Cijena improvizacije: Poginuo vojnik VCG
U međuvremenu, Crna Gora broji štetu – i jednog poginulog čovjeka. Mlađi vodnik Vojske Crne Gore Dejan Božović stradao je kada se cisterna prevrnula na putu prema Kučima. Njegova djeca, njegova porodica, njegovi saborci, to je stvarna cijena “spremnosti” kojom nas je vlast uvjeravala da smo „šampioni regiona“.A gdje su bili ti šampioni? Na fotografijama. U obilascima hangara, uz pažljivo režirane objave, uz izjave koje ne gase ništa osim sopstvene odgovornosti. Potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić i ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović našli su vremena da obiđu posade i zahvale saveznicima pred kamerama – ali kad je trebalo odgovarati na teška pitanja – zašto je flota improvizovana, zašto je domaća oprema prizemljena, zašto je pomoć tražena kad je već izgorjelo pola brda, nije bilo lako doći do njih.
,,Crna Gora jeste bila lider, ali nije danas”, podsjetio je penzionisani vazduhoplovni inspektor Predrag Boljević za ETV.
Šaranovićev performans u Skupštini za pamćenje
Dok je zemlja gorjela, devet tona kapaciteta je ležalo u hangarima na Podgoričkom aerodromu. Dva aviona i dva helikoptera MUP-a. Vlada se sad sjetila para za helikoptere i gorivo. Ako vam ovaj rezime zvuči surovo – jest, i treba da zvuči.
U isto vrijeme, admiralu u penziji Draganu Samardžiću sve je bilo jasno. Podsjetio je javnost na Šaranovićev performans u Skupštini – onaj u kojem smo nikad spremnije dočekali sezonu i u kojem smo šampioni regiona. Na terenu je, međutim, taj pehar ostao neuručen. Vatra nije poslušala hvalospjeve.
Da se razumijemo, nije sve bilo ćutanje i slikanje. Bile su i improvizacije. Vojni Bell-ovi 412 vukli su najveći teret iz vazduha danima, uz smjene posada, dok su lokalne službe i mještani branili kuće svojim rukama. To nije sporno. Sporno je što je avio-helikopterska jedinica MUP-a veći dio krize bila više tema na sastancima nego u vazduhu. Nakon havarije motora na jednom državnom Bell-u 412 prošle godine, a AB/Bell-212 je mjesecima bio na radovima. Tek 17. avgusta ministar je objavio da je Bell-212 vraćen u pogon i da flota dobija pojačanje – usred požarne apokalipse. U zemlji koja je, navodno, jedva čekala sezonu.
Kiša koja gasi ono što su krizni menadžeri ostavili
I onda – kiša. Kiša koja gasi ono što su krizni menadžeri ostavili da prži. Kiša koja se ne slika.
U međuvremenu smo moljakali pomoć. Doletjeli su susjedi i partneri. Srbija je poslala Kamov Ka-32; Mađarska je uputila helikopter (H225M/Super Puma), BiH svoj UH-1H-II; Češki Black Hawk je raspoređen nad Piperima; Italijanski kanader zahvatao je vodu na Skadarskom jezeru. Najavljena je pomoć i iz UAE sa dva Black Hawk-a; Slovačka je najavila helikopter i posadu čim završe misiju u Albaniji. Dakle, ostali su gasili dok smo mi rješavali domaći zadatak koji stoji pet godina.
A koja je to zadatak.
Dva Air Traktora su pokvarena od 2020. i 2021, pa je Direktorat imao samo jednu letjelicu, pišu mediji. To je ta spremnost. Makar to da su završili, da ne tražimo previše. Lakše je na tviteru, odnosno X-u tražiti pomoć.
Ima indicija da su brojni požari podmetnuti. To ne amnestira vlast, to je dodatni razlog da sistem bude brži, tvrđi i vidljiviji. Policija i tužilaštvo procesuiraju piromane – dok MUP objašnjava zašto su mu avioni i helikopteri na servisima.
Krapovićevo gašenje požara sa plaže
A gdje je u svemu ministar odbrane Dragan Krapović? Tu je, ako pitate društvene mreže – na plaži. Naredbe sa plaže postale su simbol sezone. Savršena metafora. Država koja se sunča dok zemlja gori.
Zato glavna oštrica ide onima koji su najviše govorili, a najmanje uradili. Šaranoviću i Bečiću. Ako ste sigurni da smo šampioni, zašto su vam hangari puni a nebo prazno? Ako ste nikad spremniji, zašto je kiša morala da vas zamijeni? Ako ste uz vatrogasce, zašto je trebalo osam–devet dana i međunarodna vazdušna armada da se uspostavi minimum kontrole?
Boljević tvrdi da MUP ima novca ,,900.000 eura za dva helikoptera” – i da ACV svake godine uplaćuje za održavanje jednog helikoptera 300–500 hiljada.
Preporučeno
Ovo nije plakanje nad sudbinom male države već podsjećanje da su vatrogasci gasili dan-noć, vojska se lomila u smjenama, građani nosili kofe sa vodom i crijeva na leđima. A politički vrh? Nedostupan kad treba odgovoriti, vrlo dostupan kad treba stati u kadar.