Video
Belivuk i Miljković su u Kotoru boravili kod svojih kriminalnih prijatelja, Radoja Zvicera i Slobodana Kašćelana. Navodno, bili su na slavi kod Zvicera, a stvarno su ugovarali dalje ilegalne poslove. Od ulaska u Crnu Goru bili su pod stalnom prismotrom crnogorskih bezbjednosnih službi. Operacijom 24-satnog nadzora koordinirao je pomoćnik direktora za Sektor za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije Zoran Lazović.
SPREČAVANJE LIKVIDACIJA
Pojačani nadzor je urodio plodom. U sklopu koordinirane akcije kodnog imena ,,Meta“ 21. januara je spriječena likvidacija Belivuka i Miljkovića na Aerodromu Tivat – baš u danu kada je trebalo da se vrate za Beograd.
Na vanrednoj konferenciji za medije, koju je organizovalo Specijalno državno tužilaštvo i Uprava policije, specijalni tužilac Saša Čađenović je saopštio da su uspjeli da osujete likvidacije Belivuka i Miljkovića i otkrio da je za sljedeći dan bilo planirano ubistvo jednog od vođa kavačkog plana Slobodana Kašćelana, koji je trebalo da se pojavi na ročištu pred sudijom Višeg suda.
U akciji crnogorske policije uhapšeni su Radovan Stanišić, Mile Jovanović, Goran Marković, koji su trebali da likvidiraju Belivuka i Miljkovića, dok su za planirano ubistvo Kašćelana osumnjičeni Momčilo Milić, Hasan Turković i Dušan Ivanović. Svi su, ispostavilo se, članovi škaljarskog klana. Belivuk je trebalo da bude iz pištolja ubijen ispred aerodromskog terminala, dok je Kašćelanu trebalo da se podmetne bomba ispod auta.
Kasnija istraga je utvrdila, uz priznanje zaštićenog svjedoka, da je organizator grupe za likvidaciju bio Janko Vukadinović koji je akciju vodio iz zatvora u Spužu. Svjedok saradnik je istražiteljima ispričao da je kao nagrada za smaknuće Belivuka bilo opredijeljeno 700.000 eura, za ubistvo Kašćelana u Podgorici pola miliona, dok je za ,,glavu“ Miljkovića određena nagrada od 300.000 eura.
U prvim danima sve je ličilo na nastavak obračuna mafijaških klanova, na rat do istrebljenja kavčana i škaljaraca koji traje duže od decenije. Kasnija dešavanja otkrivaju da se iza kulisa mafijaškog obračuna odigravala vrlo opasna akcija koja je imala za cilj da se trajno destabilizuje Crna Gora. Belivuk, Miljković, Kašćelan ili Zvicer – bili su samo pioni u toj velikoj igri u koju su upleteni jaki politički igrači iz Srbije i Crne Gore, baš kao što su zloupotrijebljeni mediji i vrlo svjesno upotrijebljeni ,,novinari specijalci“…
,,RAZOTKRIVANJE“ VELJE NEVOLJE
Nekoliko dana kasnije, 29. januara, Veljko Belivuk i Marko Miljković uhapšeni su na Aerodromu ,,Nikola Tesla“ u Beogradu.
Stavljene su im na ruke lisice, kako je tada saopštila srpska policija, ,,da bi se ispitale okolnosti zbog kojih su išli u Crnu Goru, ali i povodom saznanja o nedavnom neuspelom napadu na Belivuka koji je sprečila crnogorska policija“.
Ispostavilo se da je srpske istražitelje zanimalo kako je to crnogorska policija uspjela da spriječi likvidaciju, ali i što su sve Belivuk i Miljković, u društvu Zvicera, govorili pred Specijalnim policijskim odjeljenjem kada su, dva dana prije sprečavanja likvidacije, privedeni na informativni razgovor u Centar bezbjednosti Kotor.
Konkretno: interesovalo ih je što su sve ispričali srpski kriminalci tokom informativnog razgovora sa rukovodiocem Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije Lazovićem i specijalnim tužiocem Čađenovićem, pokušavali su da odgonetnu kako je provaljena tajna operacija…
Tek koju sedmicu kasnije, Velja Nevolja – do tada tek obični nasilnik, vođa navijačke grupe ,,Janjičari“ fudbalskog kluba ,,Partizan“ – postaje u Srbiji ,,Neprijatelj broj 1“, vođa najmonstruoznije kriminalne grupe koja je masakrirala i komadala svoje žrtve u kući u Ritopeku.
Na nacionalnim frekvencijama počele su da se, kao u najstravičnijim hororima, ređaju televizijske emisije, emitovani snimci i fotografije koje su u prajm tajmu potanko objašnjavali predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i ministar unutrašnjih djela Aleksandar Vulin.
Epizoda sa aerodroma u Tivtu potisnuta je u drugi plan. Prilično svjesno, jer vlast u Srbiji nije željela da odgovara na teško pitanje: ako su mjesecima pratili Belivuka, ukoliko su sa nadzornih policijskih kamera ispred kuće u Ritopeku imali detalje o otmicama, ako su posjedovali informacije o likvidacijama u tom objektu strave – zašto su dopustili da kriminalci takvog ranga, kao što su Belivuk i Miljković, napušte Srbiju i kao veseli turisti se zapute u Crnu Goru?
Osim što je poznat po nasilničkom ponašanju, Belivuk je 2017. godine bio uhapšen zbog sumnje da je učestvovao u ubistvu Vlastimira Miloševića 30. januara te godine u centru Beograda.
No, u tom slučaju, naprasno je volšebno ublažena optužba, pa je Belivuk, umjesto kao izvršilac, kako je od početka istrage osumnjičen, optužnicom označen kao ,,pomagač N. N. ubici“.
Takve ,,olakšavajuće“ okolnosti teško su objašnjive, osim ako Velja Nevolja nije imao jako dobre veze sa pojedinim ljudima u vrhu policije ili bezbjednosnih službi. Javna je tajna da je, po naredbi policije, Belivukova grupa ,,Janjičari“ razbijala grupe na stadionima koje su pogrdno skandirale predsjedniku Srbije, kao što je poznato da je ista grupa imala niz akcija po komandi vlasti u Srbiji, od smirivanja protesta protiv LGBT skupova, do progona opozicionih lidera, od Dragana Đilasa do Čede Jovanovića.
– Početkom ljeta 2020. godine došlo je do velikog zaokreta, od miljenika službi Belivuk je postao njihov neprijatelj. Da li su isplivale informacije o likvidacijama ili je došlo do teških sukoba oko raspodjele plijena od narkotika, to će možda naknadno utvrditi. Ono što je sigurno – od kraja prošle godine Velja Nevolja postao je ,,nevolja“ ljudi iz vrha Srbije – kaže za Pobjedu nekadašnji operativac ,,Poskoka“, specijalne jedinice srpske policije.
PREBACIVANJE NEVOLJE U CRNOGORSKO DVORIŠTE
Kada se sagleda istorija odnosa srpske i crnogorske države i prepletenih kriminalnih grupa, nema logičnog objašnjenja kako su Belivuk i Miljković tako, bez ikakvog nadzora ili problema, mogli da se šetaju regionom i zašto su pušteni, u jeku istrage protiv njih, da posjete kriminalne pajtose u Crnoj Gori.
Osim ako je nekome moćnome u Beogradu odgovaralo da se Belivuk, kao mogući nezgodni svjedok saradnje sa srpskim vlastima, likvidira u – Crnoj Gori!
Tako bi se priča o kriminalu prebacila u crnogorsko dvorište, nastavile optužbe o bivšoj Đukanovićevoj vlasti, o crnogorskim policajcima i tužiocima kao saradnicima i saveznicima mafijaških klanova…
Zanimljivo, akcija sprečavanja likvidacije nije, kao što je to uobičajeno, propraćena euforičnim tvitovima koordinatora svih službi bezbjednosti Dritana Abazovića, nije bilo reakcije ni od premijera Krivokapića…
Indikativno je, takođe, da su se mediji pod kontrolom Vučića, kao i mediji naslonjeni na obavještajne službe, nastavili baviti navodnim vezama crnogorskih istražnih organa i kriminalnih grupa i nakon spektakularnog hapšenja Belivukove grupe u Srbiji.
Teško je plod slučajnosti: na meti nekih radikalnih političara u Crnoj Gori, kao i crnogorskih i srpskih tabloida, tokom jula i avgusta su se našli upravo ljudi koji su učestvovali u operaciji sprečavanja likvidacije u Tivtu i Podgorici.
GOVOR VLASTI I ĆUTANJE VLASTI
Tako je Zoran Lazović ponovo dovođen u direktnu vezu sa kavčanima, a njegov sin Petar Lazović, kako su to Vijesti objavile početkom avgusta, targetiran je kao osoba iz Specijalnog policijskog odjeljenja koja je, navodno, imala redovnu komunikaciju sa Radojem Zvicerom.
Za one koji ne znaju da policajci i istražitelji moraju da raspolažu insajderskim informacijama i da održavaju kontakte sa osobama sa one strane zakona, ovakva informacija liči na – direktnu optužbu za saradnju sa mafijom.
U međuvremenu, krenula je i oštra kampanja da se vrh Specijalnog tužilaštva, prevashodno glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić i specijalni tužilac Saša Čađenović, prikažu kao ključne prepreke u borbi protiv organizovanog kriminala.
Na sjednici Odbora za bezbjednost koordinator svih obavještajnih službi Dritan Abazović lakonski je odgovorio, na upit kolege iz parlamentarne većine Milana Kneževića, da ,,imaju neka saznanja o osobama koje su redovno održavale komunikaciju sa kriminalnim klanovima“, da bi potom bez zazora pobrojao imena državnih operativaca za koje – valja obratiti pažnju na formulaciju – ,,nema informaciju da li su se Zoran Lazović, Petar Lazović, Enis Baković i Branislav Brano Mićunović sastali u jednom podgoričkom lokalu…“
Ta opasna igra – ,,imam informaciju, možda i nemam“ – suštinski je bilo jasno targetiranje ljudi koje u policiji i tužilaštvu treba skloniti sa tih pozicija. Istovremeno i zataškavanje priče o tome da li nova vlast sada hoće da pravi selekciju ,,poželjnih“ i nepoželjnih“ kriminalaca. Kada je u petak razotkriven monstruozni plan čelnika škaljaraca o likvidaciji tužilaca Katnića i Čađenovića, ubistvima Lazovića te policajca Đokovića, kao i plan za prebijanje sutkinje Uskoković – nije bilo burne reakcije ni premijera Zdravka Krivokapića, ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekulovića, čak ni Dritan Abazović nije spomenuo da će sve ,,stići ruka pravde“.
Preporučeno
Sad ostaje misterija: čeka li se neki novi nalog iz Beograda, kao u slučaju Belivuka, ili crnogorska ,,ruka pravde“ važi samo za politički podobne i poslušnike?
