora, te sudske konstatacije u ovoj fazi postupka da optužnica ne sadrži činjenične i pravne elemente krivičnih djela za koja se teretim, nejasno je zašto i dalje traje ograničenje slobode kretanja“, rekao je on.

Iz toga je izveo pitanje koje je postavio sudu:

“Konkretno, da li je objektivno, pravedno, srazmjerno i krivično pravno opravdano i moguće istovremeno imati nepostojanje osnovnih elemenata bića krivičnih djela i ograničavati osnovne slobode?“

“TUŽIOCI POKUŠAVAJU DA OPTUŽNICU ODRŽE ŠTO DUŽE U ŽIVOTU“

Pavićević je u nastavku izlaganja analizirao izmjene koje je SDT unijelo u optužnicu, posebno dio koji se odnosi na navodno formiranje kriminalne organizacije.

“U odnosu na terminološke detalje u izmijenjenoj optužnici, kao i u odnosu na neosnovano pozivanje tužilaca na uporednu međunarodnu praksu i na sudsku praksu Višeg suda u Podgorici, a koje poređenje u potpunosti ne odgovara činjeničnom opisu mojih komunikacija sa Mijajlovićem, već tužioci nakon vraćanja optužnice od strane sudskog vijeća, pokušavaju da optužnicu održe što duže u životu poredeći neuporedive krivično pravne situacije”, kazao je.

Kako je naveo, izmjene se odnose i na period navodnog formiranja kriminalne organizacije.

“Postupajući tužioci u prvoj optužnici konstatuju da je Mijajlović formirao kriminalnu organizaciju u periodu od 2020. godine do februara 2024. godine, da bi u izmijenjenoj optužnici konstatovali da je kriminalnu organizaciju formirao u toku 2020. godine, koja je djelovala do februara 2024. godine“, rekao je on.

Pavićević smatra da ni u izmijenjenoj verziji nije precizirano kada i kako je organizacija navodno formirana.

“Razlika je u tome što u prvoj optužnici formiranje kriminalne organizacije okvirno traje četiri godine, da bi u izmijenjenoj optužnici formiranje organizacije bilo svedeno na godinu dana, ali ponovo na uopšten način i bez činjeničnog konstatovanja kad je kriminalna organizacija formirana tokom 2020. godine, povodom kojeg događaja, radnje ili komunikacije, na koji način, kad su navodni članovi pristupili organizaciji, sa kojim razlogom i ciljem i koji je bio pojedinačni interes članova”, naveo je Pavićević.

SVI DETALJI: Šta je Višem sudu bilo sporno u optužnici SDT-a kojom su targetirani mediji

UMJESTO VRBOVANJA SADA SE KORISTI TERMIN “LIČNO ANGAŽOVAO I UKLJUČIO“

Pavićević je ukazao i na terminološke izmjene koje se odnose na njegovu navodnu ulogu.

“Takođe, tužioci umjesto radnje ‘vrbovanja’ kako su to tvrdili u prvoj optužnici, u izmijenjenoj optužnici koriste termine ‘lično angažovao i u kriminalnu organizaciju uključio’, misleći na navodne aktivnosti Mijajlovića prema ostalim članovima, a koji termini mogu imati isto značenje u zavisnosti od konteksta u kojem se koriste, ali bez činjeničnog obrazloženja, bez materijalnih i personalnih dokaza da me je Mijajlović vrbovao ili angažovao ili uključivao u bilo koju aktivnost, bilo dozvoljenu ili nedozvoljenu, već navedene termine koriste na osnovu slobodnog i proizvoljnog tumačenja naših komunikacija, koje su bile isključivo građanske prirode i dvosmjerne ili jednosmjerne i inicirane sa moje strane za službene potrebe, a kako sam to obrazložio na prethodnom ročištu”, kazao je on.

Kako je dalje naveo, izmijenjena optužnica drugačije opisuje i način na koji je navodno izvršavao zadatke.

“Terminološka izmjena u optužnici jeste i da sam zadatke u organizaciji izvršavao samoinicijativno, da bi tužioci prethodno tvrdili isključivo po nalozima organizatora, pa će biti da je organizacija oslabila sa unutrašnjom disciplinom ili da sam bio na poziciji načelnika podgoričke policije i suviše naivan i zaveden, pa sam samoinicijativno radio u tuđem interesu a da za to nijesam imao ni lični ni službeni interes, što niti ima smisla niti uporišta u činjenicama, pa ni u najslobodnijem tumačenju naših razmijenjenih poruka”, istakao je Pavićević pred sudom.

NELOGIČNOSTI

Pavićević je posebno ukazao na period u kojem, kako tvrdi, nema komunikacije sa Mijajlovićem, dok tužilaštvo istovremeno navodi da je kriminalna organizacija djelovala do februara 2024. godine.

“Daljom analizom ispravljene optužnice i upoređivanjem sa prvom optužnicom, više je nego jasno da se tužioci čak i ne drže svog najslobodnijeg tumačenja razmijenjenih poruka, već u cilju opstanka zamišljene konstrukcije više nego proizvoljno izvode zaključak da smo svi postali članovi kriminalne organizacije tokom 2020. godine, ne navodeći kad i na koji način, ali i da smo svi prihvatili kriminalni plan organizatora, čija organizacija je po tom planu djelovala do februara 2024. godine, a i u prvoj i u izmijenjenoj optužnici moje poslednje komunikacije sa Mijajlovićem su od 12. februara 2021. godine“, istakao je.

Iz toga, kako tvrdi, proizilazi ključna nelogičnost u optužbi.

“Više je nego jasno da se tužioci nijesu bavili utvrđivanjem činjeničnog stanja i prikupljanjem potrebnih dokaza, ali nije jasno kako u svom slobodnom tumačenju razmijenjenih poruka, tužioci ne vide da mene u njihovim optužnicama nema od februara 2021. godine ili pune tri godine do februara 2024. godine, za koji period neosnovano tvrde da sam prihvatio nekakav plan i još ga kvalifikuju kao kriminalni”, navodi Pavićević.

Pavićević je odbacio i, kako je kazao, konstrukcije o ulozi Mijajlovića kao organizatora kriminalne organizacije.

“Takođe, sve proizvoljne konstatacije tužilca da je Mijajlović određivao plan, ciljeve, koordinisao u operativnoj organizaciji, da povezuje sve nas kao članove u organizaciji a da mi toga i nijesmo svjesni, da to radi za nas na neprimjetan način, da Mijajlović donosi odluke umjesto nas a da mi to i ne znamo, da Mijajlović nabavlja neka sredstva ali ne znam koja to sredstva i kome su bila namijenjena i u koje svrhe, ne da nemaju utemeljenja u činjenicama, nego se tako nešto ne može ni primijetiti a ne zaključiti iz razmijenjenih poruka“, naveo je on.

Pavićević je takvu konstrukciju opisao kao apsurdnu.

“Kada bih bio sklon proizvoljnom tumačenju ovakvih tužilačkih konstatacija, zaključio bih i ako znam da to nema uporište u činjenicama, mogao bih iskonstruisati da smo mi bili zavedeni, iskorišćeni i da smo bili toliko naivni i neznaveni kao žrtve a ne svjesni članovi neke organizacije i da je Mijajlović posjedovao hipnotizersku moć prema nama. Toliko o ozbiljnosti tužilačkih terminoloških konstrukcija”, rekao je.

Veliki dio izlaganja Pavićević je posvetio pozivanju tužilaštva na domaću i regionalnu sudsku praksu.

“Usljed nedostataka činjenično pravne argumentacije i nedostatka materijalnih i personalnih dokaza, tužioci kroz slobodno i površno tumačenje razmijenjenih poruka od 12. februara 2021. godine, kao vid reakcije na vraćanje optužnice od strane sudskog vijeća i konstatacije suda da ne postoji osnovni element bića krivičnog djela zloupotreba službenog položaja, odnosno da ne postoji korist ni materijalne ni nematerijalne prirode, tužioci se pozivaju na sudsku praksu u Crnoj Gori i uporednu regionalnu praksu u R. Hrvatskoj”, kazao je pred sudom.

Pavićević smatra da način na koji tužilaštvo koristi pojam „rezonovanja“ pokazuje, kako je kazao, površnost u pristupu predmetu.

“Rezonovanje tužilaca, kako sami u optužnici kažu i koji pojam i misaonu radnju rezonovanja i logiciranja, često koriste umjesto detaljne krivično pravne analize, najbolje govori o površnom pristupu postupajućih tužilaca u postupku do podnošenja optužnice”, istakao je.

On je naveo i konkretne primjere domaće sudske prakse na koje se, prema njegovim riječima, tužilaštvo poziva.

“U nedostatku argumenata, tužioci se pozivaju na optužnicu koja je potvrđena 12. septembra 2023. godine i na osnovu koje je donijeta prvostepena presuda 12. juna 2026. godne, u kojima je i prema optužnici tužilaštva i prema prvostepenoj presudi suda, utvrđena uzročno posljedična veza između odavanja službenih informacija drugim licima i praćenja i lociranja lica na osnovu tih informacija, a koje je unaprijed određeno da bude žrtva ubistva, što se i manifestovalo kroz posljedicu dvostrukog pokušaja ubistva, a što je bio i interes i cilj prvostepeno osuđenih lica, ostvaren kroz nematerijalnu korist”, dodao je Pavićević.

…

Pavićević smatra da se takva praksa ne može dovesti u vezu sa komunikacijom koja mu se stavlja na teret. Prema njegovim riječima, tužilaštvo je izostavilo činjenice koje smatra ključnim za ocjenu njegove komunikacije, a za koju tvrdi da koriste na osnovu slobodnog i proizvoljnog tumačenja. Za te komunikacije nvodi da su bile isključivo građanske prirode i dvosmjerne ili jednosmjerne i inicirane sa njegove strane za službene potrebe, a kako je to obrazložio na prethodnom ročištu.

„Tužioci u namjeri i u želji da održe optužnicu što duže u svom pravnom životu, svjesno izostavljaju bitne činjenice, a zbog kojih i ne postoje osnovni elementi zloupotrebe službenog položaja“, smatra on.

Pavićević je potom taksativno naveo šta smatra ključnim činjenicama.

Pavićević je naveo da u objektima koji su kontrolisani nije bilo radnika povezanih sa Mijajlovićem, zbog čega, kako tvrdi, nije postojala mogućnost da je on imao bilo kakvu korist od te komunikacije.

Kazao je da je komunikacija sa Mijajlovićem bila njegova inicijativa i preventivne prirode, odnosno da je želio da ukaže na obavezu registracije stranih radnika i poštovanje mjera zaštite na radu. Istakao je i da nije bilo zahtjeva za privilegovanim tretmanom, niti je komunikacijom pričinjena šteta ili pribavljena bilo kakva materijalna ili nematerijalna korist.

TRAŽI DA SE POSTUPAK OBUSTAVI I UKINE KUĆNI PRITVOR

Na kraju izlaganja Pavićević je ponovio zahtjeve koje je postavio pred sudom.

“Shodno navedenom, a kako nedostaju konstitutivni odnosno obavezni elementi krivičnih djela i u terminološki izmijenjenoj optužnici, već se optužba zasniva na pretpostavljenoj i hipotetičkoj ulozi u organizaciji i na pretpostavljenoj neimovinskoj koristi, na tužilačkom rezonovanju i slobodnom i proizvoljnom tumačenju razmijenjenih poruka, a bez činjeničnog utemeljenja i bez potrebnih materijalnih i personalnih dokaza, tražim da ovakva optužnica bude ukinuta, krivični postupak obustavljen shodno odredbama Zakonika o krivičnom postupku, ali i da se ukine mjera zabrane napuštanja stana, sa kojom su mi više od deset mjeseci na osnovu ovakvih konstrukcija u optužnici ograničena osnovna ljudska prava i slobode”, kazao je.

Nakon današnje četvorosatne kontrole, sud će naknadno donijeti odluku o optužnici i daljem toku postupka.