Video
Pismo prenosimo integralno:
,,S obzirom na okolnosti koje su se desile vezane za moju profesionalnu karijeru, donijela sam odluku koja će se, vjerujem negativno odraziti na javno mnjenje, a posebno na moju porodicu.
Naime, poslije više mjeseci nespavanih noći i teških ličnih trauma koje su ozbiljno ugrozile moje zdravlje, donijela sam odluku da ne idem na izdržavanje zatvorske kazne. Nijesam nikad ništa nezakonito uradila u svojoj 25 godišnjoj karijeri postupajući i kao sudija i kao specijalni državni tužilac.
Da ponizim sebe i da idem u zatvor, nepravedno i nečasno optužena i osuđena, u montiranom zlonamjernom postupku, za mene je neprihvatljivo. Ističem: niti me je strah od zatvora, niti je u pitanju moja želja da izbjegnem gubitak komfora na nekoliko mjeseci. Nisam prekršila zakon. Ovim putem obavještavam javnost da mi lično dostojanstvo, činjenica da sam nedužna i na pravdi boga osuđena, kao i ljudska potreba za istinom i pravdom ne dozvoljavaju da svoju glavu dobrovoljno stavim na giljotinu onima kojima pravo ne leži u Ustavu i zakonima.
Ne želim da dozvolim da moj dostojanstven život i karijera posluže kao broj za ispunjavanje mjerila ili pribavljanje poena za karijerno napredovanje onih kojima je toga koju nose sredstvo a ne obaveza i privilegija.
Prvenstveno se izvinjavam građanima Crne Gore, jer oni od mene, kao nosioca pravosudnih funkcija bez ijedne mrlje u profesionalnoj karijeri, ovo neće očekivati.
Isto tako, svjesna sam da ću razočarati moju porodicu, koja je sve ovo vrijeme bila uz mene. Isto tako ostavljam bol mojoj porodici, jer umjesto da budem sa djecom, od kojih je jedno maloljetno, ja sam izabrala težak i neizvjestan put, jer ne mogu da prihvatim da robijam za nešto za što nijesam kriva.
Podsjećam javnost da sam presudom Višeg suda u Podgorici, koju je donio sudija Vujanović, osuđena na sedam mjeseci zatvora.
Po mojoj žalbi i potpuno očekivano Apelacioni sud prvi put poništava navedenu presudu i tročlano vijeće (u sastavu Moštrokol, Vujović i Jović) traže da prvostepeni sud odgovori na bitna i suštinska pitanja. Ova prva odluka Apelacionog suda ulila mi je nadu da u Crnoj Gori pravosudni sistem ipak funkcioniše i da postoji neko ko poštuje Zakon, te da će montirana optužnica tužioca biti odbačena.
Po navedenoj Odluci Apelacionog suda, prvostepeni sud je morao da u potpunosti razjasni i odgovori na zahtjeve Apelacionog suda. Umjesto da postupi po Odluci Apelacionog suda, postupajući sudija Vujanović je ekspresno, već poslije drugog ročišta donio apsolutno istu prvostepenu presudu, potpuno se oglušivši na Odluku Apelacionog suda.
Iznenađena donošenjem iste presude, uložila sam žalbu sa uvjerenjem da ako je Apelacioni sud već jedan put ukinuo takvu manjkavu, protivrječne, neosnovanu i nezakonitu odluku da će u ponovnom vijećanju donijeti sličnu odluku kao i prvi put. Međutim, ovaj put izmijenjeno vijeće Apelacionog suda, čiji je sastav tendenciozno promijenjen (Tabas, Milanović i Moštrokol) potvrđuje istu, neizmijenjenu, neobrazloženu i prethodno poništenu odluku Višeg suda. Očigledno je pažljivo probrana ekipa kojoj profesionalna savjest nije smetnja da izvrši ovaj prljavi, naručeni posao.
Ova druga odluka Apelacionog suda, duboko vjerujem, ne ulazeći u motive navedenih sudija, predstavlja crnu mrlju u karijerama ovih ljudi. Ona predstavlja grubo kršenje Zakona i osnovnih ljudskih prava i poništava integritet svakog nosioca sudijske ili tužilačke funkcije, koji se u svom radu rukovodi Ustavom i Zakonom i svojim slobodnim sudskim ili tužilačkim uvjerenjem.
U predmetu „Klap, Vardar i Bora“ za koji sam u montiranom procesu protiv mene optužena i na kraju osuđena, primjenjivala sam dosljedno i zakonito, u skladu sa svojim ovlašćenjima odredbe Zakona o odgovornosti pravnih lica za krivična djela. Za vrijeme trajanja ovog fabrikovanog postupka protiv mene konsultovala sam stručnjaka koji predstavlja najviši autoritet u ovoj oblasti, koji je pored ostalog i suštinski tvorac ovog zakona, prof. doktora Zorana Stojanovića. Profesor Stojanović mi je saopštio na osnovu punog uvida u spise predmeta, da ja nijesam napravila apsolutno ni najmanju grešku sprovodeći odredbe Zakona. To je za mene bila velika profesionalna satisfakcija i potvrda da sam u mom postupanju sve uradila po Zakonu.
Želim da obavijestim javnost da je moj progon i stradanje koje prolazim već više godina zajedno sa mojom porodicom organizovan i realizovan isključivo od jednog lica: GST Vladimira Novovića. Napadi na mene od strane GST Novovića počinju krajem 2022. godine, a u vezi predmeta bivše ministarke odbrane Olivere Injac. Vrlo je važno da napomenem, da su do tog dana relacije sa GST Novovićem bile profesionalne i korektne.
Predmet krivične prijave protiv tadašnje ministarke Injac je na moju nesreću bio meni dodijeljen, kao specijalnom tužiocu. Ja sam pokušala da izvršavam svoje tužilačke obaveze prema dobijenoj krivičnoj prijavi u skladu sa Zakonom. Međutim, obaveza gospodina Novovića da zaštiti Oliveru Injac od vođenja krivično pravnog postupka bila je takvog karaktera da je od tog trenutka krenuo u lični obračun sa mnom ne birajući sredstva.
Poslije prvog dostavljanja optužnog akta protiv Injac dostavljeno mi je hitno „obavezujuće uputstvo“, koje je imalo samo jedan cilj: traženje „legalnog puta“ da ista bude oslobođena optužbi. Poslije toga nastupa još jedno „obavezujuće uputstvo“ za isti predmet, što nije zabilježeno od nastanka SDT-a. Tada sam shvatila, ali kasno, da GST neće dozvoliti tužilačku samostalnost u mom postupanju. Tom prilikom sam ga pitala: „Da li ja moram da idem u zatvor umjesto nje?“
U ovom predmetu sudski vještak je našao štetu i u svom nalazu naveo precizno koliko je sredstava protivzakonito zloupotrebljeno iz budžeta, a riječ je o više desetina hiljada eura. Kada sam obavijestila GST Novovića putem telefona o optužnom aktu, osjetila sam da je „vrag odnio šalu“. Istog dana su njegovi izvršioci ušli u pisarnicu, oteli predmet sa kompletnim spisima, te ušli u moju kancelariju bez mog prisustva i izvršili premetačinu. Time je GST Novović počinio teži disciplinski prekršaj za koji je predviđena i sankcija razrješenja po Zakonu o državnom tužilaštvu, član 125. tačka 6. Od tog dana ništa više nije bilo isto. Tražio je gdje se može pravno tumačenje tumačiti dvojako, pa je drugom tužiocu dao nalog da mora da pronađe eventualnu odgovornost u predmetima koje sam ja vodila, što je ovaj i učinio vezano za „Klap, Vardar i Bora“.
Poštovani građani, umjesto da Injac odgovara za pomenute nezakonitosti, ja treba da čekam izdržavanje zatvorske kazne za nešto što nikad nijesam uradila i za nešto što je važno istaći – da u mom postupanju u predmetu „Klap i Vardar i Bora“ nema kvantifikovane štete. Moram istaći da sam postupajući u ovim predmetima vratila državi preko 7 miliona eura u državni budžet.
Tužilačka isfabrikovana optužnica zadala je udarac sama sebi, jer je poništila osnovno načelo na kome počiva, a to je tužilačka dispozicija. Poštovani građani, molim da razumijete ovaj moj vapaj za istinom i pravdom. Vi sami možete da procijenite i zauzmete stav iz navedenog o činjenici da se prvi čovjek SDT igra sa ljudskim sudbinama, mimo kontrole i mimo zakona.
Motiv sudije Vujanovića, da ja budem osuđena po isključivoj želji Novovića je veliki. Njih dvoje su u prisnim, prijateljskim odnosima, a Novović se lično založio da se supruga Vujanovića prebaci za sudiju Upravnog suda u Podgorici. Istog dana, i to ne slučajno, i Novovićeva supruga se bira za sudiju Upravnog suda. Osim vraćanja usluge Vujanoviću, Novoviću u Ustavnom sudu treba i svoj čovjek.
Potpuno je „pokrio“ i kontroliše Viši i Apelacioni sud. Ispleo je za kratko vrijeme mrežu svojih ljudi i kontroliše sve državnotužilačke organizacije. Iskustvo iz ranijeg perioda ukazuje da koncentracija moći u jednom čovjeku u pravosuđu može biti izuzetno opasna za društvo. Postavlja se pitanje da li će ovoj grupi poći za rukom da uvedu u zabludu i Predsjednika Milatovića, koji treba da predloži sudiju Ustavnog suda.
Nameće se opasan zaključak da je i sudstvo i tužilaštvo pod potpunom kontrolom jednog čovjeka, koji je ozbiljna prepreka pravdi. Moja presuda od 7 mjeseci a ne recimo od 6 je dodatna pakost i zla namjera, jer donosi drugačije posljedice i prava.
Poštovana javnosti Crne Gore, još jedan put se duboko izvinjavam zbog mog posljednjeg očajničkog koraka, koji sam napravila razapeta između moje savjesti i naše surove realnosti.
31. januar .2026. godine,
Preporučeno
Lidija Mitrović”.
