Zašto ovaj slučaj bez presedana, koji je bacio sjenku na kompletnu bezbjednosnu strukturu države, nije u nadležnosti Specijalnog državnog tužilaštva već Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici – ostaje nepoznanica. Javnost je i dalje uskraćena za informacije koje bi mogle da otkriju motiv i nalogodavce ove nezapamćene pljačke i što je bila prioritetna meta lopova. A izbor je bio širok: zaplijenjena droga, oružje korišćeno u najtežim krivičnim djelima, brojni materijalni dokazi iz postupaka koji traju već godinama. Kome je u interesu da se organizatori i finansijeri ne otkriju, tajna je koja je najvjerovatnije ostala zatrpana u tunelu.
Da je istraga od početka loše vođena i da je nedopustivo da je ovo slučaj Osnovnog državnog tužilaštva smatraju sagovornici Pobjede, profesor doktor Darko Trifunović sa Instituta za bezbjednost iz Beograda i podgorički advokat Veselin Radulović.PROPUSTI
” Ovakav slučaj se ne prepušta Osnovnom državnom tužilaštvu. U pitanju je grupa i radi se o organizovanom kriminalu, to je jasno kao dan. Istragu je trebalo da vodi tužilaštvo za organizovani kriminal koje ima daleko veće kapacitete, a i na kraju krajeva, daleko veće kazne su zaprijećene. Jasno je da cijela ova priča ima i političku pozadinu, ali je nećemo saznati, bar ne u ovom trenutku. Nadam se u budućnosti, mada je i to upitno s obzirom na to kako je istraga vođena”, upozorio je Trifunović. On je citirao istaknutog pravnika Valtazara Bogišića: „Ono što se grbo rodi vrijeme ne popravi“. Istraga je „grbo“ vođena i teško da vrijeme bilo šta može popraviti s obzirom na to da protok vremena u pravu ima značajnu ulogu.
” Tokom vremena dokazi nestaju, ljudska memorija slabi u odnosu na svjedoke i to je očigledno. Istraga od početka ide stranputicom, a ne u pravcu rješavanja i otkrivanja ozbiljne kriminalne grupe”, kaže Trifunović.
On je kategoričan da su počinioci morali da imaju insajdera, nekoga ko im je omogućio uvid u arhitektonski plan zgrade. Neko je, prema riječima Trifunovića, toj grupi obezbijedio ključne informacije – da li postoje čelične pregrade koje se često koriste da bi se pojačala sigurnost depoa, koji je raspored straže, odnosno ljudi koji su brinuli o fizičko-tehničkoj zaštiti, do onih institucija u Crnoj Gori koje su to morale obavještajno-bezbjednosno da pokriju.
Za Trifunovića je nedopustivo da na mjestu uviđaja budu tadašnji premijer Dritan Abazović i ministri, jer se tako kontaminiraju dokazi.
” Svi mi iz bezbjednosnog sektora smo bili zatečeni da se na licu mjesta pojavljuju ljudi kojima tu nije mjesto. Bez obzira o kome se radi, postoji nešto što se zove kontaminiranje dokaza i mjesta uviđaja. Uviđajne ekipe imaju bijele mantile, bijele navlake baš da ne bi kontaminirali mjesto uviđaja. Prema tome, nema govora da su oni tu trebali da se pojave jer je to apsolutno bilo namijenjeno za ljude iz kriminalističke tehnike koji su trebali da izuzmu predmete, tj. dokaze”, rekao je Trifunović.
KONTAMINIRALI MJESTO DOGAĐAJA
I za advokata Radulovića nedopustivo je pojavljivanje tadašnjeg premijera Abazovića i ministara na uviđaju. On se osvrnuo i na odluku Suda kojom je nedavno jedan od osumnjičenih pušten da se brani sa slobode jer njegov DNK nije pronađen na licu mjesta, a to je bio slučaj za još dvoje uhapšenih.
” Ono što smo mogli svi da vidimo i zaključimo jeste da na licu mjesta postoji DNK tadašnjeg premijera i tadašnjih ministara. Da li su oni namjerno kontaminirali lice mjesta i uništavali dokaze, odnosno sa kojim ciljem su to radili, to bi trebalo da utvrdi Tužilaštvo”; kategoričan je Radulović.
On je ukazao daje poznato da ne postoje dokazi ni za osobe koje su bile osumnjičene kao neposredni izvršioci ili izvođači radova. Istražitelji ni nakon devet mjeseci ne znaju čak ni osobe koje su bile na samom dnu hijerarhijske ljestvice organizovane kriminalne grupe koja je prokopala tunel do depoa Višeg suda.
” Nažalost, nadležni organi nemaju nikakve podatke i dokaze koji bi doveli do nalogodavaca i koji bi ukazali na motive i razloge za organizovanje i izvršenje ovakvog krivičnog djela”, rekao je Radulović. S obzirom na protok vremena i način na koji je vođena istraga i sve ostalo što je pratilo slučaj ,,Tunel“ teško je nadati se da ćemo dobiti odgovore na sva pitanja. Da javnost sazna punu istinu o obijanju sudskog depoa jedino je, kako kaže Radulović, moguće u slučaju da Tužilaštvo dođe do informacije i dokaza koji bi ukazali da su službena lica i javni funkcioneri napravili brojne propuste, odnosno ako bi se utvrdilo da su i oni bili akteri kriminalnog poduhvata.
” Ovaj slučaj je pokazao brojne nedostatke, prvo u bezbjednosnom sektoru, a onda u pravosuđu, ali i još jednom potvrdio da živimo u društvu gdje postoji hronični nedostatak, odnosno odsustvo odgovornosti, pa i one objektivne, koja bi u uređenim državama i kod elementarno civilizovanih pojedinaca morala da postoji”, istakao je advokat Radulović.
I prema njegovim riječima, brojni propusti i kontrovereze su pratile slučaj ,,Tunel“ od otkrivanja, načina na koji je vođena istraga, neovlašćeni ulasci na lice mjesta tadašnjeg premijera i nekih ministara, te istrage koja je umjesto da bude u nadležnosti Specijalnog tužilaštva završila kod osnovnog državnog tužioca. Radulović je podsjetio i na, kako je rekao, ishitrenu i neodgovornu izjavu tadašnjeg predsjednika Višeg suda Borisa Savića da „gotovo ništa ne nedostaje“, kao i na odluku Vlade da što prije zabetonira tunel. Stiče se utisak da ove osobe nijesu radile na rasvjetljavanju već naprotiv, „sve ono što su učinili i ono što nijesu učinili više je bilo u pravcu prikrivanja i uništavanja dokaza“.
BEZ KLJUČNIH IMENA I MOTIVA
Podsjećamo, prije dvije sedmice srpskom državljaninu Vladimiru Eriću je bez ikakvih ograničenja i zabrana kretanja ukinut pritvor odlukom Osnovnog suda u Podgorici, pošto je utvrđeno da se njegov biološki profil ne podudara sa DNK tragovima iz tunela i depoa Višeg suda u Podgorici. Tužilaštvo je devet osoba dovodilo u vezu sa nezapamćenom pljačkom. Ranije odrađena vještačenja DNK tragova pokazala su da oni ne pripadaju ni Nikoli Milačiću ni Ivici Piperoviću, koji su zbog sumnje da su ukrali dokaze iz podruma Višeg suda uhapšeni 12. oktobra prošle godine sa Katarinom Baćović i Marjanom Vuljajem.
Milačić, Piperović, Baćović i Vuljaj su još 12. januara napustili Istražni zatvor u Spužu poslije tri mjeseca provedenih u pritvoru.
Osnovno tužilaštvo u Podgorici je mjesec nakon razotkrivanja upada u depo Višeg suda otvorilo istragu protiv četvorice srpskih državljana – Milana i Veljka Markovića, Dejana Jovanovića i Vladimira Erića, koji je nakon hapšenja u Švedskoj 20. marta izručen Crnoj Gori, a na listi osumnjičenih učesnika ovog projekta našao se i Podgoričanin Predrag Mirotić, koji je prvi uhapšeni u istrazi slučaja ,,Tunel“. On je, prema navodima naredbe o pokretanju istrage, vozio kopače tunela od Zabjela do centra grada, kada su odlazili da prave podzemni prolaz do depoa Višeg suda, pomagao osumnjičenima da nesmetano borave u Podgorici i obezbjeđivao im alat kojim su obili sudsku prostoriju.
Činjenica da je tunel kroz koji je iz stana susjedne zgrade provaljeno u depo Višeg suda zabetoniran 9. oktobra prošle godine ukazuje da se u ovom slučaju sve radi da se pravi izvršioci ne otkriju. Tunel je zabetoniran na prijedlog tadašnjeg premijera Dritana Abazovića, a njegovim zatrpavanjem onemogućena je bilo kakva rekonstrukcija mjesta zločina tokom dalje istrage.
On je početkom januara ove godine saslušan u Osnovnom tužilaštvu u svojstvu građanina nakon što je krajem decembra u emisiji ,,Link“ na Radiju Crne Gore kazao da ima operativna saznanja ko bi mogao da bude glavni osumnjičeni u slučaju ,,Tunel“ i što je bila njegova namjera.
Međutim, umjesto pompezno najavljenih dokaza za rasvjetljavanje slučaja ,,Tunel“, Abazović je tužiocu predočio već ispričane teorije o motivima upada u depo podgoričkog Višeg suda.
Nezapamćena pljačka u samom centru grada u neposrednoj blizini svih najvažnijih državnih institucija – Zgrade Vlade, predsjednika, Centralne banke gdje su trezori, Skupštine i Vrhovnog, Specijalnog i Višeg tužilaštva obilježiće u negativnom kontekstu crnogorski bezbjednosni sistem. U vremenu političkih previranja i borbi za ključne pozicije u državi zakazali su svi krugovi obezbjeđenja, od ljudi koji su čuvali Viši sud, preko sektorske policije, Ministarstva unutrašnjih poslova pa do Agencije za nacionalnu bezbjednost koja nije znala da se u centru grada više od dva mjeseca kopa tunel ka jednoj od ključnih institucija.
Nadoknada štete
Advokat Veselin Radulović ukazao je da je sud okrivljenima u slučaju ,,Tunel“ ukinuo pritvor, jer smatra da ne postoji osnovana sumnja da su izvršili krivično djelo. To je, kako je objasnio, osnovni materijalni uslov za određivanje pritvora, ali i za pokretanje postupka pa je realno očekivati da neće postojati uslovi za dalje vođenje postupka protiv tih osoba, odnosno da će proces, ako i bude nastavljen, biti završen neuspješno.
” Sve to će uzrokovati obaveze države, odnosno svih nas građana, da osobama koje su neosnovano bile u pritvoru nadoknadimo štetu”, kazao je Radulović.
Pitanja o kokainu bez odgovora
Viši sud napravio je još u martu popis stvari koje su nestale iz depoa Višeg suda i dostavio ga Osnovnom državnom tužilaštvu ali, kako su odgovorili iz Tužilaštva, u cilju zaštite postupka, „za sada ne mogu saopštiti više detalja“.
Kako su mediji izvijestili ranije, pozivajući se na nezvanična saznanja, iz depoa je nestalo „13 pištolja, tri pištolj-revolvera i tri puške, nestala je i manja količina droge, ali i dva foldera sa dokumentima iz jednog predmeta“.
Izvori Pobjede iz obavještajnog sektora kategorični su da je u depo upala mafija kako bi se domogla „svoga“ kokaina i „namirila“ dugove i da „posao“ nije mogla da završi bez podrške ljudi iz sektora bezbjednosti i vlasti.
Međutim, odmah nakon otkrivanja „tunela“ javnosti je saopšteno da više od tone kokaina, zaplijenjenog u Zeti, nije bilo deponovano u tom depou, već da je ta droga čuvana u kancelariji na spratu. Ali nikada nije saopšteno gdje su tone preostalog kokaina zaplijenjenog u drugim akcijama.
Predstavnici izvršne vlasti, konkretno Abazović i njegov prvi saradnik, tada dvoministar unutrašnjih poslova i odbrane Filip Adžić, od prvog dana, istragu su u izjavama usmjeravali ka svemu drugom osim ka mogućoj krađi kokaina.
Da je u depo upala narko-mafija, potvrdila je i izjava jednog od lidera nove vlasti Milana Kneževića, koji je u decembru 2023. u parlamentu rekao da se špekuliše da je iz depoa Višeg suda nestalo čak 900 kilograma kokaina.
To je iz Višeg suda sjutradan demantovano, uz opasku da su u depou bile samo manje količine droge, „po nekoliko grama iz drugih predmeta“.
Preporučeno
Kneževićeva izjava poklapa se djelimično sa tvrdnjama izvora Pobjede, koji kažu da je „blizu tone droge bilo skladišteno u depou Višeg suda u Podgorici“ i da je znatna količina droge odnešena. Marta prošle godine portparolka Višeg suda Marija Raković je u izjavi za Dan konstatovala da se u depou nalazi – devet tona droge, od marihuane i skanka do drugih jačih droga.
Video