Bajramspahić za Standard govori o posljedicama događaja u Skupštini, odnosima unutar parlamentarne većine i poziciji Andrije Mandića, ali i o tome šta usporavanje pregovora sa Evropskom unijom znači za Crnu Goru. Posebno se osvrće na ulogu Brisela, odnos evropskih institucija prema potezima vlasti i pitanje može li Crna Gora završiti pregovore bez stvarnih i održivih reformi.

VLAST ODGOVORNOST ZA ZASTOJ POKUŠAVA DA PREBACI NA OPOZICIJU

STANDARD: Nakon događaja u Skupštini opozicija najavljuje povlačenje iz saradnje sa Vladom i parlamentarnom većinom, uključujući uskraćivanje podrške za ustavne promjene i druge odluke koje traže kvalifikovanu većinu. Koliko takav politički odgovor može usporiti ili blokirati evropsku agendu Crne Gore? 

BAJRAMSPAHIĆ: Odgovornost za vođenje evropske agende je na vlasti, ne na opoziciji. Dužnost opozicije je da ukazuje na štetne posljedice odluka vlasti i da radi sve što može da ih zaustavi.

Vlast je prekardašila sve moguće granice u zloupotrebi procesa evropske integracije time što uporno anestezira cijelo društvo zahtjevima da se tolerišu njena nedjela u ime evropskog puta.

Taj problem je do te mjere eskalirao da je sve tužnije što i ako završimo pregovore, to će biti bez ikakvih kvalitativnih unaprjeđenja i isključivo iz geopolitičkih razloga. Dakle, forma bez suštine.

Međutim, čak ni to se ne dešava, kraj pregovora trenutno nije na vidiku. Pregovori ne mogu biti sporiji nego što već jesu. Za prvih devet mjeseci ove godine je zatvoreno samo šest poglavlja. To je daleko ispod očekivanja. Razlozi su na obje strane: Vlada je bila neažurna u pripremi pregovaračkih pozicija, a ni sa EU strane nema pretjeranog deranžiranja kako bi se postigli objavljeni rokovi.

Hrvatska je blokirala dva poglavlja, poglavlje 31 i poglavlje 14 “Saobraćajna politika”. Oko poglavlja 31 “Vanjska, bezbjednosna i odbrambena politika” nema značajnih pomaka već dvije godine. Taj problem neće nestati preko noći a čini se da se više komplikuje nego što se privodi kraju. Ulaskom u izbornu godinu u Crnoj Gori, sve postaje vrlo neizvjesno.

Mislim da Crna Gora više ne dobija ništa time što se neprestano prelazi preko postupaka vlasti koji nisu u javnom interesu, a dinamike završetka pregovora nema u praksi. Opoziciono djelovanje je posljedica a ne uzrok problema. Da je vladajućoj bilo stalo do toga da opozicija konstruktivno djeluje, ona bi izbjegavala postupke kojima antagonizuje društvo. Umjesto toga, vlast uporno nameće sporne inicijative i onda manipulativno pokušava da svoju odgovornost prenese opoziciji.

STANDARD: Ovaj slučaj otvorio je i pitanje stvarne stabilnosti parlamentarne većine. Dio poslanika vlasti, uključujući predstavnike manjinskih partija, pojavio se u Skupštini, dok dio većine nije došao i time nije bilo kvoruma za glasanje o Mandićevoj smjeni. Da li to pokazuje da unutar vlasti postoji različit odnos prema Mandiću i šta nam takav raspored govori o njegovoj stvarnoj političkoj poziciji?

BAJRAMSPAHIĆ: Parlamentarna većina je izuzetno stabilna i sve više se međusobno približava i srasta. Nepoljuljana je u onome što je konačno mjerilo – a to je zajedničko očuvanje vlasti. Opozicija posebno ne treba da se zanosi da postoje relevantne pukotine u vlasti. Sve što se dešava su koristoljubive razlike, kojima se pokušava privući što veće biračko tijelo. Nisam primijetila principijelne razlike. Niko iz vlasti nije, u ime svojih vrijednosti, izašao iz saradnje sa negatorima genocida. Tačno je da je do kraja bilo neizvjesno ko će poljuljati vladajuću većinu i prilikom tajnog glasanja, glasati za smjenu Mandića. Međutim, ko god da je u pitanju, taj nije javno istupio i stao čvrsto uz sve one koji preko genocida ne mogu da pređu. Vladajuća većina u cjelini može da pređe preko svega i odahnuli su što je Mandić spašen. Sve upućuje na to da se trvenja u većini uglavnom svode na raspodjelu funkcija i uticaja, a ne na razlike u vrijednostima.

VLADA DA ODGOVARA ZA PREKRŠENA OBEĆANJA, BRISEL DA BUDE DOSLJEDAN PREMA VLASTI

STANDARD: Međuvladina konferencija planirana za septembar je odložena, a od najavljenog zatvaranja novih poglavlja za sada nema ništa. Može li politička kriza u parlamentu dodatno usporiti pregovore i koliko je ozbiljan rizik da se izgubi momentum koji je Crna Gora imala u procesu pristupanja EU?

BAJRAMSPAHIĆ: Parlamentarna kriza može usporiti pregovore, ali je činjenica da je momentum počeo da se gubi prošle godine. U decembru 2025. godine je zatvoreno pet poglavlja i od tada počinje usporavanje pregovora koje traje cijele ove godine. Iako su održane četiri međuvladine konferencije: u januaru, martu, junu i julu, na njima je zatvoreno premalo poglavlja da bi završetak pregovora do kraja godine zvučao kao realna mogućnost. Nema vijesti o napretku u pripremi Ugovora o članstvu.

Članstvo Crne Gore u EU je najveći interes Crne Gore, ali se sve više vidi neiskrenost i na strani Vlade i na strani EU kada govore o rokovima. Ostalo je još 15 poglavlja, što nije puka formalnost već ozbiljan administrativni izazov.

Najnovija vijest iz Brisela, prema navodima tamošnjih medija je da: “Po prvi put, Brisel razmatra mogućnost utvrđivanja ciljnih datuma za Crnu Goru, Ukrajinu, Moldaviju i Albaniju za završetak ključnih faza pristupnih pregovora.” To bi bila odlična vijest, da nismo mislili da su datumi za Crnu Goru već definisani.

STANDARD: Iz Brisela stižu pozivi na „jedinstvo i fokus“, ali i poruke da određeni potezi nisu u skladu sa evropskim vrijednostima. Nakon svega što smo vidjeli, uključujući odnos prema parlamentarnoj proceduri, koliko opozicija i građani još mogu imati povjerenja u institucije EU kao korektiv unutrašnjih demokratskih problema u Crnoj Gori?

BAJRAMSPAHIĆ: Evropska unija nije entitet koji govori jednim glasom. Naprotiv, radi se o veoma složenom sistemu koji neprestano pokušava da dođe do zajedničkih pozicija o raznim pitanjima, unutrašnjim i vanjskim. EU je upravo primjer Crnoj Gori kako zajednički ciljevi pomažu da se prevazilaze ozbiljne unutrašnje razlike, naravno, kroz iscrpljujuće procese neprestanog pregovaranja.

Odgovornost koju su novim mandatom sebi nametnuli Generalni direktorat za proširenje i istočno susjedstvo (DG ENEST) i Delegacija Evropske unije je da učine sve moguće da države-kandidatkinje ispune obaveze i da dođe do proširenja. To je njihov glavni zadatak u ovom trenutku, apsolutno je legitiman i poklapa se sa strateškim interesima Crne Gore.

Međutim, mi koji ovdje živimo imamo više legitimnih interesa. Osim članstva Crne Gore u EU, naš zadatak je da Crna Gora bude podnošljiva za život – da postoje vladavina prava, funkcionalne institucije, poštovanje ljudskih prava i da se ne glorifikuju presuđeni ratni zločinci. To bi moralo da bude elementarno u demokratskom društvu. Oni koji brane zločince, ne rade to zbog puta u EU već zato što suštinski nemaju problem sa počinjenim genocidom. Sva nesuvisla pravdanja su bila vrijeđanje inteligencije građana.

To što Brisel pokušava svim silama da zaštiti proces i pomogne da do finalizacije pregovora dođe, ne znači da EU smije da odustane od vrijednosti koje javno proklamuje i da ne može istovremeno da podupire Crnu Goru i da bude beskompromisna oko civilizacijskih vrijednosti koje su prethodnih sedmica ovdje gažene.

STANDARD: Da li u trci za zatvaranjem poglavlja i završetkom pregovora postoji opasnost da se brzina procesa stavi ispred kvaliteta institucija, demokratskih procedura i vladavine prava i koliko evropski put Crne Gore može biti ugrožen ako EU na takve probleme ne bude jasnije reagovala?

BAJRAMSPAHIĆ: Problem se svodi na sljedeće: neki akteri u EU su spremni da zažmure na nedostatke u Crnoj Gori, a neki nisu. Oni koji uljepšavaju stanje stvari i govore o “impresivnim” rezultatima, istovremeno navode na zabludu javnost u Crnoj Gori koja je uvjerena da su pregovori završeni ma šta se ovdje dešavalo. Moglo bi da se desi da skupo platimo tu zabludu.  

Ako se brzina nastavi stavljati ispred kvaliteta reformi i funkcionisanja institucija, kratkoročni rezultat može biti više zatvorenih poglavlja, ali dugoročno ostaju problemi koji će se morati rješavati i nakon članstva. To je zapravo neminovno, samo je pitanje u kojoj mjeri.

Za kredibilitet EU je od najvećeg značaja da EU bude jasna i dosljedna: podrška evropskom putu Crne Gore ne bi trebalo da znači tolerisanje odstupanja od demokratskih procedura, vladavine prava i univerzalnih vrijednosti. Upravo suprotno, jasna reakcija EU može pomoći da evropske integracije ostanu proces stvarnih reformi, a ne samo ispunjavanja formalnih uslova. Međutim, vremena više nema i približavamo se trenutku kada će ili čarobnim štapišem biti zatvorena poglavlja, ili Vlada morati da odgovara za prekršena obećanja o finalizaciji pregovora.

Za završetak pregovora neophodno je sljedeće: Vlada Crne Gore da ne preduzima poteze kojima se destabilizuje Crna Gora, EU da bude dosljedna u onome što javno proklamuje, a građani i građanke da traže rezultate reformi, a ne samo broj zatvorenih poglavlja.