Dok novac odlazi, a dio potrošnje se seli na mjesta koja smiju da rade, Crna Gora i dalje nema odgovor na to kako da pomiri pravo zaposlenih na slobodan dan, sa potrebama građana, turizma i privrede. Država se odriče potencijalnog poreskog prihoda, dok istovremeno istrajava na modelu prema kojem trgovine nedjeljom moraju staviti ključ u bravu.

Paradoks je veći utoliko što je Ustavni sud već ocijenio raniju zabranu neustavnom, dok je parlament, samo nekoliko sedmica kasnije, gotovo istu zabranu ponovo ugradio u zakon.

FLEKSIBILNIJA RJEŠENJA VEĆ SE TESTIRAJU U EU

U međuvremenu, zemlje Evropske unije, čijem članstvu Crna Gora teži, već pokušavaju da pronađu ravnotežu između zaštite radnika i potreba tržišta. Neke ograničavaju broj radnih nedjelja, druge uvode izuzetke, a neke sada ponovo preispituju postojeća pravila kako bi pomogle privredi, ne odustajući pritom od prava zaposlenih.

Prema podacima Eurostata, 22,4 odsto zaposlenih u Evropskoj uniji tokom 2023. godine uobičajeno je radilo vikendom. Rad vikendom bio je naročito zastupljen među zaposlenima u uslužnim i prodajnim zanimanjima, gdje je taj udio iznosio 48,9 odsto. Najveći udio zaposlenih koji rade vikendom zabilježen je u Grčkoj, Italiji i na Kipru, dok je bio najniži u Litvaniji, Poljskoj i Mađarskoj.

Hrvatska je izabrala srednje rješenje. Od 2023. godine trgovine uglavnom ne rade nedjeljom, ali trgovci mogu izabrati 16 nedjelja godišnje kada će biti otvoreni. Nakon gotovo tri godine primjene već se govori o dodatnim izmjenama koje bi malim porodičnim trgovinama omogućile veću fleksibilnost.

Hrvatsko Ministarstvo privrede 14. maja 2026. godine uputilo je u saborsku proceduru izmjene Zakona o obrtu, kojima bi porodičnim trgovinama bilo omogućeno fleksibilnije radno vrijeme nedjeljom. Tačnije, biće im omogućeno da rade bez ograničenja od 16 radnih nedjelja godišnje, što predstavlja pokušaj da se postojeći model prilagodi položaju malih trgovaca. Hrvatski sabor prihvatio je predlog u prvom čitanju 29. maja.

Njemačka, koja ima jednu od najstrožih zaštita nedjelje u Evropi, takođe je ponovo otvorila raspravu o radu tog dana. Vlada kancelara Fridriha Merca razmatra ublažavanje postojećih ograničenja kako bi podstakla potrošnju i pomogla privredi koja već duže stagnira. Nacrt Ministarstva rada iz jula predviđa da pekare i poslastičarnice od 2027. godine mogu raditi nedjeljom do osam sati, dok trgovinski sektor traži šire otvaranje, uz predlog od deset do 12 radnih nedjelja godišnje.

KOLIKO JE NERADNA NEDJELJA KOŠTALA TRGOVINU I DRŽAVU?

Unija poslodavaca Crne Gore podsjeća da su procjene na početku primjene zabrane, 2019. godine, govorile o padu prometa od oko 15 odsto. Istovremeno, iz Unije sada upozoravaju da se nakon nekoliko godina promijenilo ponašanje kupaca i da je dio potrošnje vjerovatno prešao na druge dane.

“U međuvremenu je zasigurno došlo do navikavanja domaćih kupaca i prelivanja prometa na druge radne dane, pa je danas nezahvalno baviti se bilo kakvim procjenama. Sigurno je da ne možemo očekivati da se naši gosti (turisti) navikavaju na ove nelogičnosti našeg regulatornog okvira koje kulminiraju u maju i julu kada se neradnim nedjeljima priključuju i neradni dani usljed državnih praznika i kumulativno se ostvaruje rekordan broj neradnih dana – zasigurno i izgubljen promet“, kažu iz UPCG za portal Standard.

Stoga, iz dostupnih podataka ne može se jednostavno izvesti zaključak o tome koliko je novca trgovina stvarno izgubila zbog neradne nedjelje, niti koliki je bio uticaj na prihode države od PDV-a i drugih poreza. Ipak, jasno je da se privredi direktno ograničava promet, a zaposlenima oduzima mogućnost da radom nedjeljom ostvare značajno uvećanu zaradu.

Istovremeno, kako su i ranije isticali iz UPCG, državni budžet ostaje bez prihoda od poreza i doprinosa, dok se građanima i turistima uskraćuje standard usluge kakav se podrazumijeva u modernim turističkim destinacijama

U Uniji poslodavaca kao posebno indikativan izdvajaju podatak Tržišne inspekcije da je za samo mjesec dana, zbog zabrane rada nedjeljom, zatvoreno 118 maloprodajnih objekata, dok je izrečeno gotovo 90.000 eura novčanih kazni. Kako ocjenjuju u UPCG, taj podatak, s jedne strane, govori o obimu kršenja važećih propisa, ali, s druge, ukazuje i na to koliko je postojeći model teško primjenjiv u praksi i koliko privrednici nastoje da pronađu način da odgovore na potrebe tržišta.

Zato je UPCG početkom avgusta ponovo tražila ukidanje zabrane rada nedjeljom, uz ocjenu da višegodišnja politika zatvaranja trgovina nije donijela održivo rješenje, već otvorila nove probleme u primjeni zakona.

“Stav Unije poslodavaca Crne Gore povodom zabrane rada nedjeljom je nepromijenjen od 2019. godine. Vjerujemo da se radi o normi koja opterećuje preduzetništvo, trgovačku i turističku privredu, a ne doprinosi cilju s kojim je usvojena, naročito ne u 2026. godini“, saopšteno je iz UPCG za portal Standard.

U Uniji ne osporavaju obavezu privrednika da poštuju propise. Njihov argument je da broj prekršaja istovremeno pokazuje i koliko je teško normu uskladiti sa stvarnim potrebama tržišta.

“Podatak o broju zatvorenih maloprodajnih objekata govori o ponašanju privrednika koje se može svrstati u prekršaj sa jedne strane, dok, sa druge strane, govori o tome da je predmetna norma neprirodna i ignoriše puls trgovačke i turističke privrede koja ima svoja pravila, potrebe i tendenciju da raste i stvara novu vrijednost“, navode iz UPCG.

Ističu i da je Ustavni sud Crne Gore početkom godine potvrdio njihovo višegodišnje djelovanje i argumentaciju proglasivši predmetnu normu neustavnom, da bi odmah nakon toga crnogorski parlament usvojio gotovo istovjetnu normu.

SUD UKINUO ZABRANU, PARLAMENT JE VRATIO

Aktuelni spor dobio je novu pravnu dimenziju početkom ove godine.

Ustavni sud je u januaru ukinuo član Zakona o unutrašnjoj trgovini, kojim je bila propisana zabrana rada trgovina nedjeljom i tokom državnih i drugih praznika. Sud je ocijenio da je takvo rješenje bilo u nesaglasnosti sa Ustavom, između ostalog zbog slobode preduzetništva i jednakosti pred zakonom. Problem je, prema obrazloženju Suda, bio i u tome što su pojedine kategorije trgovaca mogle da rade nedjeljom, dok je drugima to bilo zabranjeno.

Time je nakon više od šest godina otvoreno pitanje budućeg modela.

Odgovor parlamenta stigao je vrlo brzo. Skupština je 16. februara usvojila izmjene Zakona o unutrašnjoj trgovini, kojima je ponovo uvedeno pravilo da trgovina na veliko i malo ne može da se obavlja nedjeljom i tokom državnih i drugih praznika. Za zakon su glasala sva 62 prisutna poslanika.

Nova odredba je obrazložena potrebom zaštite zdravlja zaposlenih i ostvarivanja njihovog prava na sedmični odmor. Zakon je istovremeno zadržao izuzetke za apoteke, pekare i određene specijalizovane prodavnice, benzinske stanice, pijace, objekte na stanicama, aerodromima i lukama, kao i pojedine objekte tokom manifestacija i sajmova.

KOMPROMIS JE POSTOJAO, ALI NIJE PROŠAO

U međuvremenu je pokušano da se dođe do kompromisnog modela.

UPCG u odgovorima za Standard navodi da je kroz socijalni dijalog sa Vladom i sindikatima dogovoreno rješenje prema kojem bi trgovine mogle da rade nedjeljom tokom tri mjeseca ljetnje i dva mjeseca zimske turističke sezone, u jednoj smjeni, uz 80 odsto uvećanu zaradu i obavezan slobodan naredni vikend.

Takve preporuke prošle su kroz Socijalni savjet, uz podršku socijalnih partnera, tvrdi Unija poslodavaca. Ipak, taj model nije postao zakon. Parlament je izabrao širu zabranu. Za UPCG je upravo to jedan od ključnih razloga zbog kojih traže novu raspravu.

“U vrijednosnom i institucionalnom sistemu Evropske unije kakvom kao društvo težimo, tripartitni društveni dogovor imao bi neupitnu prohodnost kroz parlament, što, nažalost, u Crnoj Gori još nije slučaj“, navode iz Unije.

UPCG tvrdi da dio privrednika pokušava da zaobiđe zabranu preregistracijom ili izborom druge šifre djelatnosti, pozivajući se na podatke Privredne komore. Time se, prema njihovoj ocjeni, stvaraju različiti uslovi za kompanije koje zakon poštuju i one koje pronalaze način da rade.

Za državu je, međutim, činjenica da su objekti zatvarani i novčano kažnjavani prije svega pokazatelj sprovođenja zakona. Za Uniju poslodavaca isti podaci pokazuju da je problem dublji – da propis proizvodi ponašanje koje inspekcija potom mora da suzbija.

PKCG: Da li je ovo poruka da neradna nedjelja više ne postoji?

Ako je cilj zabrane bio zaštita radnika i njihovo pravo na sedmični odmor, postavlja se pitanje da li je potpuna zabrana rada nedjeljom jedini, ili uopšte najbolji način da se taj cilj ostvari.

Za trgovce, problem nije samo u tome što nedjeljom ne mogu da rade, već i u tome što se pravila ne primjenjuju jednako na sve. UPCG traži model u kojem bi rad nedjeljom bio moguć u turističkoj sezoni, uz uvećanu zaradu, obavezan odmor i pravo zaposlenog da odbije rad nedjeljom. Privredna komora, s druge strane, upozorava da se postojeći izuzeci zloupotrebljavaju, dok tržišna inspekcija navodi da se sa pokušajima zaobilaženja zakona suočava svakodnevno i da postojeće kazne nisu dovoljno odvraćajuće.

Zato se, osim pitanja same zabrane, sve glasnije traže i izmjene zakona, preciznije definisanje izuzetaka, strože kazne za prekršioce i bolja koordinacija inspekcija. Privredna komora je najavila da će takvu inicijativu uputiti Vladi i nadležnim ministarstvima.