U središtu prijave nalazi se potvrda privatne turističke firme kojom je Predrag Radovanović dokazivao rukovodeće iskustvo. Dokument je izdat „radi zasnivanja radnog odnosa“, uz izričitu napomenu da se u druge svrhe ne može koristiti, ali je prihvaćen u postupku izbora direktora Uprave carina. Tužilaštvu je predloženo da provjeri istinitost njegovog sadržaja, osnov izdavanja i zakonitost upotrebe.

Prijavom su obuhvaćeni direktor Uprave za ljudske resurse Agron Camaj, načelnica Odsjeka za oglašavanje u toj upravi Nataša Boljević, vršilac dužnosti sekretara Ministarstva evropskih poslova Predrag Radovanović, kao i za sada neidentifikovane osobe zaposlene u Upravi za ljudske resurse i Ministarstvu evropskih poslova.

U prijavi, u koju je redakcija imala uvid, iznose se sumnje da su prijavljene osobe, djelujući organizovano i po prethodnom dogovoru, tokom postupka sprovedenog od 15. maja do 22. juna 2026. godine izvršile više krivičnih djela kako bi unaprijed uticale na ishod konkursa.

Camaj i Boljević prijavljeni su zbog sumnje da su zloupotrijebili službeni položaj, dok se u odnosu na Radovanovića traži provjera sumnje na falsifikovanje isprave. Ove navode, kao i njihovu eventualnu pravnu kvalifikaciju, tek treba da ispita nadležno tužilaštvo.

KONKURS BEZ POSEBNIH USLOVA

Uprava za ljudske resurse je 15. maja 2026. godine, za potrebe Uprave carina, objavila javni konkurs za izbor direktora te institucije.

Konkursom je za kandidate sa najmanje VII1 nivoom kvalifikacije obrazovanja traženo najmanje osam godina radnog iskustva, od čega dvije godine na poslovima rukovođenja. Za kandidate sa VI nivoom obrazovanja bilo je potrebno najmanje osam godina radnog iskustva, od čega tri godine na poslovima rukovođenja. Kao dodatni uslovi navedeni su završen fakultet društvenih nauka – pravo ili ekonomija – i položen stručni ispit za rad u državnim organima. U krivičnoj prijavi se, međutim, tvrdi da javnim konkursom nijesu propisani svi posebni uslovi predviđeni Zakonom o carinskoj službi.

Kako se navodi, direktor Uprave carina pripada kategoriji rukovodećih carinskih službenika, zbog čega je prilikom raspisivanja konkursa, pored Zakona o državnim službenicima i namještenicima, trebalo primijeniti i Zakon o carinskoj službi kao poseban zakon. U skladu sa tim, konkursom je, prema navodima prijave, trebalo zahtijevati da kandidat bude dostojan za obavljanje poslova u Upravi carina i da ispunjava bezbjednosne uslove za rad u službi. Ti uslovi nijesu navedeni u tekstu konkursa, iako se u prijavi tvrdi da su odgovorne osobe u Upravi za ljudske resurse morale znati da je riječ o obaveznim kriterijumima za obavljanje rukovodeće funkcije u carinskom sistemu.

Izražena je sumnja da je izostavljanjem posebnih uslova pojedinim kandidatima omogućeno da učestvuju u postupku iako, prema tvrdnjama iz prijave, nijesu ispunjavali sve zakonske kriterijume.

KOMISIJA BEZ STRUČNJAKA

Kao posebno sporno pitanje navodi se sastav Komisije za provjeru kompetencija, znanja i sposobnosti kandidata.

U prijavi se tvrdi da u Komisiju nije imenovana osoba koja je istaknuti stručnjak iz odgovarajuće oblasti rada, iako član 56 Zakona o državnim službenicima i namještenicima propisuje takvu obavezu.

Za člana Komisije imenovan je Danilo Ćupić, koji se na listi istaknutih stručnjaka, prema navodima iz prijave, vodi za oblasti rada, radnih odnosa i zapošljavanja, unutrašnjih poslova, državne uprave, lokalne samouprave, upravnog nadzora, službeničkog sistema, prosvjete, nauke, inspekcijskog nadzora, pravosuđa, međunarodnih odnosa, Evropske unije i ljudskih prava.

U prijavi se ističe da Ćupić nije naveden kao stručnjak iz oblasti javnih finansija i carina, iako je na listi bilo više osoba sa stručnim iskustvom upravo u tim oblastima. Carine, kako se obrazlaže, pripadaju oblasti javnih finansija i predstavljaju javni prihod koji država naplaćuje prilikom uvoza robe. One su istovremeno instrument fiskalne politike i spoljne trgovine i dio ukupnog fiskalnog sistema države. Zbog toga se tvrdi da Komisija, bez stručnjaka iz oblasti javnih finansija i carina, nije mogla da obezbijedi potreban nivo stručnosti za odgovarajuću procjenu kandidata za direktora Uprave carina.

Takav sastav Komisije, prema navodima prijave, dovodi u pitanje objektivnost i zakonitost postupka, ali i otvara sumnju da izbor članova Komisije nije bio slučajan.

Primjedbe se odnose i na način na koji je sproveden intervju sa kandidatkinjom Majom Vučinić. U prijavi se tvrdi da ju je član Komisije iz Uprave za ljudske resurse više puta prekidao dok je odgovarala na pitanja, da joj nije omogućio da završi započete rečenice i da u potpunosti obrazloži odgovore. Takav način vođenja intervjua je, kako se navodi, djelovao zbunjujuće i stresno i onemogućio objektivnu procjenu njenih stručnih znanja, sposobnosti i kompetencija. Vučinić je na opštem dijelu testa osvojila 56 od maksimalnih 60 bodova. Ipak, na intervjuu, koji se u prijavi opisuje kao dio postupka sa znatno većim prostorom za subjektivno ocjenjivanje, dobila je ocjenu da „ne zadovoljava“. Zbog takve ocjene nije se našla na konačnoj listi kandidata za izbor.

U krivičnoj prijavi se navodi da članica Komisije iz Ministarstva finansija Biljana Peranović navodno nije bila upoznata sa tim da je Vučinić na intervjuu dobila ocjenu da ne zadovoljava. Peranović je, prema tim navodima, bila upoznata da druga dva kandidata – Siniša Raičević i Gojko Kalezić, nijesu zadovoljila, ali ne i sa ocjenom dodijeljenom Vučinić. Navodi se i da Peranović nije bila upoznata sa bodovima koje su dodijelili Agron Camaj i Danilo Ćupić. Zbog toga je od tužilaštva zatraženo da provjeri da li je bodovanje mijenjano nakon što je predstavnica Ministarstva finansija završila svoje obaveze u radu Komisije. U prijavi se tvrdi da iz izvještaja o sprovedenom postupku, obrazaca za bodovanje i prateće dokumentacije nije moguće jasno utvrditi kriterijume, način bodovanja i osnov za dodijeljene ocjene. Na konačnoj listi za izbor Predrag Radovanović našao se sa maksimalnim brojem bodova, dok je drugorangirani bio Miroslav Raonić. Sve navedene okolnosti, prema prijavi, izazivaju sumnju da je ishod konkursa bio unaprijed određen u korist Radovanovića i da postupak nije sproveden transparentno i nepristrasno.

POTVRDA PRIVATNE FIRME KAO DOKAZ RUKOVODEĆEH ISKUSTVA

Posebno sporan dio konkursne dokumentacije predstavlja potvrda kojom je Predrag Radovanović dokazivao potrebno iskustvo na rukovodećim poslovima. Potvrdu je izdala budvanska firma „Lalatović travel“, a u njoj se navodi da je Radovanović u toj firmi, od 1. februara 2014. do 31. jula 2016. godine, stekao radno iskustvo na poslovima rukovođenja sa VII1 nivoom kvalifikacije obrazovanja. Dokument je izdat 8. decembra 2025. godine. Međutim, u potvrdi nije navedeno koje je konkretno radno mjesto Radovanović obavljao, kojim organizacionim dijelom ili poslovima je rukovodio, koliko je zaposlenih bilo pod njegovom odgovornošću, koja je ovlašćenja imao niti na osnovu kojeg ugovora ili rješenja je obavljao rukovodeće poslove. Posebnu pažnju izaziva završna rečenica dokumenta, u kojoj je izričito navedeno:

„Ova potvrda se izdaje na zahtjev imenovanog radi zasnivanja radnog odnosa i u druge svrhe se ne može koristiti“.

Uprkos tako jasno ograničenoj namjeni, potvrda je dostavljena i prihvaćena u konkursnom postupku za imenovanje direktora Uprave carina. Upravo formulacija da se dokument izdaje radi zasnivanja radnog odnosa i da se u druge svrhe ne može koristiti otvara pitanje da li je potvrda mogla predstavljati valjan dokaz u postupku imenovanja starješine državnog organa.

Otvara se i pitanje zbog čega Uprava za ljudske resurse nije zatražila precizniju dokumentaciju iz koje bi se nesporno moglo utvrditi na kojem radnom mjestu je Radovanović radio i koje je konkretne rukovodeće poslove obavljao. U krivičnoj prijavi se tvrdi da Radovanović, kao nekadašnji službenik Uprave carina, nije obavljao rukovodeće poslove u toj instituciji, kao ni kasnije, dok je radio kao upravni inspektor II i upravni inspektor I u Ministarstvu unutrašnjih poslova i Ministarstvu javne uprave.

Prema navodima prijave, jedino nesporno rukovodeće iskustvo koje je imao odnosilo se na približno šest mjeseci provedenih na funkciji vršioca dužnosti sekretara Ministarstva evropskih poslova. Zbog toga je zatraženo da tužilaštvo provjeri istinitost sadržaja potvrde koju je izdala firma „Lalatović travel“, kao i osnov na kojem je Radovanoviću priznato više od dvije godine rukovodećeg iskustva.

PROVJERITI UGOVORE, PRIJAVE I UPLAĆENE DOPRINOSE

Od nadležnog tužilaštva očekuje se da utvrdi na osnovu kojih poslovnih, kadrovskih i poreskih evidencija je potvrda izdata. Potrebno je provjeriti da li je Radovanović od februara 2014. do jula 2016. godine zaista bio zaposlen u firmi „Lalatović travel“, na kojem radnom mjestu, sa kojim opisom poslova i na osnovu kojeg ugovora. Takođe bi trebalo provjeriti da li je postojao akt kojim je raspoređen na rukovodeću poziciju, da li je bio prijavljen kao zaposleni i da li su za njega tokom navedenog perioda uplaćivani porezi i doprinosi. U prijavi se navode dvije moguće situacije: da je dostavljena potvrda u koju je unijet neistinit sadržaj o rukovodećem iskustvu ili da ne postoji odgovarajući dokaz, ali je Komisija Radovanovića ipak uvrstila na listu kandidata koji ispunjavaju konkursne uslove. U oba slučaja od tužilaštva je zatraženo da ispita postupanje osoba koje su pregledale dokumentaciju i odlučile da potvrdu prihvate kao dovoljan dokaz.

Posebno se ukazuje na činjenicu da Uprava za ljudske resurse vodi Centralnu kadrovsku evidenciju, koja sadrži podatke o državnim službenicima i njihovim statusnim promjenama. Kako je Radovanović državni službenik duže od dvije decenije, u prijavi se tvrdi da su odgovorne osobe mogle i morale imati podatke o njegovom prethodnom radnom iskustvu. U krivičnoj prijavi se navodi i da je Radovanović duži period bio angažovan kao stručno lice u komisijama Uprave za ljudske resurse prilikom sprovođenja drugih javnih oglasa.

Dodatnu sumnju u transparentnost postupka izazvala je činjenica da Vučiniću nije omogućen uvid u konkursnu dokumentaciju. Zahtjev za uvid u dokumentaciju, posebno u dio koji se odnosi na ispunjenost uslova kandidata Predraga Radovanovića, podnijet je 15. juna 2026. godine, dok je urgencija upućena 22. juna.

Članom 50 Zakona o državnim službenicima i namještenicima propisano je da kandidat koji se prijavio na oglas ima pravo da pregleda konkursnu dokumentaciju u prisustvu službenika organa za upravljanje kadrom.

Navodi iz krivične prijave za sada nijesu potvrđeni pravosnažnom odlukom nadležnih institucija, dok sve prijavljene osobe imaju pravo da se o njima izjasne.