“Rašo, znaš da ja nijesam postao član nikakve kriminalne organizacije, već da je ovo zavjera ove fašističke klike koja je došla na vlast, te koristi slogu (profesionalnu i moralnu) tužilastva i suda da vještom manipulacijom činjenica, popunjenim lažima prikažu me kao kriminalca. Toliko su osilili da to javno manifestuju. Iako je postojala prilika da postupak protiv mene pokrenu prije više mjeseci (za šta je dokaz tvrdnja na javnom servisu Adžića da sam ja prvi u redu za hapšenje), a mogli su me uhapsiti i početkom ove nedjelje, no čekali su da to urade u nedjelju da bi prikazali da imaju pod kontrolom sudiju za istragu Šćepanovića, te da se niko ne nada od nas Crnogoraca da im predmet može doći kod časne sudije Mugoše.

I još, postojala je mogućnost da, nesrećni Saša Čađenović, konačno poslije godinu i po dana, kroz supstituciju pritvora jemstvom, pa su da bi to spriječili, ovi poltroni iz tužilaštva, po ustaljenoj praksi, namjerili spriječiti tako što su ga stavili kao člana kriminalne organizacije, zajedno sa mnom.

Kao da je malo što su namjestili da je član Zvicerove kriminalne organizacije, znaš da bi on izvršio moje zahtjeve da uhapsi Velibora i Draganu, da sam mu ih, ne daj bože, dao, a ne da ne pokreće postupak protiv nekog invalida Duška Roganovića. Jasno da je bilo plana dosta bi bilo da ja postanem član ove kriminalne organizacije. Ono što stoji jeste da je Sašu često umor savladavao i onda bi iz faze genijalnosti prelazio u potpunu euforiju i apstraktnost, pa bi pravio omaške i greške, o čemu sam više puta i javno govorio, ali koje su zahtijevale kakav disciplinski postupak ili najgore postupak za nesavjestan rad u službi.

Tu svakako dođe i mlađani Petar Lazović koji je bio uobrazio da je inkarnacija Eliota Nesa (ili već kako se ovaj agent zvao), te da će pohapsiti sve crnogorske mafijaše, a bogami i svjetske, pa je službene informacije koristio bez reda i načina i sa njim kalkulisao i želio da prikaže sebe i svog oca kao “boga i svetoga sina”. Ali, Rašo, sveti je samo duh koji u meni postoji kao i u svakom čovjeku, pa ću kao i uvijek pobijediti.

E o tome i zbog toga ti pišem, znaš da sam uvijek volio život i zbog njega kao jedne od najviših vrijednosti se borio. Međutim, život bez časti i dostojanstva ništa ne vrijedi. Ova fašistička klika to želi da mi uzme, da me ovdje godinama drži kao “psa u rešetkama”. Znaš koliko sam to mrzio pa nikada naše pse nijesmo vezivali, već sam im napravio veliki prostor. Pored toga oni žele i da vas, moju porodicu, godinama uništavaju što ćete me gledati kako me vezanoga vode od Spuža do Podgorice. Zato je štrajk glađu jedina opcija iz oblasti samopomoći, koja se u pravu zove krajnja nužda.

Ja bih to uradio kao japanski samuraj, ali zbog događaja u našoj porodici iz prošlosti, kazali bi da sam sklon autoagresiji. Zbog toga je jedini kognitivan zaključak (odluka) štrajk glađu. Kognitivan zaključak je kada, na osnovu percepocije svim čulima, pa i intuicijom donesete najracionalniji zaključak (odluku), a u odnosu na pojave i stvarnosti. Ovo je ta odluka. No ti ih, Rašo, mozes pobijediti poštenim radom i stvaranjem velike porodice sa puno djece, što je moj zahtjev.

Evo znaš da sam izolovan i da ne znam što se dešava u spoljnjem svijetu, ali dok ti ovo pišem čuh kroz prozor glasno išđudjavanje nekih pritvorenika koji se nalaže u jutarnjoj šetnji, da saslušavaju sve tužioce kojima sam ja rukovodio, a pomenuli su Jovićevicku i Radovićku. To je inače udbaška metoda koju koristi tužilac Šoškić. Neće li koga prepanuti po sistemu “strah životu često obraz kalja” da nešto protiv mene kaže.

Ovo je radio i u postupku protiv specijalne tužiteljke Mitrovic kada je protiv nje tražio dokaze da bi ona pritisnuta “činjenicama” da je na određeni način postupala po mojim uputstvima. No, ona to nije, kao časna osoba od bratstva Sjekloća kojih je osam poginulo u jednom trenu, da ne bi crnogorski barjak, dok boj traje, na zemlju pao, što ne bi bilo viteški. Kako nije navela ništa što nije tačno, on i dalje traži žrtvu. To je rađeno i u slučaju Saše Čađenovića.

Od kada je maknut iz krivičnog predmeta terorizam, on je beznačajan za njih (ovu fašističku kliku), pa ga drže u pritvoru godinu i po dana, a sad ga stavljaju samnom u kriminalnu organizaciju, dajući mi na znanje – evo ti šansa, optuži ga za nešto i izlaziš iz pritvora, ljudski, nema što. Ne vjeruj ništa, to su mali ljudi iz istoimene pripovijetke Iva Andrića, pa te molim da je pročitaš (ako već nijesi). Ova saslušanja su mogla biti realizovana mjesecima ranije, jer to predvidja ZKP u svojstvu građanina, no ovo ima za cilj, ne samo iznijeti da nešto prozbore protiv mene, već da preplaše sudije koji postupaju po mojoj žalbi na rješenje o određivanju pritvora, da im slučajno ne pane na pamet da u što barkaju, jer će biti oni sljedeći.

Jasno ti je, Rašo, da je štrajk glađu jedina opcija. To može trajati, recimo mjesec dana, pokušaće da me spriječe, kad padnem u komu odvođenjem u bolnicu radi pružanja pomoći. No, Rašo, ja čim mi se mozak vrati, nastaviti ću do kraja dok ne svane nova zora. Kada će se Crnogorci probuditi “iz sna mrtvog kojim spavaju”.

Kaži majci da uzme moju penziju, da se ne ponižava odlaskom na posao sa onako narušenim zdravljem. Nastavi da si sa njom ali nemoj da prećeruješ, što već činiš. Pazi sestru. Poljubi Dariju umjesto mene, voli divnu Tamaru. Rado bih ti ovo dao lično da ostane između nas, ali nije dozvoljeno, moram preko Uprave Istražnog zatvora, a oni dostavljaju sudiji za istragu da sve iskontroliše. Nadam se da ce smoći snage da shvate da ovaj sadržaj tebi pripada, pa će ti ga i dostaviti.

Tada bih mu oprostio onaj nerezonski pritvorenički osnov iz člana 175 stav 1 tačka 1. Nađi nekoga da ti objasni kako da tražiš kopiju žalbe koju sam napisao na rješenje o pritvoru. To se traži od Suda, nemam kopiju, a dobro je da je imaš, ako ti je ne daju, angažuj Lazara da je kao advokat preuzme, daj mu punomoćje, ali neka ne preuzima druge radnje bez moga odobrenja.

Mogao bih je prošvercovati, ali znaš da to nije moj manir.

DA JE VJEČNA CRNA GORA!
Ljubi te tata
Katnić Milivoje