Video
STANARD: Iza vas je promocija prve knjige “Iza ogledala” na Beogradskom sajmu knjiga. Kako se osjećate sada kad je knjiga konačno u rukama čitalaca? Šta vas je najviše inspirisalo da je napišete?
NJEZVANOVA: Osjećaj je nevjerovatan, na granici između stvarnosti i sna. Više puta sam govorila kako sam sa 16 godina došla na sajam knjiga s novcem koji mi je majka dala da u velegradu kupim čizme za zimu, a da sam ja umjesto toga, s mojom školom, za sve te pare kupila knjige. Da mi je tada neko rekao da ću danas stajati s ove strane štanda i prodavati svoju knjigu, možda ne bih vjerovala – možda ne vjerujem ni sada. Osjećaj je nevjerovatan, potpuno me preplavio.
Dominantno osjećam zahvalnost za sve one ljude koji su zaista vjerovali da to mogu – a ima su brojni, počevši od moje porodice do ljudi koji su godinama čitali moje kratke tekstove na Instagramu, vjerovali i tražili da to uradim. Vjerovali su da ja to mogu, pa ja onda i jesam. Zato što su oni vjerovali u mene, pa sam onda povjerovala i ja
Ono što me dominantno inspirisalo da napišem ovu knjigu je životno iskustvo proteklih 5-6 godina, koje me značajno promenilo. Knjiga zapravo počinje jednim teškim događajem u mom životu, jer sam, pored gubitka djeteta, pretrpjela i jakušarsko nasilje. Međutim, to je samo uvod u fabulu, a zaključak će se završiti na potpuno drugoj strani. Preporučujem da pročitate svi vi koji ćete čitati ovaj intervju, kako ne bih kvarila ugođaj samog čitanja knjige.
STANDARD: Knjiga se bavi ozbiljnim temama, ali je, kako ste rekli, pitka i lako se čita. Kako ste uspjeli da pronađete balans između težine teme i pristupačnosti za čitaoce?
NJEZVANOVA: U suštini, nijesam uopšte u tom stvaralačkom procesu imala nijedan momenat promišljanja. U kreiranju ovog teksta učestvovala sam isključivo samo srcem. Tako sam tekst i poslali na lekturu. Gledala sam da mi lektorka bude po senzibilitetu i duši bliska, jer mislim da je jako važno kad se obrađuje bilo koja vrsta umjetnosti, kako ne bi izgubila na smislu i kvalitetu .Razlika u doživljaju može značajno da promjeni percepciju onih pred kojima se to umjetničko djelo stavlja.
Povezala sam nekoliko svojih životnih situacija, kroz introspekciju u konačne uvide koji su meni sami sjeli u krilo kada im je bilo vrijeme. Koliko god da priča ima ozbiljne i značajne poruke, gledala sam da ih ispričam onako kako su ljudi navikli tj. u narativu u kojem su ljudi navikli, a to je da između mene I mog gledaoca odnosno čitaoca nema posrednika, već da direktno komuniciram.
STANDARD: U jednom intervjuu ste rekli da je knjiga “Iza ogledala” nastala u odsustvu ogledala. Možete li objasniti šta ste time mislili i kako je to uticalo na vaš proces samospoznaje tokom pisanja?
NJEZVANOVA: Knjiga “Iza ogledala” idejno je započeta na prošlom sajmu knjiga kada sam se vratila sa porodičnog putovanja. Tog posljednjeg dana sajma našla sam se u Beogradu i iskoristila priliku da posjetim sajam knjiga koji je jedna od mojih omiljenih manifestacija. Tom prilikom postavila sam sebi cilj da do idućeg sajma napišem knjigu koja će se naći na sajmu. “Piskarala” sam od tog oktobra do juna, sakupljajući materijal u kojem je bilo poezije i proze. To je bilo šarenoliko iskustvo stavljeno na papir; međutim, u julu sam otišla na odmor sa svojom porodicom na Adu Bojanu. Došla sam kod drugarice koja tamo iznajmljuje kućice, u poznatu kućicu u kojoj sam prvi put poljubila svog muža — u kućicu koja je za mene kutija najljepših uspomena iz mladosti i mog života — i zatekla odsustvo ogledala. Htjela sam da pogledam, ne znam ni sama šta, ali to me triggovalo da prozirem dublje u sebe, zato što mi je muž postavio vrlo jednostavno pitanje, na moju histeriju “ZAŠTO NEMA OGLEDALA?” pitao me “A što će ti? Zar nijesi sve to probala kući?”. U tom trenutku, njegova naizgled bezazlena i jednostavna rečenica, koja je srž srži, podstakla me da za nekoliko dana napravim kostur ovog romana. Sav onaj materijal koji sam sakupljala od oktobra do juna i dalje čeka na mojim policama da bude dovršen ili uvršten u neku sljedeću knjigu ili zbirku.
Knjiga “Iza ogledala” nastala je uglavnom na Adi Bojani tokom tih desetak dana koliko sam bila na moru. Samo sam je doradila, proširila, ispravila i uobličila do kraja ljeta u Podgorici, a takvu sam je predala na lekturu.
STANDARD: Vaša otvorenost i iskrenost na društvenim mrežama su već poznati vašim pratiocima, ali u knjizi ulazite u još dublje lične priče, uključujući i bolno iskustvo gubitka trudnoće. Koliko je bilo teško ponovo proživljavati te trenutke dok ste pisali?
NJEZVANOVA: Bilo je toliko teško da sam, kada sam zatvorila knjigu, rekla da je neću nikada više pročitati. Međutim, promislila sam da me život uglavnom naveo da sve ono što sam rekla da neću i da ne bih nikada, na kraju uradim. Ostajem pri tome da je neko vrijeme sigurno neću čitati.
Prvi dio, koji se tiče mog bolnog životnog iskustva, postavlja pitanje hoću li je ikada više čitati. Proces nastanka knjige podrazumijeva da, kada sam uobličila tekst, dva ili tri puta samo ja pročitam kompletnu cjelinu, a zatim slijedi tri-četiri čitanja lektora. Bilo je teško jer nikada nijesam tako detaljno opisala šta se tačno desilo meni u Kliničkom centru, a jako sam detaljno opisala “onu” koja me povrijedila. Sigurna sam da će žene Crne Gore, iako ja to nijesam nigdje imenovala, znati o kome se radi.
STANDARD: Poznati ste i po tome što se bavite temama poput zavisnosti od tehnologije i sajber nasilja. Kako je vaše razmišljanje o ovim problemima oblikovalo poruku vaše knjige?
NJEZVANOVA: Neću da, što mladi kažu, spojlujem čitanje ljudima, jer je stvarno veliko interesovanje za knjigu. Moram da kažem da se centralna fabula zapravo tiče zavisnosti od telefona. Iako sam ja neko ko “živi” od toga šta ljudi gledaju u telefon, smatrala sam ISTINU svojim životnim pozivom i nijesam joj pobjegla ni ovog puta. Rekla sam dosta toga o tome kako sam ja zavisna od telefona, šta mi je to uzelo, a šta dalo. Smatram da neko ko djeluje u javnom prostoru i čiji se glas daleko čuje, ima moralnu odgovornost, prije svega, da ukaže na mnoge posljedice ove, kao i drugih zavisnosti.
Na temu nasilja sam najosjećajnija aktivistkinja i bila sam gošća u Palati Srbije, gdje sam govorila upravo o temi nasilja, a znam da sam više puta bila žrtva nasilja, akušarskog i online. Mislim da trebamo što više da se bavimo edukacijom mladih ljudi kako bi prepoznali mnoge vrste nasilja na Balkanu, jer se mnoge vrste nasilja predstavljaju kao folklor, a to ne bi trebalo i ne bi smjelo.
STANDARD: Pored knjige, vaš proizvod “Cmok kultura” je oduševio dame ne samo u Crnoj Gori nego i širom regiona. Kako ste došli na ideju da kreirate taj proizvod, i kakva je reakcija vaših pratilaca bila?
NJEZVANOVA: “Cmok kultura” je moje čedo, moje autorsko čedo koje žene obožavaju. Nažalost, napravili smo malu pauzu sa “Cmok kulturom” tokom ljeta, zato što zbog velikog broja svojih radnih obaveza i dvije male bebe kod kuće nijesam uspjela da postignem taj obim posla. Interesovanje je bilo ogromno, izvan granica Crne Gore.
U pitanju je njega usana, generalno kože, i nekoliko mlijeka za tijelo, a dominantno su u “Cmok kulturi” proizvodi koji se tiču njege usana. Dobra vijest za sve ljubitelje je da se polako vraćamo na scenu, i to sa nekim novim proizvodima i nekim osnovnim proizvodima. Očekujemo da se završi sajt na kojem će moći da se poručuju i knjiga i proizvodi “Cmok kulture” svuda u svijetu, iako smo se mi i do sada trudili kada je u pitanju “Cmok kultura” da šaljemo proizvode svuda na svijetu. To ćemo, naravno, uraditi i kada je u pitanju knjiga, jer je interesovanje stvarno veliko, što me beskrajno raduje. Veliki dio sebe investiram u sve što radim, i onda kada shvatim da to nije uzalud, to mi daje motivaciju da ne odustanem.
STANDARD: Kao influenserka, često koristite svoju platformu da otvoreno govorite o mentalnom zdravlju i izazovima s kojima se mladi danas suočavaju, uključujući kao što sam već navela, sajber nasilje. Koliko vam je važno da kroz svoj rad, bilo to na društvenim mrežama ili kroz knjige, podstaknete ljude da se otvore i potraže pomoć?
NJEZVANOVA: Kao influenserka, moram da pomenem da sam više puta bila žrtva online nasilja. Internet je donio mnogo dobrih, lijepih i korisnih stvari čovjeku, ali čovjek ne bi bio pripadnik svoje vrste kad ne bi zloupotrijebio ono što mu koristi, pa je tako uradio i sa internetom. Činjenično stanje jeste takvo da je internet dao mogućnost svima da imaju mišljenje, ali još uvijek nije potpuno pravno regulisano kako se postupa sa ljudima koji online maltretiraju druge, osim kada to rade sa svog naloga, određene IP adrese i pod svojim imenom i prezimenom. Znamo da ljudi koriste lažne profile na raznim platformama kako bi maltretirali ne samo kreatore digitalnog sadržaja, već i bilo koga ko nastupa u javnom prostoru. Najviše je zabrinjavajuće što to rade tinejdžeri, adolescenti, djeca, jedni drugima, bez da su uopšte nastupali u javnom prostoru. Mislim da nam je to imperativ u vremenu koje predstoji, da pravno regulišemo sankcije za bilo koju vrstu ugrožavanja integriteta druge osobe korišćenjem online prostora.
Zaista se trudim da govorim na svojim platformama koje su veoma praćene i koje prati dosta mladih ljudi, međutim, nije dovoljno da to uradim samo ja ili neki od mojih kolega. Tu moramo imati ozbiljnu podršku od institucija sistema. Jedan od razloga zašto sam se ipak odvažila da o svojoj dubokoj intimi govorim u knjizi “Iza ogledala” jeste kako bih ohrabrila i osnažila one koji su preživjeli bilo koju vrstu nasilja da istu prijave i da, između ostalog, svoje društvene mreže koriste za to, jer vrlo lijepo opisujem u knjizi kako sam tretirana, dok nijesam iskoristila svoj Instagram nalog, u istoj bolnici od istih ljudi.
STANDARD: Kako ste iskoristili vaš uticaj na društvenim mrežama u promociji knjige “Iza ogledala”? Da li mislite da influenseri imaju odgovornost da govore o važnim temama kao što su mentalno zdravlje i lična trauma?
NJEZVANOVA: Manje sam koristila svoj Instagram prostor za promociju sopstvene knjige nego za promociju bilo čega drugog za šta sam bila angažovana da promovišem, samo iz jednog razloga: jer sam radila (i sada radim) paralelno na nekoliko projekata. Mislim da sam sada, prilikom svođenja računa za 2024. godinu, došla do zaključka da ću nešto morati da eliminišem jer imam velike i važne planove za godinu koja predstoji. Tako da neću moći da radim sve ovo uporedno, kako ne bih smanjila kvalitet sebe i onoga što radim. Ono u šta se dajem, u to i investiram. Zato je “Cmok kultura” stavljena na pauzu. Nijesam željela da umanjim kvalitet proizvoda koje ljudi kupuju, jer mi veruju. Smatram da je u današnje vrijeme potpuno neodgovorno umanjivati moral, i da je obraz važniji od bilo koje cifre na novčanici ili kovanici, ili u elektronskom novcu u koji se ne razumijem.
Što se tiče odgovornosti drugih koji deluju u javnom prostoru, mislim da bi trebalo i to sankcionisati i edukovati kako bismo tačno znali ko i kakvu štetu može da nanese javnosti i generalno mladim ljudima, neobazrivo birajući sadržaj koji plasira na platformama koje imaju veliki broj pregleda.
STANDARD: Na kraju, šta biste poručili ženama i mladima koji prate vaš rad? Da li postoji neka ključna poruka koju želite da prenesete kroz knjigu “Iza ogledala” i sve što radite?
Preporučeno
NJEZVANOVA: Poruka za sve mlade ljude, kao i za sve one koji me prate, a i za one koji me ne prate; za one koji me vole i one koji me ne vole. Prema svima postupam jednako, iz dobre i lijepe namjere, a to je da se školuju. Obrazovanje uvijek ima svoju cijenu i nikada ne izlazi iz mode. Porodica je osnovna građevna ćelija svakog zdravog pojedinca i trebala bi biti temelj svakog zdravog društva. U porodici počinje i završava sve. Neka vam porodica bude apsolutni prioritet u odnosu na sve ostale izbore koje život pred vas stavlja.
