“Od mene se traži izvinjenje predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću, a ja pitam za šta treba da se izvinim? Hrišćanin sam, kažem izvini kad pogriješim. Umesto izvinjenja, pozivam rukovodstvo Srbije da sarađujemo, da ponovo gradimo ono što su neki porušili u proteklih trideset godina – rekao je Krivokapić.

Nova vlada u Crnoj Gori moraće, prema njegovim riječima, prije svega da analizira kakav joj je teret ostavila odlazeća vlast i da je za tu zemlju od izuzetne važnosti da njeguje bratske odnose sa Srbijom.

Lider koalicije “Za budućnost Crne Gore” za Nova.rs objašnjava i kako je doživio rekaciju Vučića na njegov komentar da je u bliskim odnosima sa predsjednikom Crne Gore Milom Đukanovićem i šta misli o zahtjevima da se izvini Vučiću zbog svojih prethodnih izjava.

Krivokapić je i otkrio šta nakon svega misli o Dritanu Abazoviću i Aleksi Bečiću, ali i o Milanu Kneževiću i Andriji Mandiću, kao i kako reaguje na tvrdnje da je “projekat mitropolita crnogorskog-primorskog Amfilohija Radovića”.

Vlada u zakonskom roku
Nedavno je nova većina u crnogorskom parlamentu i zvanično povjerila vama da budete mandatar. Koji su vaši naredni koraci i koliko će vam vremena trebati da formirate novu vladu?

Prema Ustavu mandat za sastav nove vlade najprije treba da povjeri predsjednik Crne Gore i od tog trenutka teče zakonom predviđen rok u kojem vlada treba da se formira. Očekujem da će nova vlada Crne Gore biti formirana u zakonom predviđenom roku.

Šta ce biti prvi potezi vlade?

Ne verujem da nova vlada može da napravi ijedan svrsishodan korak bez skeniranja postojećeg stanja. Moramo da utvrdimo precizno šta nam je ostavila prethodna vlast kao teret i na osnovu toga ćemo napraviti strategiju saniranja očito teškog stanja.

Mislite li da je Milo Đukanović odustao od ideje da prekraja skupštinsku većinu? Očekujete li opstrukcije?

Milo Đukanović je iskusni političar. On se čitav život nije bavio ničim drugim osim politikom. Ne bih potcijenio kapacitete gospodina Đukanovića, kao što ne bih potcijenio ni njegovu potrebu da zaštiti svoje poslove, kojih je u Crnoj Gori i previše. Ipak, iznad svega i prije svega ne bih potcijenio građane Crne Gore, koji su nakon trideset godina rekli dosta takvoj politici. Đukanović će biti pred izborom da li da sluša svoj politički instinkt ili svoje nagone za samoodržanjem. Vjerujem da je shvatio da on više nema podršku onih koji su za njega glasali prethodnih godina, kao ni onih koji su protiv njega bili sve vrijeme.

Posle svega, kakva će biti politička sudbina Đukanovića i odlazećeg premijera Duška Markovića?

Biće upravo onakva kakvu su zaslužili. I to ne govori Zdravko Krivokapić, to nas uči iskustvo iz ostalih zemalja svijeta. Nađite mi jedan primjer u kojem autokrate i diktatori imaju srećan kraj? Da budem precizan, ovdje govorim samo o političkim posljedicama i političkom kraju!

Slijedi demontaža nakaradnog sistema
U javnosti se moglo čuti da je i unutar koalicije bilo problema pred konstitutivnu sednicu parlamenta, ali i da su razgovori u pojedinim trenucima prerastali u svađu. Jeste li uspjeli da riješite sve nesuglasice ili i dalje postoje otvorena pitanja?

Tri različite koalicije su u izbore krenule da sruše režim. Prva etapa je uspješno završena. Sada smo pred drugom, a to je demontaža nakaradnog sistema, ponovno uspostavljanje institucija države, uspostavljanje vladavine prava. Da budem kratak i jasan, mi moramo državu vratiti ljudima. Strategije do tog cilja su različite, ali se nadam da ćemo uspjeti da prevaziđemo razlike i dođemo do cilja. Ipak je cilj veći od naših razlika. Ne postoji niko ni u jednoj od ove tri koalicije kome nije na srcu uspješna i prosperitetna Crna Gora, a to je već dovoljan kapital za početak.

Poslije svega što se dogodilo, kakvo je Vaše mišljenje o Dritanu Abazoviću i Aleksi Bečiću? Jesu li to ljudi sa kojima možete da gradite budućnost Crne Gore?

Aleksa Bečić i Dritan Abazović su budućnost Crne Gore, zajedno sa ostalim mladim ljudima njihove generacije, kojih ima u sve tri pobedničke koalicije. Mladi, obrazovani, nekorumpirani i iznad svega patriotski orjentisani mladi ljudi. Iako su mladi godinama, oni nisu početnici u politici i nije me stid da priznam da bih sa svojih 62 godine i te kako imao šta da naučim od njih.

Crkva je završila sa svojim političkim ambicijama
A da li se promokenilo Vaše mišljenje o Milanu Kneževiću i Andriji Mandiću nakon svih događaja?

Andrija Mandić i Milan Knežević su veterani crnogorske političke scene, možda rame uz rame i sa samim Đukanovićem. Oni su dugo u politici, dugo su održavali vatru otpora režimu i to je za svako poštovanje. Ne bih rekao da sam promijenio mišljenje o njima, ali sada sam u prilici da iznutra sagledavam politiku i procese. Naravno, desi se ponekad da nam viđenje nije podudarno. To pripisujem i svom neiskustvu, ali nije tajna da na pojedina pitanja gledamo drugačije. Ali, ima ona izreka i kad se slažemo i kad se ne slažemo neka to bude u ljubavi. Što se mene tiče – biće tako.

Mitropolit Amfilohije i vladika Joanikije u prethodnom periodu bili su medijatori razgovora unutar koalicije dok su trajali pregovori o novoj vlasti. Koliko je uloga Srpske pravoslavne crkve bila značajna u ovom procesu?

Ja sam u politiku i ušao nakon što je prethodna vlast usvojila diskriminatorski Zakon o slobodi vjeroispovijesti i to sam i ranije isticao. Uloga Crkve u rušenju režima je nesporna, i to je jasno svima. Samo bih voloo da preciziram odmah sada: Crkva je u taj proces uvučena jer je morala da se brani. Veličanstvenim litijama, koje su bile mirna hrišćanska pobuna, Crkva je praktično artikulisala nezadovoljstvo mnogim drugom stvarima u crnogorskom društvu. Bilo je samo potrebno da se na političkom tržištu pojave partije koje to nezadovoljstvo mogu da kapitalizuju na izborima, što se i dogodilo. Koliko mi je poznato, a cijenim da sam dobro informisan, Crkva je svoje ambicije da se uključuje u politički život završila onog momenta kad je čula obećanje nas iz tri pobjedničke koalicije da ćemo povući sporni Zakon o slobodi vjeroispovijesti. Medijatorska uloga crkve u jednom trenutku kad je zapelo oko pregovora nije ništa drugo, nego odraz brige duhovne vlasti Crne Gore, koja je cijenila da može dati doprinos dogovoru. Ni mitropolit Amfilohije, ni vladika Joanikije, nemaju zahtjeve u pravcu interesa za sastav vlade ili kako će biti podijeljeni resori. Trebalo je sačuvati jedinstvo koje smo kapitalizovali 30. avgusta pobjedom nad DPS-om. To je bio njihov glavni i jedini motiv. Zahvalan sam Crkvi, ali i brojnim drugim pojedincima koji ovih dana čine sve da mi prohodamo kao vlast. Ljudima koji su dugo u opoziciji treba neko vreme da se naviknu na činjenicu da bi sada oni trebali preuzeti odgovornost za najvažnije odluke. I to je proces.

Nisam ničiji projekat
Za vas su u više navrata isticali da ste projekat mitropolita Amfilohija. Kako komentarišete te navode?

Ja sam hrišćanin, idem u crkvu i to je cijela istina. Ako sam ja kriv i ako je to moj grijeh, prihvatam da sam grešnik. Ja sam univerzitetski profesor, imam petoro djece i dvoje unučadi. Previše da bi bio „nečiji“ projekat. Imena mitropolita Amfilohija, koji je danas jedan od najobrazovanijih i najpametnijih Crnogoraca, nisu dostojna takvih kvalifikacija.

Kakav je Vaš odnos sa Amfilohijem i vladikom Joanikijem?

Naš odnos je pun uzajamnog poštovanja.

Iz DPS su zbog razgovora na Ostrogu poručivali da će Crnom Gorom upravljati SPC i da je to urušavanje sekularne države. Kako Vi vidite ulogu SPC u crnogorskom društvu?

Nekada su dogovore sklapali po Splendidima i raznim drugim hotelima širom Crne Gore i svijeta. Tada su se uglavnom dogovarali kako da očerupaju Crnu Goru. Mi smo se dogovarali u manastiru u svojoj državi. Mislim da je mnogo važnije zbog čega smo mi bili tu i šta smo mi govorili tu, nego gdje smo bili. Sekularnost Crne Gore, koju ću prvo braniti, narušio je odlazeći režim upravo Zakonom koji je počeo njihov pad. Zamislite da se na propast sekularne države protive ljudi koji su na partijskom sastanku tražili da osnuju Crkvu? Crnu Goru vidim kao sekularnu državu u kojoj će biti komotno i Crkvi i državnoj upravi. Vidim je kao državu u kojoj se niko nikome neće miješati u posao, u kojoj neće biti ni stvarne ni lažne simfonije. Smatram da bi odnos u kojem bi se preplitali sa Crkvom, naštetio i njoj koliko i nama. Zato sam zagovornik modela koji ima Njemačka, a koja je kroz zakonski okvir ovu oblast uredila na odličan način.

Skandalozno je što Vučić tako dugo nije bio u Crnoj Gori
Zbog Vaše izjave o bliskim odnosima Mila Đukanovića i predsjednika Srbije Aleksandra Vučića pozvani ste da dođete u Beograd i da donesete dokaze. Hoćete li to i učiniti?

Htio bih da se našalim protivpitanjem – da li to znači da sam na nekom sudu, ako se od mene traže dokazi? Nedopustivo je da predsjednik Srbije Aleksandar Vučić za osam godina, koliko je na vlasti, nijednom nije došao u Crnu Goru. Ni kao premijer, ni kao predsjednik. Ni gospodin Đukanović nije išao u Beograd. Izvinite, to je neprihvatljivo za moje poimanje odnosa sa Srbijom. Nama Srbija nije samo susjedna zemlja, nama je Srbija bratska zemlja. Tamo nam žive braća, rođaci, kumovi, studiraju nam djeca, liječe se naši ljudi po bolnicama. Od mene se traži izvinjenje predsjedniku Vučiću, a ja pitam za šta treba da se izvinim? Hrišćanin sam, kažem izvini kad pogriješim. Umesto izvinjenja, pozivam rukovodstvo Srbije da sarađujemo, da ponovo gradimo ono što su neki porušili u proteklih trideset godina. Pozivam ih da svojim ličnim odnosima, zasnovanim na poštovanju, pokažemo i našim građanima da nema niko ko može stati između odnosa naše dve države.

S obzirom na izjave koje dolaze iz obje zemlje u prethodnom periodu, na koji način će nova vlast u Crnoj Gori graditi svoje odnose sa Srbijom i mogu li se oni poboljšati?

Mi nemamo nijedan razlog da ne gradimo odlične odnose sa Srbijom, a gotovo da nema oblasti u kojoj se ti odnosi nisu pokvarili. Ja sam i više nego spreman da dam sve od sebe da ti odnosi budu ono što i naši građani od nas očekuju. Odnosno onakvi kako to od nas istorija i tradicija nalažu. Uostalom, da budu onakvi kako to od nas traže i naši evropski prijatelji, koji su regionalnu saradnju postavili visoko na listi svojih priorioteta.

Dakle, nije isključeno da jednog dana dođete u posjetu Aleksandru Vučiću ili da on dođe u Crnu Goru?

Zašto bih to isključio? Ja sigurno neću bit taj zbog kojeg će odnosi naše dve države da trpe. Već sam rekao da je skandalozno da predsjednik Srbije nije došao u Crnu Goru toliko dugo, ali i obrnuto.

Govorili ste da ćete od Crne Gore napraviti Luksemburg. Kako mislite da to učinite, s obzirom na ekonomsku krizu koja prijeti da zatrese vašu zemlju?

Ako Crnu Goru učinimo pravnom državom, oslobodimo je okova kriminala i korupcije i time poručimo da smo sigurno okruženje za strane investicije, mi ćemo imati standard evropskih država mnogo prije nego što to iko očekuje.